Partizansko cveće u Dražinoj ulici

Ratomir MILOVIĆ

23. 12. 2016. u 08:00

U Rudom proslavljena 75. godišnjica formiranja Prve proleterske, Tita od kartona doneli iz Beograda. Albin Pibernik jedini sa prvog postrojavanja još živ

Партизанско цвеће у Дражиној улици

Tito predaje zastavu Prvoj proleterskoj brigadi

ZA razliku od pre 75 godina, kad je posle pada Užičke republike Josip Broz ušetao u Rudo, Tita su ovoga puta "doneli" na rukama. Učinili su to bivši partizani, njihovi potomci i poštovaoci sekcije boraca iz Beograda, koja neguje tradiciju Prve proleterske brigade, formirane u ovom gradiću na obalama Lima, 21. decembra 1941. godine. "Tita" u prirodnoj veličini, od posebnog kartona, postavili su na mesto spomenika Brozu, urađenom od bronze koju je davnih dana prodala jedna od nekadašnjih ruđanskih vlasti.

Učesnici obeležavanje 75. godišnjice formiranja Prve proleterske brigade su posle polaganja venaca kraj spomenika u centru Rudog, cveće položili i na spomen-obeležja na Partizanskom groblju, koje se sada nalazi u Ulici đenerala Draže Mihailovića.

Na Trgu slobode u Rudom, gde se nalazio monumentalni spomenik sa pet krakova, visokih 18 metara, tog 21. decembra 1941. godine, u stroju je stajalo 1.199 boraca, pristiglih iz Kragujevca, Kraljeva, Šumadije, Pljevalja... Ujedno, to je bio i prvi susret partizana iz Srbije i Crne Gore. Zajednički su potom prešli put od 20.000 kilometara širom Jugoslavije.

Tada u stroju u Rudom, sa ocem i majkom bio je i jedanaestogodišnji Albin Pibernik. Majka nije preživela Igmanski marš, a on je juče bio jedini borac sa osnivanja Prve proleterske.

PRODAJA IZ Muzeja Prve proleterske u Rudom, koji je na današnji dan 1971. godine otvorio Tito, Ruđani su 1993. "bronzanog Tita", teškog 404 kilograma, prodali Otpadu "Sigma" iz Užica za 404 marke.

- Mi smo iz Slovenije izbegli u Arilje, a onda stupili u Šumadijski bataljon. Za razliku od danas, decembra 1941. padao je sitan sneg. Danas je, evo, u Rudom sunčan dan, a ja sam ovde sa grupom iz Ljubljane. Jedini sam preživeli učesnik stroja u Rudom, a penziju sam zaradio kao pilot - kaže, za "Novosti", najmlađi borac Prve proleterske.

O utiscima iz Rudog govorio je i Zdenko Duplančić, koji je Prvoj proleterskoj prišao kasnije.

- Rudo je umnogome promenilo izgled, ali ne i ćud. Uvek nas, verno originalu zapisa od pre 75 godina, dočekuje, "zatvoreno u sebe, sa nepoverenjem". Izuzetak čini profesor Blagoje Cerović i nekoliko omladinaca iz folklorne sekcije koju on vodi, a koja nam je za dobrodošlicu odigrala čuveno Brankovo kolo u nošnjama naroda i narodnosti bivše Jugoslavije - kaže, za "Novosti", Duplančić, koji se iz Splita 1943. godine pridružio Prvoj proleterskoj, a danas živi u Beogradu.

Pored Beograđana, proslavi u Rudom su prisustvovali borci, njihovi potomci i simpatizeri partizana iz Bajine Bašte, Užica, Kosjerića, Priboja, Kolašina, Bijelog Polja, Plužina, pa Banjaluke, Pala, Han Pijeska, Mostara, Goražda, Sarajeva...

Slovenci u centru Rudog

- Nas je, što članova Subnor, što iz društva "Josip Broz Tito" došlo 39, a žao mi je što na ovakvim istorijskim mestima nema više omladine, jer bez njih, teško je vratiti poverenje u stvaranje zajedničkog života - kaže Rade Đajić, predsednik Subnor Republike Srpske.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (24)

milorad

23.12.2016. 08:25

Zalosno ,Bio sam ponosan sluzeci na vozdovcu (u redovima ponosne prve proletersketoliko muke krvi i na kraju sve za nista.I da jedna sacica ljudi skrsi takvu zemlju i armiju.

nenad

23.12.2016. 08:25

Захвалност свим херојима, борцима за слободу. Док не почнемо да се односимо према НОБ-у као што се Пуси односе према Отаџбинском рату судбина нам неће бити боља од ове каква је.

Зоран

25.12.2016. 16:16

@nenad - Знаш ли ти Ненаде шта реч слобода уопште значи кад верујеш да су њу Србији и Србима комунисти донели?

Revizor

23.12.2016. 08:25

By the way, taj događaj u Rudom nije se odigrao 22. nego 21. decembra 1941., jer je to bio Staljinov rođendan. Posle rata sve do IB-a, slavljen je zajedno sa Staljinovim rođendanom kao formiranje PPB, a onda je datum pomeren (iz ideoloških razloga) na 22. decembar. Ovo su istoričari inače već dokazali, samo izgleda da nama teško izlazi iz glave ono što nam je jednom ušlo.

električar

23.12.2016. 08:39

Rudo je verna slika atmosfere u Srbiji kojoj su podeljene mnoge koske za glodanje i svadju, naravno ... Očigledan dokaz da mi "ne umemo" da radimo, proizvodimo, rukovodimo, je to što nam je i ovo malo "industrije" u vlasništvu stranaca (to i jeste bio strateški cilj "oktobra"), pa nam zbog toga preostaje samo da glodjemo ubačene koske, da se svadjamo i pravimo mnogo pametni, pa čak i da se gromoglasno hvalimo kako odlično glodjemo koske ... I da imamo odlučnu budućnost "kroz 100 godina" ...

Mile

24.12.2016. 04:06

@električar - O cemu ti Pises ? Rudo je u Republici Srpskoj , znaci BiH . Kakva Srbija ??

Петроније

23.12.2016. 08:42

Ееее да је среће било, историја би била другачија.Ви из Словеније опет по нашим врлетима се шећете, хоћете опет да вас ослобађамо по тећи пут (сада од ЕУ). Доста је било сад и ви мало крви прољевајте за слободу.

zaliv.NET

23.12.2016. 08:49

Tito i te zaludjene glave sto ga pratise su zapravo bile najvece zlo koje je snaslo Srbiju i Srbe, vece zlo od samih Turaka. Samo su za nijansu bili bolji od fasista za Srbe i Srbiju!

Gru

23.12.2016. 22:25

@bljak - Nije proslo, sad drzavu vode njihova deca, nastavili tamo gde su im ocevi stali...

Vlado

23.12.2016. 09:06

Koji cirkus sa promenom imena ulice. Na stranu sve, ali kakve veze sa bas tim mestom ima Draza?

Branči

23.12.2016. 21:14

@Vlado - Draža je uhapšen od strane komunista u okolini tog mesta a branio je meštane od ustaša.

Nostradamus

23.12.2016. 09:28

Nacionalisti su u stanju sve da upropaste, poruse i pokradu. Dopustili smo im to i evo vec 25 godina oni to uspesno rade. Uzaludno su se partizani borili protiv fasista, jer sada vidimo da je mnogo potomaka prezivelo i da nam prezentiraju nekakvu "njihovu istinu".

Stevo

23.12.2016. 09:33

Bili su to ljudi biblijskih razmjera. Nek im je vjecna slava I hvala! Na zalost pokazali smo da ih nismo dostojni.

majstore

23.12.2016. 10:19

@majstor - Jesi ti pismen ili polu-pismen? Zdenko Duplančić - hrvat. Bukvar u ruke, dete.

@ Nostradamus

23.12.2016. 10:54

@majstor - То је било могуће само међу Србима, да их води човек чији су сународницистворили Јасеновац и да 1,8 милиона Срба на територији тадашње Хрватсke. бановине сведу на 500 хиљада а потом, пошто су, захваљујући Брозу, хрват.Исусу, прешли на победничку страну па се темељно припремили да остваре оно што Павелићевој НДХ није пошло за руком али је пошло за руком НДХФ. Туђмана - потпуни погром српског народа са српских територије - од искона!

nikanor

23.12.2016. 10:45

Kod nas postoji narodna izreka koja kaže:"Hrani kuče da te sutra ujede!"-toliko o Slovencima.

Marjeta

18.05.2017. 11:59

@nikanor - Škoda, kaj hudega smo si napravili vsi. Hranili smo drugi druge, s surovinami, hrano, izdelki. Potem smo hoteli na svoje. Ni šlo več skupaj, ker se voditelji niso več marali in so imeli svoje načrte in računice pri tem. Zdaj, razbiti, osamosvojeni smo VSI lahek plen imperialistov in domačih pohlepnih ljudi. Tito ni bil neumen. Je vedel, da smo skupaj močni, posamezno pa nas lahko hitreje pojejo. Tako se mi zdi. Dobro bi bilo, ko bi več sodelovali in si pomagali, mi, navadni ljudje.

Svetislav

23.12.2016. 19:25

"Uvek nas verno, originalu zapisa od pre 75 godina, docekuje "zatvoreno u sebe sa nepoverenjem"?Znaci i tada vas stanovnici nisu hteli, ali ste ih vi "odlobodili", posebno od pripadnika "srpske burzuazije" kao po programu kpj iz 1929-te, zajedno sa ustasama.

Petar

24.12.2016. 08:58

Odrastao sam u SFRJ i zaista do skoro sam o njoj imao skoro pa pozitivno mišljenje. Nažalost, čini mi se da je to bio projekat za jednog čoveka i više od toga niti je bilo moguće niti će ikada biti moguće postići. Mi Srbi treba da gledamo svoja posla i da smo tako radili i u prošlosti, sada bi nas bilo 20 mil a ne jedva 7.

Marjeta

18.05.2017. 11:19

Vsak človek, vsaka generacija se rodi v okoliščine, na katere ne more vplivati. Postopoma se začenjamo zavedati možnosti izbire: da bomo v dani situaciji napravili to ali nekaj drugega. Dve generaciji sta izborili sebi in deloma tretji dokaj dobro, ne idealno, sobivanje v različnosti in nekaj, česar ta planet že dolgo ni doživel: da se je tisti, ki ni imel bogastva in ki je delal, počutil kot gospod. In cena za to je bila velika. A je bilo vredno! Z vsem spoštovanjem.