Ode plata za paketić
20. 12. 2016. u 15:44
U tržnim centrima uveliko se i preko mere troši na poklone. Iako su igračke nepristojno skupe, ne žali se novac da dete bude srećno. Nestaje draž neizvesnosti, jer deca dobijaju sve pre nego što išta i požele
Karikatura Tošo Borković
PRODAVNICA igračaka u beogradskom tržnom centru, prostrana poput manjeg fudbalskog terena, pre dva dana - krcata. Tiskaju se deca, vrište, guraju se roditelji, bake i deke između rafova punih raznobojnih kutija, junaka, pevajućih, trepćućih... uglavnom preskupih... I inače je ovde gužva, ali bliži se Nova godina, pa su pokloni za mališane sada poput nasušne potrebe.
Scena ispred kase - s koje "napadaju" kesice superjunaka, princeza, gormita, "Diznijevih" čarolija i ostalih "samo za 499" "čarolija" - gotovo uobičajena. Beograđanka Sanja Ilić (32), sa sinovima petogodišnjim Lukom i sedmogodišnjim Andrejem, oblivena znojem, suočena je s računom. Na njemu piše 28.324 dinara. Ispred nje naslagane kutije - "plejmobil" zamak za princeze, lego avionska pista i pola malog grada od kockica... I još toga... Ali...
- Evo, u kešu 10.000, dva čeka od po 5.000 dinara, ali molim vas da ih ne puštate pre 10. januara, a ostalo skinite sa ove dve kartice - rasejano prebira žena po torbi, novčaniku, kao da je u transu. - Možemo da dodamo još poneku sitnicu, pa da zaokružim na 30.000... Možda da uzmem još nešto od slatkiša...
Dramatičniji momenat za Sanju Ilić nastupiće posle novogodišnjih praznika, kada, kao i svake godine, shvati da su kraj januara i nova plata daleko...
Igračke su, kažu sociolozi, danas postale svojevrstan fenomen - uprkos nemaštini, iako nepristojno skupe, gotovo su obaveza. Primamljive, do savršenstva dizajnirane, s mnogobrojnim dodacima, roditelje pred novogodišnje praznike pretvaraju u potrošačke žrtve koje po svaku cenu moraju mališanima da kupe baš te "savršene" igračke s TV reklama. Troše ogromne svote novca, iako bi njima mogli da pazare čak i novi frižider. Psiholozi, pak, smatraju da se deci time čini protivusluga - ubija im se maštovitost, oduzima osećaj za strpljenje, vrednovanje, a razvija površnost.
- Reč je o roditeljskoj potrebi da vide svoje dete srećno - kaže psiholog Milena Oparnica. - Ali u ovim situacijama, kao što su novogodišnji praznici, došlo se na neki način do fenomena stvaranja veštačkih potreba koje su posledica potrošačkog društva u kom odavno živimo. Mame i tate, čak i pre nego što dete kaže šta želi od Deda Mraza, unapred im kupuju najnovije i najskuplje igračke. Tako da deca dođu u fazu da ne moraju ništa više ni da požele a već to dobiju.
Zbog primamljivih igračaka, roditelji se pred novogodišnje praznike pretvaraju u potrošačke žrtve

Kako naša sagovornica kaže, kod dece se izgubila i draž neizvesnost i u dobijanju poklona, jer od želje do njenog ispunjenja gotovo da i ne prolazi ikakvo vreme.
- To izobilje igračaka mališanima sputava maštu - kaže Oparnica. - Snižava im koncentraciju, jer se dete ne zabavi i ne istraži do kraja svaku igračku već leti s jedne na drugu. To kod njih razvija površnost. Tako dolazi do apsurda da su deca kratkoročno srećna. U punoj su sobi igračaka, a ne znaju šta će sa sobom.
Milena S. (43), iz Rume, ima neredovna primanja, a ne može da obuzda potrebu da svojoj šestogodinjoj jedinici za Novu godinu pokloni "lalalupsi lutku s krevetom", od oko 8.000 dinara.
- Baš nju je videla na reklami na dečjoj televiziji i neprekidno priča o njoj - kaže Milena. - Ne znam kako ću to da isfinansiram, ali grize me savest, jer njene dve drugarice već imaju te setove. Neprestano računam od koga ću da pozajmim novac i kako ću da ga vratim. Muž ne sme ni da zna koliko to košta.
Profesor Milana Ljubičić, sociolog i sistemski porodični terapeut, kaže da današnji roditelji čine sve kako bi se uklopili u opšteprihvaćenu sliku dobrog roditelja.
- Roditelj je pozvan da brine o svom detetu i njegova je dužnost da zadovolji sve detetove potrebe, a u našem kulturnom miljeu biti dobar roditelj podrazumeva da se dete zbrinjava u svakom smislu, a prvenstveno materijalnom - kaže Ljubičićeva. - S obzirom na to da živimo u potrošačkom društvu koje nas tera da kupujemo sve najnovije, roditelj koji ne može to da učini oseća se krivim. Ali to je nametnuta slika dobrog roditelja, a time deca ništa ne dobijaju, jer su im bliskost, toplina, razumevanje i roditeljska ljubav nezamenjivi.
NAJSKUPLjE DEČJE RADOSTI U REGIONU
Roditeljima u Srbiji kupovinu igračaka otežava i to što su dečje radosti kod nas skuplje nego u regionu i Evropi. Više im se isplati da poruče igračku na stranim sajtovima, da plate dostavu, čak i carinu, nego da ih kupe u našim radnjama. Kupci tvrde da su za to krivi trgovci i njihove previsoke marže, kao i država, koja to ne sprečava. Razlog takvog stanja su, kako kaže Petar Bogosavljvić, iz Pokreta potrošača Srbije, zatvorenost tržišta i mala ili skoro nikakva konkurencija, pa se zarada trgovaca kreće čak i do 100 odsto.
Ana
20.12.2016. 16:20
28.324 je svakako mnogo za igracke,i ne zalim je jer zadnji dinar daje na deciji hir. Bolje nek poradi na vaspitanju dece,obzirom na to kako se ponasaju u vrticu/skoli. Dete ce svakako tu igracku zaboraviti za 4 dana i trazice neku novu. Pa ljudi to je samo igracka a ova suma je necija plata!
Da zaokruzi na 30 000?!Onaj ko nema,ne moze ni da pomisli na to.
Сад када имам и посао и редовну плату, дете је већ одавно одрасло. Када је било мало данима смо обилазили продавнице, гледали заједно, маштали...Поклон би био у складу са скромним примањима, али увек у складу са дететовом жељом и склоностима. Највише сам волела тренутак када скине украсни папир и искрено се обрадује и то не само поклону него и времену које имамо да се заједно поиграмо. Оно што је важно: нису играчке довољне, морате да се придружите детету у игри.
Komentari (3)