SIN HEROJA: Tražim saborce mog oca Milana Tepića

Milijana ROGAČ

02. 10. 2016. u 19:01

Aleksandar Tepić (33), sin heroja koji se razneo u eksploziji skladišta pre 25 godina, za "Novosti": Otac je verovao u državu, vojsku i u porodicu. Još ne znamo gde su njegovi posmrtni ostaci

СИН ХЕРОЈА: Тражим саборце мог оца Милана Тепића

Aleksandar Tepić,foto P.Mitić

DRŽAVA je obećala da će pokrenuti postupak da se konačno pronađu posmrtni ostaci mog oca. Ako ih ima... To je ljudska stvar, bez obzira na političku situaciju. Njegov grob u rodnoj Dubici je prazan. Četvrt veka je prošlo, a septembar je uvek težak mesec, jer se setimo svakog detalja.

Ovako za “Novosti” priča Aleksandar (33), sin narodnog heroja Milana Tepića, koji je poginuo 29. septembra 1991. kada je razneo u vazduh vojno skladište u kasarni kod Bjelovara. Oko dve hiljade pripadnika hrvatske paravojne formacije opkolilo je tada Tepića i mlade vojnike. Major nije želeo da “zenge” dobiju njihovo oružje i odlučio je da se žrtvuje.

- Bilo je takvih priča dosta po Hrvatskoj - opkoljavanja i predaja - kaže Aleksandar. - S tim što je Milan znao da se on neće predati! Imao je dogovor sa vojnicima koji su ostali u kasarni. Njih je tu bilo pedesetak, što je možda spalo na kraju na desetoricu momaka. Ti koji su uz Milana ostali takođe su heroji. Imali su svi istu ideju. Mogli su da bace pušku, pobegnu... To nisu učinili.

Tepić i mladi vojnici su se dogovorili da se povuku kada više ne budu mogli da se bore. Potom da Milan aktivira eksploziv. Da ispali signalnu raketu i skloni se na sigurno, otkriva Aleksandar. Sve se dogodilo po planu, osim što - Milan nije došao. Nije hteo da rizikuje da bilo ko sa suprotne strane upadne i onemogući eksploziju.

- Pronašao sam neke od tih vojnika i u kontaktu smo od ove godine. Tražimo još nekoliko njih. A onda bi bilo lepo da se nađemo negde, okupimo... Želeo sam da čujem od njih šta se dogodilo na licu mesta. Da znam šta da ispričam deci jednog dana - objašnjava Aleksandar.

Milan Tepić (desno) na početku oficirske službe u JNA

Još devedesetih do Tepića je stigla informacija da kosti njihovog Milana počivaju na Miroševcu u Zagrebu i da se on vodi kao NN lice.

- Pokušavali smo preko raznih organizacija, humanitarnih, međunarodnih i lokalnih, da to proverimo. Nemamo nikakvu povratnu informaciju da li je tačno ili ne. Naišli smo na zatvorena vrata.

Za Aleksandra, odmerenog i ponosnog, Milan Tepić je pre svega roditelj, a onda i narodni heroj. Zbog njega je upisao Vojnu akademiju i vojsci posvetio deceniju svog života.

- Sećam se ja njega dosta. Nisam bio tako mali, već sam krenuo u školu kada se zahuktalo. Poslednjih dana, kada je dolazio u Dubicu iz Bjelovara da nas vidi, išao je i na roditeljske sastanke. Provodio je vreme sa nama, išli smo na pecanje. To su bila lepa vremena za nas. Sestra i ja smo bili klinci, roditelji mladi, puni života, ali eto... Desilo se tako kako se desilo - nabraja Aleksandar svoje poslednje uspomene na oca.

Sestru i njega odgajila je majka, koja nije krila istinu. Znali su šta se dogodilo, a vremenom postalo im je normalno što im je otac narodni heroj. Orden u kući, interesovanje novinara, vojska, ljudi koji dolaze u njihov dom da obeleže tužan dan - slike su koje su promicale ispred dečijih očiju. Mladi Tepić tvrdi da im je Vojska pomogla kada je trebalo:

- Verovatno je i Milan postupio verujući da će tako biti. On je verovao u državu, vojsku, i u porodicu, da će sve to biti dobro i da ne mora da brine za svoju decu. Milan je dao svoj život za državu, ja svoj želim da posvetim porodici.

MURALI, ULICE I FILM ZA SEĆANjE

U Kozarskoj Dubici je ove godine urađen mural, kao i u Banjaluci. U Zvečanu su otvorili spomen-ploču heroju Tepiću, a postoji i u Beogradu na početku ulice koja nosi njegovo ime. Uskoro će se pojaviti i film o Milanu, rađen u privatnoj produkciji.

JEDANPUT LjUDI DAJU RIJEČ...

JEDANPUT ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško.” Za citat koji svi pripisuju Milanu Tepiću, njegov sin kaže da ne može da tvrdi ni da je tačan, ni da nije:

- To najbolje znaju ljudi koji su preživeli tu eksploziju. Svakako je to bila njegova filozofija. On je nagoveštavao da se živ neće predati. Da nekome dozvoli da ga udara, mrcvari...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (25)

ap0qalypto

02.10.2016. 20:49

slava mu, kada pogledam danas na nasu drzavu. mala.je ona i bedna, naspram ovakvih ljudi koji su svoj zivot dali za slobodu.

DA ~

02.10.2016. 21:16

И ДИВЉЕЊЕ, И ПОШТОВАЊЕ! А да ли је то довољно? Сме ли на томе да се заврши?

Kula

02.10.2016. 21:48

Milan Tepic mi je bio komandir,kapetan prve klase u Varazdinu 1987..Sindjelic Stevan dobricina bejase..sin lici na oca.

ranko75

02.10.2016. 22:52

Sluzbovali smo u Slavonskoj Pozegi od 1979 do 1985.Stanovao vrata do vrata do kolege Vukotic Blagoja i ponekad navracali kada sam i ja tamo bio.Bio je komandir tehnickog voda,a mi ostali saobracajna sluzba, izuzetno miran i tih,nikada nije rekao jaku rec,mislim kao oni koji se busaju i galame.Nikada niko od nas ne bi pomislio da je na tako nesto sposoban.Verovatno je igralo ulogu i vaspitanje,jer on je rodom od Dubice,kod Jasenovca.Pravi heroj, a ne sinteticki.Da li mogu sta da budem od koristi?

prijatelj

02.10.2016. 23:06

Ljudina , covek koji je imao obraz,cast,dostojanstvo,rec. Za razliku od mnogih...Da su svi odrzali u sta su se zaklinjali rata ne bi ni bilo. Ponosi se svojim ocem.

Zika

03.10.2016. 00:02

Milan Tepic je herojskim delom otisao u vecnost legendu i svrstao se u red najvecih srpskih junaka poput Stevana Sindjelica,hajduk Veljka,Milosa Obilica,majora Gavrilovica,malog Spomenka Gostica i njima ce se ponosti i njihovi potomci i buduce generacije Srba dok je sveta i veka

Cedomir

03.10.2016. 01:06

I ja sam bio u redovnoj vosci u Slavonskoj Pozegi 1985 -te kao instruktor voznje kada je on bio komandir tehnickog voda i kapetan prve klase. Dugo posle vojnog roka sam se prisecao njegove pojave jer je odudarao od ostalih oficira koji su po pravilu strogi, antipaticni i ostajali u nekoj " koseloj " uspomeni. Kapetan Tepic je bio sinonim slobode i pozitivizma kad je bio dezurni u kasarni jer si mogao da dodjes iz grada sa zakasnjenjem ili da hodas po pisti u papucama ...

Biki

03.10.2016. 01:30

Legenda I poslednji srpski junak novije istorije. Cesto ga se sjetim, njegova slava je vjecna! Sin je isti otac likom.. Pokoj mu dusi!

Никола

03.10.2016. 02:32

Да ли је проглашен за народног јунака и војник који није хтео да напусти свог мајора и са њим отишао у легенду ?

iwan Krasnojarsk

03.10.2016. 04:19

Krst nositi vama je suđeno strašne borbe s svojim i s tuđinom! Težak v'jenac, al' je voće slatko! Voskresenja ne biva bez smrti. Već vas viđu pod sjajnim pokrovom, čest, narodnost đe je vaskresnula i đe oltar na istok okrenut, đe u njemu čisti tamjan dimi. Slavno mrite, kad mrijet morate! Čest ranjena žeže hrabra prsa, u njima joj nema bolovanja. Porugani oltar jazičestvom na milost će okrenut nebesa!

V.P.4848 Bjelovar

03.10.2016. 04:50

Bio sam septembarska klasa 1990/1991. Secam se pokojnog Majora Tepica,bio je nizak covek,uvek sredjene uniforme,sa tim karakteristicnim brkovima.Iako sam bio vozac pozadine,svaki dan sam razvozio dorucak,rucak I veceru u Komandu grada,u te Hrgovljane gde je on herojski poginuo,plavcima,nisam bio u njegovoj ceti,ali ga se secam,kad god ga pozdravim na pisti,pogleda te pravo u oci I kulturno vojnicki otpozdravi.Slava mu dovijeka... "imao se radsta I roditi.." sto bi Njegos rekao.

v.p.4848/72

25.04.2018. 21:35

@V.P.4848 Bjelovar - Molim da se javi onaj koji je napisao ovaj komentar. Ja sam bio klasa jun 90/91. Takodje vozac u pozadini.

Lida Vikovic

03.10.2016. 06:12

Velicanstven cin ,koji svetli Srbima u mraku,da ponekad skupimo snage i izvojemo slobodu.Slava junaku ,a njegovoj porodici zdravlje i srecu zelim.

Pero Peric

03.10.2016. 07:14

DA~ nazalost vidis da se sme,moze i 80% hoce na tome zavrsiti.Njega se nekako i secaju,sto preko 80% mije slučaj.Nazalost .Nedao Nog nekog sličnog rata ni Tegljač nad nebi izvukao iz blata u koje bi pored sadasnjeg se jos vise zaglavili

TAKVI HEROJI SE RETKO RADJAJU

03.10.2016. 08:33

Da je JNA imala bar 50% oficira kao sto je bio Milan Tepic, rat nebi trajao ni 10 dana, a ustasko gnezdo izgledalo bi ko Berlin 1945. i stotine hiljada ljudskih zivota bilo bo spaseno.

мрсимуд

03.10.2016. 09:42

У битци на Чегру у Првом српском устанку 1809 године војвода Стеван Синђелић је такође дигао барутану у ваздух. Тим чином повукао је за собом и поред својих бораца и око 5000 Турака у смрт, увидевши да је Турака и прековише и да се не могу извући узео кубуру и опалио у бурад са барутом и усмртио Турке и себе.

da i ja kažem nešto

03.10.2016. 09:51

„Junaci!Tačno u 15 časova neprijatelja se ima razbiti vašim silnim jurišom, razneti vašim bombama i bajonetima. Obraz Beograda, naše prestonice, ima da bude svetao.Vojnici! Junaci!Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz brojnog stanja, naš puk je žrtvovan za čast Beograda i Otadžbine. Vi nemate više, da se brinete za živote vaše, oni više ne postoje.Zato napred u slavu! Za Kralja i Otadžbinu! Živeo Kralj! Živeo Beograd!”

Miki 014

03.10.2016. 10:15

Treba pomenuti i hrabrog vojnika na redovnom sluzenju Stojadina Cola Mirkovica iz Valjevsko sela Leskovice koji je hrabro ostao uz svog majora stiteci mu odstupnicu pucajuci po ustasama iz transportera. Treba reci da su ustase dva puta pogodile Mirkovicev transporter zoljom ali je hrabri vojnik i dalje pucao po ustasama, tek trecom zoljom uspevaju da ga ubiju. Major Tepic i vojnik Mirkovic su svoje zivote ugradili u temelje nove Srpske drzave. Pocivajte u miru Srpski vitezovi.

PC_CC

03.10.2016. 17:06

@Miki 014 - Tebi svaka cast zato sto si i tog junaka pomenuo. Licno nisam znao za njega i hvala ti do neba. Dace Bog da dodje vrijeme pa da se svim nasim junacima oduzimo kako dolikuje i kako zasluzuju.

iz glave

03.10.2016. 15:13

"JEDANPUT ljudi daju riječ..." je rekao u kasarni u Bjelovaru tokom razgovora sa svojim kolegama oficirima kada je presekao nedoumice šta treba raditi protiv globalističkih zombija