KRUG je zatvoren, a mi u krugu. Protiv jeretika, otpadnika i nevernika. Pristajemo da budemo prognani i ismejani. To je cena koju moramo platiti. Govori ovako Željko Pržulj, književnik iz Sarajeva, na stranicama svog novog istorijskog romana "Vladika - slava mu i milost".

Knjigom o Svetom Vasiliju Ostroškom, Pržulj je iznenadio i prijatelje. Posle velikog istorijskog romana "Ruka anđela", o "Mladoj Bosni", Prvom ratu i rađanju Aleksandrove Jugoslavije u krvi srpskog vojnika (u izdanju "Novosti" 2014), očekivao se roman o Drugom ratu, a zatim i o ovom poslednjem u BiH. Autor je prethodno najavio priču o sudbinama preživelih junaka iz "Ruke anđela", a stigla je knjiga o onome što je bilo pre toga.

U "Vladici" autor pripoveda o familiji Vujičić, Videž, svojim junacima iz "Ruke anđela" s Treskavice, ali u vremenu vladike Vasilija, Baja Pivljanina, Starog Vujadina, turskih vezira koji su krojili Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru i Srbiju, sve po meri sultana, Rima, Moskve...

- Ne događa se u Bosni ništa novo već vekovima - tvrdi Pržulj. - Srpstvo je na panju istorije od vremena kada su ovde stigli Turci, odnosno od kada Rim hoće da nas "prevjeri". Izabrao sam 17. vek, kada je možda bilo najteže.

Za Pržulja, vladika Vasilije je centralna ličnost srpske istorije tog vremena. On je bio stožer koji je u tim vremenima stvorio prvu našu vojsku duhovnika, vojnika i naučnika, kao temelj na koji će posle doći Njegoš i Karađorđe...

- Sveti Vasilije je kao niko pre njega bio proganjan i klevetan i od rimokatoličkih misionara i prelata. Bio je svrgavan s mitropolitskog prestola u Trebinju od lažnog episkopa unijate Savatija 1641. Izlagan je bahatostima Turaka... - priča Pržulj.

BLAGOSLOV MITROPOLITA - ROMAN "Vladika - Slava mu i milost" nisam mogao da najavim ni najbližima, jer nisam hteo da ga objavim bez crkvenog blagoslova. Kao u svakom romanu, ima i psovki i svašta nešto. Međutim, blagoslov od mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija je tu - priča Pržulj.

Na stranicama romana, ostroški svetac, kao vladika, nosi kubure pod mantijom, dar hajduka Baja Pivljanina. Druguje s njim i smatra ga vođom srpskih ratnika. Bez Pivljanina, Starog Vujadina i drugih hajduka iz onog vremena ne bi se opstalo.

- Koliko su zaista bili drugovi i jataci, istorija zasigurno ne zna. Živeli su u istom vremenu, na istom terenu, borili su se na istoj strani - nastavlja naš sagovornik, i navodi na stranice s kraja romana, kada se zemaljski Stojan Jovanović, vladika Vasilije uzdiže u nebo. Svečev san Pržulj daje ovako:

"Ti si, Vasilije, onaj koji će nastaviti niz i koplje Svetog Save prebaciti ka Lovćenu, da za dvije stotine godina dođe Srbin koji plete vijenac od riječi umesto cvijeća. Ti si, Vasilije, onaj koji će nastaviti niz i koplje Lava iz Vinče prebaciti preko sinjeg mora da za dvije stotine godina dođe Srbin koji golim rukama hvata munje... Ti si, Vasilije, onaj koji će nastaviti niz i koplje Miloša Obilića prebaciti u Šumadiju da za dvije stotine godina dođe Srbin koji će svom narodu izgraditi najmonumentalniju građevinu. Slobodu. Ti si, Vasilije, onaj i nemoj da ideš iz Nikšića."