Kać: Napravile ikonu za princa Čarlsa
30. 04. 2016. u 19:45
U manastiru Vaskrsenja Hristova u Kaću, novom središtu pravoslavne crkvene umetnosti. Monahinje živopisale poklon koji je srpski premijer uručio britanskom članu kraljevske familije
Foto Darko Dozet
VREME je Časnog ili vaskršnjeg posta, pa je u manastiru Vaskrsenja Hristova, smeštenom kraj naselja Sunčani breg na obodu Kaća, tiše nego obično. Gradnja tog manastira započeta je krajem 2007, da bi se pet godina kasnije u njega uselilo sestrinstvo na čelu sa nastojateljicom, mati Porfirijom, kada je manastir i propojao.
- Naše sestrinstvo, iako malobrojno, bavi se ikonopisom, vezom i mozaikom - priča nam monahinja Vasilija.
Pre nekoliko nedelja, pažnju javnosti na manastir u Kaću skrenula je poseta britanskog princa Čarlsa Srbiji. Premijer Aleksandar Vučić mu je, kao lični dar, poklonio ikonu Belog anđela, rađenu upravo u ikonopisnoj radionici "Sveta carica Teodora, zaštitnica ikona" kaćkog manastira, po uzoru na originalnu fresku iz Mileševe. Bila je izložena u Patrijaršiji u Beogradu, gde Vlada i kabinet predsednika Srbije uglavnom nalaze poklone za najuglednije goste.
Ikona koja danas krasi Bakingemsku palatu, samo je jedna u mnoštvu ikona živopisanih u manastiru u Kaću. Kao i sve druge iz ove radionice, i ona je rađena u vizantijskom stilu, na lipovoj dasci, zemljanim bojama, jajčanom emulzijom i pozlatom od 24-karatnog zlata u listićima. Ova tehnika, osim prirodnih i čistih materijala (boje, drvo, jaje, zlato...) iziskuje i molitvom ispunjene duše, pažnju i usrđe - ukratko, potpunu posvećenost.
Sestrinstvo kaćkog manastira se, inače, ikonopisanjem bavi već više od dvadeset godina. Radionicu je pokrenula mati Porfirija, a uz nju je, od početka, bila i monahinja Marija, koja je ikonopisanje učila u manastiru Žiči. Nedugo zatim, pridružilo im se još nekoliko sestara. Sestra Marija, koju načas prekidamo u živopisanju ikone Svetog Velikomučenika Georgija, kaže da su monahinje do sada izradile na hiljade ikona, koje se nalaze i u našoj, i u drugim zemljama.
Pored ikonopisanja bave se mozaikom, keramikom i vezom

- Molitva i posvećenost poslušanju, nepresušni su izvor lepote naših ikona - dodaje ona.
Kaćke monahinje su živopisale i nekoliko ikonostasa u Srbiji, Grčkoj, na Kipru i u Nemačkoj. Poslednji je ikonostas paraklisa posvećenog Rođenju Presvete Bogorodice, a ako Bog da, vele, uradiće i ikonostas za glavni manastirski hram u Kaću.
Bilo gde u manastiru da bacite pogled, videćete da je sve osmišljeno do najsitnijeg detalja, a veći deo raskošne celine čine upravo ikone i mozaici. Nije, međutim, ikonopisanje jedino što, uz bogosluženja, molitvu i redovna poslušanja vezana za svakodnevni život manastira, ispunjava vreme sestrinstva. Tu su još tri radionice: mozaička, keramičarska i radionica za vez.
- U mozaiku izrađujemo prvenstveno ikone, kompozicije sa jevanđelskim motivima i ornamente. Za to koristimo poludragi kamen, mermer, venecijansko staklo ili smalt i druge plemenite materijale - priča nam monahinja Vasilija pored dveju kompozicija impresivnih dimenzija, na kojima su "Ulazak Hristov u Jerusalim" (Cveti) i "Jevanđelska priča o pet mudrih i pet ludih devojaka".

Ni lepotom, ni bogatstvom, nimalo ne zaostaje ni radionica za vez. Tu se veze sve što je neophodno za opremanje crkava.
Tako će, na primer, na gornjem delu barjaka od crvene svile koji se veze za vojnu crkvu Vojske Srbije, biti Hristov lik, u sredini Časni krst, a pri dnu likovi Svetog Velikomučenika Lazara i njegovog sina, despota Stefana, kao zavet spremnosti na žrtvu i neprolazne vrednosti čojstva i junaštva, za svakoga ko obuče srpsku vojničku uniformu.

NOVA CRKVA
U Kaću su pre nedelju dana počele i pripreme za gradnju sabornog manastirskog hrama. Biće to jedini hram u Srpskoj crkvi posvećen Vaskrsenju Hristovom, prazniku nad praznicima i pobedi života nad smrću, kako se, po crkvenom predanju, naziva dan Vaskrsenja Sina Božjega, Spasitelja sveta.
MANASTIRI EPARHIJE BAČKE
Manastir u Kaću je jedan od četiri manastira u Eparhiji bačkoj. Preostala tri su manastir Svetih Arhangela u Kovilju, izgrađen u 13. veku, manastir Vavedenja Presvete Bogorodice u Bođanima iz 15. veka i, najzad, manji manastir Svetog arhiđakona Stefana u Somboru, podignut tridesetih godina prošlog stoleća.
MIro Markovic
30.04.2016. 20:23
Ovo je predivna reporataza o neprekidnom zivotu SPC i njenoj pravoslavnoj deci, koji odrzavaju vatru istinske vere. Sve sto naprave osavljaju iza sebe dolazecim pokoljenima. Neka vas sve svevisnji Bog nagradi NJegovim blagoslovom za dobrobit svekolikog srpskog, slovenskog i svetskog pravoslavnog naroda.
Лепа репортажа , уз напомену да у нашој цркви већ постоји храм посвећен Васкрсењу - у Подгорици!
Komentari (2)