Mi smo oborili komandanta američke avijacije
29. 04. 2016. u 22:02
Pukovnik Boško Dotlić i potpukovnik Đorđe Aničić, za "Novosti": Dejvid Goldfejn se te noći u svom "F-16" bavio svojim poslom, a mi smo branili svoju državu
Đorđe Aničić i Boško Dotlić Foto: Z. Jovanović
ON je te noći išao svojim poslom, a ja sam branio svoju državu! Američkom generalu danas želim samo mnogo zdravlja.
Ovako penzionisani pukovnik Boško Dotlić komentariše imenovanje Dejvida Goldfejna, pilota US Airforce, za novog komandanta Američkog ratnog vazduhoplovstva.
Jer Goldfejna su raketaši Trećeg diviziona 250. brigade PVO VJ 2. maja 1999. oborili iznad Karlovčića u njegovom avionu "F-16". Američki pilot postao je komandant, a pukovnik Boško Dotlić - koji je bio rukovalac gađanja tog 2.maja, i koji je s položaja kod sremskog sela Karlovčić "odapeo" raketu što je s neba skinula avion novog komandanta Američkog vazduhoplovstva - penzionisan je 2006, u 47. godini. Ni do danas mu nije trajno rešeno stambeno pitanje, nego s porodicom stanuje u jednoiposobnom "privremenom rešenju" na Novom Beogradu.
- Za vreme rata, dobio sam od moje zemlje Orden za hrabrost, završio sam Generalštabnu akademiju i neko vreme komandovao Trećim divizionom - kaže Dotlić. - Ovog diviziona danas, nažalost, nema.
U razgovoru za "Novosti", Dotlić kaže da je za imenovanje Goldfejna saznao juče ujutru iz novina, kupivši "Novosti" na autobuskoj stanici u Beogradu. Vraćao se, kaže, sa Korduna iz Topuskog, gde je bio u poseti starom ocu koji se vratio da živi u Krajini.
Visoki oficir US Airforce i do sada je obavljao najviše dužnosti u američkoj ratnoj avijaciji, a u vojsci ga naročito cene zbog ratnih zasluga stečenih tokom bombardovanja Srbije. General Goldfejn te noći 1999. leteo je pod kodnim imenom "hamer 34" na lovcu koji je na repu imao iscrtanog komandantskog orla. Bio je čelnik 31. vinga 555. skvadrona iz Avijana i trebalo je da bombarduje Novi Sad. Kada se približio Karlovčiću na 16 kilometara, Boško Dotlić je izdao naređenje "pali".
Dotlić se seća da je te noći s njima na položaju bio legendarni komandant naše avijacije Ljubiša Veličković. Ostao je na položaju do posle ponoći, čekajući da avioni NATO-a "ulete" u zonu dejstva diviziona.
- Rekao sam mu da ostane još malo, osećao sam da će te noći biti okršaja - seća se pukovnik. - Neko vreme pošto nas je Veličković napustio, zaista se "nebo napunilo", i posle dva ujutru krenuli smo da "pratimo cilj". Pustili smo "F-16" da uđe duboko, a zatim smo lansirali raketu. Ja sam rukovodio gađanjem, a sa mnom su bili potporučnik Tiosav Janković i zastavnik Dragan Matić. Pre mene, u smeni je komandovao pukovnik Đorđe Aničić. Goldfejna je pogodila prva raketa. Pošto je odmah izgubio visinu, druga "neva" je prošla mimo njega. Jasno smo videli pogodak na nebu.
Pilot "F-16" je pao u blizini sela Nakučani, kraj Šapca.Pošto je posle prve rakete avion izgubio visinu, kada je stigao na oko 2.000 metara pogođen je sa još jednom raketom "strela 2M". Pogodio ga je i neki naš pešadinac iz lakog prenosnog lansera raketa. Amerikanci su organizovali munjevitu akciju spasavanja i pilot je pokupljen i prebačen u Tuzlu. Olupinu "F-16" su naši vojnici pronašli u šumi posle nekoliko sati, i pored oštećenja na trupu letelice pronađena je i "strela 2M" u motoru palog aviona.
Priča iz Amerike o imenovanju Goldfejna za komandanta najjačeg ratnog vazduholovstva na svetu juče je ponovo "zakotrljala" i priču o najslavnijem raketnom divizonu na planeti, Trećem divizonu 250. brigade. On više ne postoji u sastavu naših RV i PVO. Obrisan je u transformacijama naših oružanih snaga. Tokom rata, oborili su prvo "nevidljivi" "F-117", nešto kasnije "B-2", a 2. maja pao je i "F-16". Obaranje "B-2", NATO im nije priznao, ali je u poratnoj analizi rada jedinice tokom agresije i ovaj avion "uveden" kao oboren u zvanična dokumenta naše vojske.
Deo aviona F -16 kojim je pilotirao Dejvid Goldfejn

- Morali smo da sačuvamo ime Trećeg divizona kao najsvetliju ratnu tradiciju iz vremena NATO agresije - pričao nam je juče potpukovnik Đorđe Aničić, zamenik komandata diviziona te 1999. i čovek koji je rukovodio obaranjem "F-117" i "B-2". - Posle rata, više od 40 delegacija ratnih vazduhoplovstava iz celog sveta zvanično je obišlo naš divizion u Jakovu i odalo nam najviše vojničko priznanje. Na noge su nam dolazili najviši generali ruskog PVO-a, komandant Kineske kosmičke vojske, generali iz SAD. Gašenjem naziva našeg diviziona, tadašnji "reformatori" vojske naneli su nesagledivu štetu našoj tradiciji, pa i moralu jedinica. Kao da smo "obrisani" jer smo se borili.
I Đorđe Aničić čestita generalu Goldfejnu novu dužnost. Kaže da nema ružnih emocija prema Amerikancima, iako su jedni drugima radili o glavi. Američkom generalu "zavidi" samo zato što služi u sistemu koji zna da vrednuje zasluge.
Raketni sistem PVO „Neva“

OFARBALI I KABINU
- MNOGO daleko je otišlo omalovažavanje naše borbe posle rata, i većina nas bila je uvređena takvim stavom države s početka prošle decenije - priča Aničić. - Tokom rata, na vratima kabine za vođenje projektila našeg diviziona, mi smo iscrtavali avione koje smo oborili. Bilo ih je tri, juna 1999. To je zasmetalo tada nekom iz vojnih struktura, pa su naredili da se vrata prefarbaju. Usledio je otpor u jedinici, te su na vrata "vraćeni" oboreni avioni.
Đorđe Aničić, ratni heroj, posle rata je raspoređen na niže foramacijsko mesto. Penzinisan je ekspresno 2002, u 44. godini, jer je drugi oficir preuzeo slavu za obaranje aviona. Tek ove godine nepravda prema njemu delimično je ispravljena, jer se našao u grupi od sedmorice oficira koje je za Dan državnosti odlikovao ministar odbrane za ratne zasluge tokom 1999. godine.
sasa
29.04.2016. 22:05
spremajte se za Hag
@sasa - Mogli bi da posalju onoga sto je farbao vrata.
Sve čestitke našim vitezovima Pukovniku Bošku Dotliću i potpukovniku Đorđu Aničiću i svim pripadnicima PVO koji su u tim noćima u neravnopravnoj borbi sa hordama od preko sto NATO aviona na nebu Srbije, ne bežeći pod tepisima bombi koje su padale po celu noć po Srbiji branili nebo i narod Srbije.Neizmerno hvala na zaštiti koju ste pružili našem narodu.
Ovo je jedna jako tuzna i porazna prica. Interesuje me jedan detalj ako neko moze da objasni. Kako su iz Tuzle spasili coveka u nekom selu u Srbiji? Tu ima vazdusne linije bar 150km a mora se proci i kroz RS i kroz Srbiju.
@BeGe - Pa lepo. americki helikopteri Apaci lete brzinom od 250 km/h, A iz Bosne mu treba pola sata do Srbije. I jos oboreni pilot ima GPS lokaciju, tako da ga amerikanci odmah pronadju.
Komentari (42)