Vojvođanske priče: Jedan klub u devet država

Jelena LEMAJIĆ

21. 04. 2016. u 18:06

Fudbalski klub Bačka već 115 godina, na stadionu kod Somborske kapije dočekuje svoje rivale. Prva utakmica odigrana 1899, a zvanična 1901. godine, kada su domaćini pobedili Mohač sa 4:2

Војвођанске приче: Један клуб у  девет држава

Za 115 godina postojanja, Fudbalski klub Bačka iz Subotice igrao je pod znamenjem jedne moćne monarhije, dve kraljevine i čak šest republika.

Kao najstariji klub u Srbiji, osnovan davne 1901. godine, na stadionu kraj Somborske kapije, na kome i danas dočekuje svoje rivale, doživeo je i preživeo dva svetska rata, menjanje granica, raspadanje i konstituisanja država, a uprkos tome bio i ostao jedan od simbola vojvođanskog i srpskog sporta.

Međutim, "najvažnija sporedna stvar na svetu" u Subotici se igrala još ranije.

Podaci govore da je prva regularna utakmica održana 1899. godine, kada je grupa Subotičana dočekala Halašane, a po pisanju nedeljnika "Bačkai hirlap" „Bačke vesti“, domaćini su postigli čak sedam golova, dok su gosti mrežu zatresli samo jednom.

Istorija pamti i posetu Beogradu 21. jula 1900. godine, kada je Subotičko sportsko društvo na Topčideru demonstriralo "fut bel". Tadašnja štampa beleži da se kralj Aleksandar Obrenović posebno zahvalio i rukovao sa gostima, koji su mu poklonili fudbalsku loptu.

Kako je tada još nepoznata igra sve više uzimala maha, odlučeno je da se napravi društvo koje će organizovano da nastupa. Prema propisima austrougraske carevine, uslov za to bila je utakmica sa već afirmisanim timom, te je 24. jula 1901. kraj Somborske kapije odigrana prva utakmica između Subotice i Mohača, završena rezultatom 4:2. Osnivačka skupština održana je 3. avgusta, kada je zvanično osnovana FK Bačka, koja će do danas nastupati u crveno-belim dresovima. Prvi predsednik bio je Zambeli Karlo, a u rukovodstvu su bili i dr Joco Manojlović, Ileš Antun, Ivan Sarić, Đuro Stantić... Prvi trener je bio Zoltan Vagner, koji je na ove prostore iz Beča doneo prvu fudbalsku loptu.

Vrlo brzo Bačka je ostvarila dominaciju u prvenstvu južne Ugarske (četiri puta prvak) u konkurenciji timova iz Arada, Pečuja, Temišvara i Segedina, a 1913. u razigravanju za prvaka cele Mađarske, osvojeno je treće mesto. Za reprezentaciju Mađarske nastupali su Antun Copko i Remija Marcikić.

Uspon fudbala, godinu dana kasnije, prekida Prvi svetski rat, kada je najveći deo mladića mobilisan.

"BAČKISTI" Osnivanju kluba prisustvovalo je 150 navijača. Uoči Prvog svetskog rata, karte najstarijeg kluba posedovalo je 400 Subotičana, da bi pola veka kasnije broj "bačkista" bio tri puta veći.

Posle prisajedinjenja Vojvodine Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca i stvaranja nove države, klub nastavlja tamo gde je stao. Rukovodioci kluba 1919. godine učestvuju u formiranju Nogometnog saveza Jugoslavije i dobijaju organizaciju jednog od šest podsaveza u zemlji (beogradski, zagrebački, ljubljanski, sarajevski, splitski i subotički). U prvim posleratnim godinama, "bačkisti" redovno "uzimaju meru" BSK, Hajduku, Konkordiji, HAŠK i Građanskom. U državni tim pozvani su Marcikić i Andrija Kujundžić Čiča.

- Sve što sam dao kao fudbaler, dao sam Bačkoj. To više i nije moje. Moja sportska karijera, samo je mala stranica bogate još neispisane Bačkine istorije - još se pampte čuvene reči kapitena Marcikića.

Prvo prvenstvo je odigrano 1923, a Subotičani su stigli do polufinala. Isti uspeh, plasman među četiri najbolja, ponovili su i 1925, a naredne godine su ušli u prvih sedam.

U godinama koje su sledile, dominaciju u subotičkom fudbalu preuzeo je SAND, a tridesetih ŽAK (budući Spartak). Bačkoj su potpomagali zemljoposednici, SAND industrijalci, a ŽAK železnica i državni kapital. Rivalstvo između klubova donelo je zanimljive utakmice i derbije, ali i sujetu koja je oslabila subotičku fudbalsku poziciju.

Vrlo brzo dolazi novi rat. Tokom četiri okupacione godine, veliki broj "bačkista" svih nacionalnosti aktivno je učestvovao u otporu fašističkoj vlasti, a mnogi od njih na oltar slobode položili su ono najvrednije - svoje živote.

Posle Drugog svetskog rata Spartak postaje klub u koji grad i subotička privreda ulažu sredstva i ambicije, a klub Bačka njegov "mlađi brat", baza i rasadnik talenata. Takmičenja nastavlja u pokrajinskom i republičkom rangu, a najviši dometi su osvajanje kupa Vojvodine 1976. i igranje u osmini finala Kupa maršala Tita 1974. godine, sa čuvenim Hajdukom.

- Moj prvi susret sa klubom Bačka bio je još za vreme okupacije 1941. godine, kada sam još kao desetogodišnji klinac skupljao lopte iza golova - seća se najstariji veteran Antun Rajačić (85). - Bilo je tu mnogo lepih momenata, bilo je batina, još se sećam onih iz Kozaraca, ali sve su to divne uspomene i divna vremena. Svim mladima poručujem da vredno treniraju, ali da ne zanemare školu.

Subotičani u crveno-belim dresovima danas igraju u Srpskoj ligi - grupa Vojvodina. U godini jubileja posebno su ponosni na rekonstrukciju stadiona.

- Raduje nas što se Bačka probudila, što je počela da rešava probleme i ide napred - kaže Nemanja Simović, sadašnji predsednik kluba. - Tokom godine velikog jubileja biće organizovane mnogobrojne manifestacije, između ostalog i turnir veterana velike četvorke bivše Jugoslavije - Crvene zvezde, Partizana, Hajduka iz Splita i Dinama iz Zagreba.


POČASNI VELIKANI

Prvi počasni član Bačke bio je Lajoš Vermeš, osnivač Palićke olimpijade. U njoj je sportski rođen Jovan Mikić Spartak, kao i najveći subotički fudbalski as, reprezentativac Tihomir Bata Ognjanov. Reprezentativci iz njenih redova bili su i Andrija Kujundžić Čiča, Remija Marcikić, Mihalj Keškeš, Lajčo Jakovetić, Anton Rudinski i Josip Zemko.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)

Ростовски

21.04.2016. 20:49

Суботица треба да буде поносна на ФК Бачку! Нови Сад на Војводину. Београд на БСК. Крагујевац на Шумадију... Нису Звезда и Партизан само играли фудбал све је то било дириговано. Видите треба јачати такве клубове један клуб један град.