SVI velikani su jedared bili mali, i u život su krenuli malim koracima. Laza Kostić (1841-1910), srpski književnik, pesnik, novinar, dramski pisac i estetičar, pre nego što će se vinuti u književne visine i napisati najlepše ljubavne stihove Santa Maria della Salute, prva slova je naučio u školi u rodnom Donjem Kovilju.

Daleke 1848. godine seo je mali Laza sa svojim vršnjacima iz sela u skamiju, a u svet pismenosti, najpre učeći kose i prave, uveo ih je učitelj Gligorije Gliša Kaćanski, rodom iz Futoga, verovatno ne sluteći da će biti zaslužan što je Kostića naučio pismenima.

I drugi razred čuveni pesnik je završio kod učitelja Gliše, a onda se zbog majčine smrti preselio u Đurđevo, kod rodbine, i tamo nastavio školovanje.

O učitelju slavnog Kostića, u javnosti se gotovo ništa ne zna, a njegovi potomci sačuvali su jedinu njegovu fotografiju, čija se kopija danas nalazi kod profesora Boška Brzića, hroničara Šajkaške, inače, Lazinog sugrađanina.

- U kući učitelja Kaćanskog, postojale su zapravo dve fotografije, na jednoj je Gliša sam, gde sedi na stolici, a na drugoj je sa svojim učenicima, od kojih mali Laza Kostić sedi ispred grupe đaka i drži tablicu na kojoj piše prvi razred - pripoveda nam Brzić daleku prošlost, koju je saznao od Kaćanskih.

- Te druge, nažalost, nema, izgubio joj se svaki trag.

Veruje se, zapravo, da je ta grupna fotografija, nastavlja naš sagovornik, ostala u kući Kaćanskih u Gornjem Kovilju, a kada je kuća prodata, novi vlasnici su je, po onom našem običaju kad baba i deda umru "bacaj njihove stvari", bacili i fotografiju, ne znajući ko je na njoj.

Priču o tužnoj sudbini druge fotografije prvog učitelja Lazinog, profesor Brzić je saznao od sada pokojnog Novosađanina Branislava Kaćanskog, profesora geografije i istorije i vrlo uspešnog samoukog slikara, inače praunuka učitelja Gligorija.

Istini za volju, zna se da je Gligorije Gliša Kaćanski učiteljovao u Gornjem Kovilju od 1846. do 1870. godine. Imao je dva sina i četiri kćeri, a sin mu Živan (1850-1928) rođen je u Gornjem Kovilju, kao i unuk Vojislav (1899-1986) i praunuk Branislav (1922--2013). Učina kuća je bila na glavnom seoskom šoru, koji sada, kako to samo sudbina ume da "namesti", nosi ime baš njegovog đaka - Laze Kostića.

Učitelj Kaćanski je umro i sahranjen na starom gornjekoviljskom groblju, koje je posle Drugog svetskog rata zaravnjeno, a nadgrobni spomenici, nažalost, uništeni.


PORTRET ZA ŠKOLE

BRANISLAV Kaćanski, praunuk učitelja Gligorija, na osnovu fotografije je naslikao portret svog pretka, koji je profesor Brzić umnožio i poklanja školama u Srbiji koje nose ime Laze Kostića.

- Ovi portreti već krase zidove škola u Kovilju i na Novom Beogradu - kaže profesor Brzić. - Poslaću i školama u Gakovu i novosadskoj Gimnaziji, koja takođe nosi ime čuvenog književnika.


JEDNA REČENICA

I sam Kostić u knjizi "Iz mog života", doduše u samo jednoj rečenici u fusnoti, pominje svog prvog uču: "Jednom skupiše nas decu, poređaše nas dvoje po dvoje, i narediše da s učiteljem, i s još nekoliko starešina, obiđemo oko sela..."


I RODBINSKI - POVEZANI Veza između Laze i njegovog prvog učitelja, pokidana preseljenjem, posle nekog vremena se ponovo igrom sudbine spojila.

Vojislav Kaćanski, unuk Glišin, oženio se Danicom Dankom Kostić (1899-1993) iz Đurđeva, rođakom pesnika Laze Kostića.