“Je suis Nina“: Sveća ispred ambasade Nigerije za žrtve islamista
13. 01. 2015. u 21:34
Ako sam ispoljila žaljenje i solidarnost sa ubijenim francuskim novinarima, potpuno mi je prirodno da saosećam i sa nastradalim Nigerijcima - kaže Nina Tomović
Mlada Beograđanka odala je počast žrtvama u Nigeriji
ODAVNO među srpskim „tviterašima“ i vlasnicima fejsbuk-profila jedna fotografija nije toliko deljena i „lajkovana“ kao ona na kojoj Nina Tomović, iz Beograda, sama pali sveću ispred ambasade Savezne Republike Nigerije u Beogradu. Za dva-tri sata „tvitovana“ je više od 200 puta, a onih koji su na „Tviteru“ potvrdili da im se sviđa bilo je više od 500. Slično je bilo i na "Fejsbuku".
Uz fotografije piše: „Ispred ambasade Nigerije nema NIKOG. Ljubazni čuvar kaže da se NIKO nije ni pojavljivao, običan narod ili zvaničnici. Je suis Nina“.
- Ako sam ispoljila žaljenje i solidarnost sa ubijenim francuskim novinarima, potpuno mi je prirodno da saosećam i sa nastradalim Nigerijcima - kaže Nina Tomović za „Novosti“. - U Francuskoj su ubijeni novinari, u Nigeriji uglavnom žene i deca. A, svaki život oduzet na tako brutalan način zahteva osudu, žaljenje i solidarnost, bilo da su žrtve u Evropi ili Africi, ili ma gde u svetu. Meni se, nažalost, čini da smo i mi i ceo svet, u ova dva masakra, potvrdili da svetom vladaju dvostruki standardi i licemerje, u vreme kada se na sav glas govori o političkoj korektnosti i multikulturalnosti.
Nije, nastavlja Nina, u Bulevaru oslobođenja tog dana bilo nikoga. Ali, kaže da joj mnogo znači što su njen gest naši građani razumeli i što je posle više stotina poruka koje je primila, shvatila da u saosećanju sa nigerijskim žrtvama, u Srbiji, ipak, nije usamljena.
Vozd
13.01.2015. 22:03
Svaka cast Nina!
Bravo Nina!!!!
Bravo Nina,svi bi tako trebali da urade.Treba paliti svece za sve zrtve ludackih napada.
Svaka čast i veliko poštovanje, Nina. Glas razuma u jednoj orkestriranoj kampanji koja se pretvara u čist neukus. Žao mi je karikaturista koji su pobijeni jer su se podsmevali islamskim svetinjama i tabuima, ali mi je žao i pobijene dece i žena koji su sanjali stvari koje mi uzimamo zdravo za gotovo: vakcine, lekove, redovne obroke, škole. A umesto toga doživeli su krvoproliće, ubijana su deca u majčinom zagrljaju zajedno sa njima, a njihova stradanja niko ne pominje jer su "neki tamo" Afrikanci
Da li je neko otisao do ambasade Jemena, Sirije... sad je to neki novi fazon!? Dajte ljudi, manite se populizma. Pola veka se svi "bore" protiv gladi u Africi i nista se promenilo nije. U Srbiji bacamo hranu, a u Sudanu deca gladna umiru.
Komentari (19)