Ako Ajmen preživi čuvaj ga, ako umre sahrani ga

Milena Lj. POPOVIĆ

06. 01. 2015. u 22:00

Radošu Đuroviću, pre godinu dana, irački par ostavio tek rođenu bebu. Dečak Ajmen u maminom stomaku stigao u Srbiju. Rođen dva meseca pre roka. Smešten kod hranitelja u Obrenovac, preživeo poplavu

VIDIM da si dobar čovek. Ostavljam ti dete. Ako preživi čuvaj mi ga, ako umre sahrani ga. Ja moram dalje", čujem prevodioca koji nadjačava glas tamnoputog mladog čoveka, a on me grozničavo gleda sa očajem i nadom pravo u oči, držeći me čvrsto za ramena, kao da se okačio o njih. Izbeglica je iz Iraka, imigrant na putu ka Evropi. Vidim ga prvi put, a zavetuje mi tek rođenu bebu. Kaže, dečaku je dao ime Ajmen. U šoku sam i pokušavam da odgovorim, ali čovek već trči prema žutom taksiju koji ga čeka. Osvrće se i sa istim onim pogledom ponavlja - čuvaj mi ga, javiću ti se!

Radoš Đurović, direktor Centra za pomoć i zaštitu tražilaca azila, kaže da nikada neće zaboraviti taj dan. Bio je kraj novembra. U Bogovađi azilanti spavaju po šumi, nema mesta u Centru. Meštani protestuju, nesrećni ljudi promrzli, traži se rešenje. Samo što se vratio, zovu iz Instituta za neonatologiju u Beogradu. Kažu, stigla tek rođena beba "imigrant". Ima vrlo male šanse da preživi.

- Majka i otac - azilanti, pristigli iz valjevske bolnice, ne znaju jezik, nemaju dokumenta... - priseća se Radoš. - Stigao sam u kliniku sa prevodiocem i u hodniku zatekao izbezumljenog, mladog čoveka, na čijem sam licu prepoznao izbegličku patnju, teške kilometre koje je prešao od dalekog Iraka do Srbije sa trudnom suprugom, brigu za tek rođeno dete. I pitanje - šta dalje?

Bežali su ka Evropi od nasilja, terorista, bede. Kada su ušli u Srbiju, žena je već bila u sedmom mesecu trudnoće. I to treći put. Prethodna dva puta izgubila je bebu. Pešačili su nekoliko stotina kilometara po snegu, ne bi li stigli u Bogovađu. Sve od granice nosio je ženu u naručju, jer više nije mogla da hoda. Kada su stigli u selo nadomak Valjeva, ona je počela da se porađa. Dva meseca pre vremena. Neko od meštana, koga su zatekli na putu, prevezao ih je u bolnicu. Mlada Iračanka jedva je preživela težak porođaj. Za život njenog deteta lekari su se borili nekoliko sati. Porodica iz Bagdada iste noći je prevezena u Institut za neonatologiju u Tiršovoj. Mali Ajmen smešten je u inkubator. Doktori nisu bili optimisti.

HRABRI RODITELjI - UPRKOS činjenici da su roditelji ostavili dete, nismo mogli da im oduzmemo šansu da ponovo budu sa njim - objašnjava Davorka Filipović, koja je zajedno sa Radošem Đurovićem brinula o Ajmenu.
- Kada smo pogledali celokupnu sliku, shvatili smo da su doneli najodgovorniju odluku koju su mogli u takvim okolnostima. Nekada je za teške životne odluke potrebna hrabrost. Najveća roditeljska patnja je biti odvojen od svog deteta, ali znali su da sa njima dete nije sigurno.

- Samo nekoliko sati nakon što sam kao ukopan stajao na snegu i gledao za čovekom koji je poslednji novac dao trgovcima ljudima ne bi li stigao do Zapadne Evrope i spasa, lekari su mi rekli da je mali Ajmen živnuo - priseća se Radoš. - "Preživeće", javljaju mi. Radujem se i mislim - šta ću sada? Preda mnom je bila komplikovana pravna procedura, u čiji ishod nisam bio siguran...

Tada je krenula institucionalna akcija za detetovo zbrinjavanje. Ni doktori, ni socijalni radnici, a ni sam Radoš Đurović, inače pravnik, nikada se nisu susreli sa sličnom situacijom.

- Bez obzira na to što je reč o bebi, da bi imala pravni status morala je zatražiti azil. Da bi dobila dokumenta, identitet, pa i budućnost, morala je dobiti status azilanta. Uspeli smo. Znao sam da ne smem da dozvolim da roditelji izgube pravo na starateljstvo, kao i to da beba mora biti na sigurnom - priča Đurović. - Srećom, za "naš slučaj" Centar za socijalni rad u Beogradu zadužio je Davorku Filipović, izvrsnog psihologa, stručnjaka u svom poslu. Njena posvećenost i veliko srce zaslužni su što je Ajmen u sigurnom domu, okružen ljubavlju i što će, uskoro, biti sa svojim roditeljima.

Dečak se ubrzo oporavio i Davorka ga je, po hitnoj proceduri smestila u hraniteljsku porodicu. Nisu želeli, kažu, da dete, čije je rođenje pratila tolika muka ode u neku ustanovu. Tako se "beba azilant", koja je u majčinom stomaku od Iraka, preko Turske, Grčke, Makedonije stigla u Srbiju, obrela u Obrenovacu u domu Aleksandra i Suzane Nedeljković. Tu je mali Ajmen preživeo i ovogodišnje poplave, izbegao u Jakovo, ali... kada ga vidite jasno je da je ovaj harizmatični dečak rođeni borac.

Kada smo otvorili vrata iznajmljenog stana Nedeljkovića, prema nama je krenuo nesigurnim korakom, držeći se za toplu ruku mame Suzane. Ljubopitljiv, širokog osmeha, odmah je počeo da traži mesto u našem krilu. Četvorogodišnja Gabrijela, Suzanina i Aleksandrova kćerka ga odvlači, gledajući u nas sa nepoverenjem i strahom. Čula je, kaže nam Aleksandar, kako pričamo sa Davorkom o Ajmenovom odlasku, pa je nepoverljiva prema svakome ko uđe u kuću.

ODLAZAK AMBASADA evropske zemlje u kojoj su Ajmenovi roditelji dobili azil trenutno sprovodi proceduru kako bi se regulisali pravni propisi za odlazak Ajmena kod majke i oca. Još nije poznato kada će beba iz Iraka sedeti u naručju svojih roditelja.

- Obožava svog malog brata i ne znamo kako će podneti njegov odlazak. A ne znamo ni kako ćemo mi - drhti glas Aleksandru.

A, Ajmen bi trebalo uskoro da se pridruži svojim roditeljima koji su dobili azil u jednoj zapadnoevropskoj zemlji.

Javili su se Radošu Đuroviću nekoliko meseci nakon odlaska, kada je to azilna procedura dozvolila.

- Kada sam im rekao da je dete živo, sa druge strane žice čuo sam vrisak majke, skakanje plač, smeh, radost - prepričava Radoš ponovni razgovor za mladim Iračaninom. - Dobili su socijalnog radnika koji je zadužen za njih. On i Davorka, ambasada te zemlje i mi iz Centra za pomoć tražioca azila otpočeli smo pravnu borbu za spajanje porodice. To traje, a oni su nestrpljivi. Pre nekoliko dana im je poslao prvi put Ajmenovu fotografiju. Sada nije siguran da li je trebalo.

- Jako su se uznemirili. Plaču. Pitaju kada će pravna procedura biti završena. Mogu li oni doći u Srbiju samo da ga vide... - prepričava nam Radoš telefonski razgovor sa srećnim roditeljima. - Prevodilac pokušava da odgovori na hiljadu pitanja: ima li zubiće, paze li ga ti ljudi, šta priča, da li će se naviknuti na njih?

Slična pitanja Radošu i Davorki postavljaju i Nedeljkovići - da li će njihovog Ajmena ti ljudi dobro paziti, da li su odgovorni, da li će ga razumeti, kako će znati da on najviše voli da spava sa plavim ćebencetom, da mu se peva "Razbole se lisica"... "Da li će oni moći da ga isprate do roditelja, da sa njima budu neko vreme dok se dete ne navikne?"

Znali su Nedeljkovići kada su preuzeli brigu o dečaku, da će možda morati da se odvoje od njega. Ali nisu znali da će to toliko boleti.

- Svestan sam da je za njega najbolje da bude kraj svojih roditelja i da oni jedva čekaju kada će u ruke uzeti svoje dete - pokušava Aleksandar da u reči pretoči osećanja. - Ali, pri samoj pomisli na njegov odlazak krenu mi suze. On je i naše dete. Pa, podigli smo ga od kile mesa...

Za nekoliko dana u prisustvu socijalnih radnika mali Ajmen će stati pred kameru kućnog kompjutera. Zazvoniće skajp linija u domu Nedeljkovića u Obrenovcu. Na ekranu će se pojaviti lice mlade majke Iračanke. Videće prelepog dečaka u Suzaninom krilu. Prvi put. Tu negde stajaće i Radoš Đurović. Pogledaće u oči mladom Iračaninu i reći: Sačuvao sam ti dete.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (48)

mile bg

06.01.2015. 22:22

Divna,topla prica koja mi je ulepsala badnje vece.Verujem da ce uskoro doci do spajanja ove porodice, a ovi nasi divni ljudi koji su omogucili da mali Ajmen prezivi zasluzuju divljenje i postovanje.

seli

06.01.2015. 23:46

sudbine ljudi nekad su vrlo cudne majka iracanka i njem suprug imali su srecu da se to desilo u Srbiji i da su ljudi oko njih bili plemeniti ljudi Svaka cast za Pohvalu- neka vam svima dragi Bog dadne srecu i zdravlje Zivot se igra sa nama a ponekad i mi s njim a ponekad se zove SRECA a nekad SUDBINA al dobroje sve dok postoji dobrota u covjeku jedino nas to moze jos spasiti Daj nam Dragi Boze vise takvih dusa daj nam da zavlada ljubav umjesto mrznje - umjesto rata MIR

Natalija

06.01.2015. 23:51

Nešto ovako lepo mogu da pročitam samo u vašim novinama! Divna vest, divni ljudi koji su pomogli i zbog kojih sam ponosna što su moji zemljaci... Sretan praznik svima!!!

Мита

06.01.2015. 23:55

Зашто ли Пешаник и Е новине сад не пренесу ову причу као што иначе пишу како се шовинистички опходимо према азилантима

dobro se dobrim vraca

07.01.2015. 01:04

Divna prica,divni ljudi,Bog im dao svako dobro! Treba vise ovakvih prica koje u ljudima bude najdublje emocije i usmeravaju uh da cine dobra dela! Dosta nam je politike i ispiranja mozgova!

Emily

07.01.2015. 02:18

Vratice se Ajmen jednoga dana kada odraste da poseti svoju zemlju Srbiju i ove divne ljude sto su ga svim srcem prihvatili i odgajali kao svoje. Videcete! Ne moze se Srbija nikada zaboraviti niti predivni ljudi u njoj! To Vam kaze zena rodjena u Beogradu i koja vise od 25 godina zivi daleko. Uvek ponosna na svoju zemlju i sa puno ljubavi u srcu za moje divne ljude. Nigde Vas u svetu nema! Volim Vas puno!

NIJE VAZNO

07.01.2015. 02:38

DIVNA PRICA, DIVNI LJUDI! OVO JE PRICA A NE TAMO NEKE PEVALJKE KAKO SE SVADJAJU I PREPUCAVAJU. KAPA DO PODA OVIM DIVNIM LJUDIMA A I VAMA STO STE MI ULEPSALI DANASNJE JUTRO! SVIMA KOJI DANAS SLAVE BOZIC-HRISTOS SE RODI!!! SRETAN BOZIC!

don karlo

07.01.2015. 04:50

Prvo sretan praznik onima koji slave , a drugo cist primer ljudskosti i humanosti, ovo treba da je olicje ljudi da pomazu jedni drugima da se druze a ne da se divimo tudjoj nevolji i da se radujemo tudjoj muci

ekatarina sava savanovic

07.01.2015. 05:28

nedeljkovici svaka cast!to deta je vase!uzmes bre mace pa ti je zao ako nestane a ne dete koje vaspitavas i brines!da sam na njihovom mestu ne bih ga dao nikakda!ovom mladom iracanu mogu samo jedno reci djubre jedno ostaviti dete na milost i nemilost a onda ga trazis nije bre to krpa!(ali za njih to je uobicajena prica)

hristina

07.01.2015. 11:14

@ekatarina sava savanovic - Rekoh sebi: ignorisi glupost, ali ne mogu! Ovo je prevazilazi! Odgovor. Prvo: ne stavljaj sebe na mesto Nedeljkovica. Nemas takve ljudske kvalitete! I drugo: sadasnjica je "malo" cudna. Mozemo se svi, vrlo brzo, naci na mestu ovih Iracana. Pa i ti!

pera borin

07.01.2015. 06:39

Hristos se rodi!Srecan Bozic svima!Posto sam poznata"cicija"Necu Vam pozeleti nista vise od sledeceg:Dobro zdravlje!Puno srece!Puno para!I ako imate mesta,i slogu!Toliko od mene!E a sada se okrecem prici:Kapa dole!Svima!I Irackom paru,i mladom direktoru i njegovoj porodici,ciji je clan i Ajmen,i ma gde nastavio da odrasta,ostace njen clan do kraja!I naravno Vasem cenjenom listu!Znate,ja u vecini slucajeva,cinim dobro.Mnogo dobro.Bez trunke subjektivnosti i zelje za reklamom!Ali ovo?Pa lepo brate

pera borin

07.01.2015. 06:50

Redakcijo,dajte nam za ovakve i slicne price,pa jos ako su uz ovakve praznike,neko slovo vise.Molim Vas.Znam da Vas mnogo puta nerviram,ali jeste li sigurni da ne postoji i obrnuto?A ipak ostajem veran Vama!A kada bi me neko pitao zasto?Nemam odgovor!To da je neko"munuo"Vecernje Novosti pod moj slameni jastucic,kada me je majka,30 januara unela u kucu...A rodila me ispod"Jankovih dut(d)ova,u zabacenom Kupinovcu,je malo verovatno?A ostao sam i ziv sam,na cudan nacin.Ima slicnosti sa Vasom pricom?

pera borin

07.01.2015. 07:01

Osecam ponos.Drago mi je i srecan sam!Decja klinika u Tirsovoj,spasava malog Ajmena.Zadnji put su toj poseti,mojoj poseti,ali iz senke,na televiziji,dali ime"Mala,velika pomoc".Trebalo je tada podeliti i dati,u Zvecansku,u Tirsovu,Crvenom Krstu,Crkvi...Kako biti pravedan?Radim to vec rutinski.Nije mi prvi put.Smireno.A samo sat vreme pre toga,na Bubanj Potoku,mi uz pretnju pistoljem,naplacuju putarinu.Kasnije mi moj stariji brat kaze:A meni brate?Ni sampon da operem kosu!Znate,kad dajes...

pera borin

07.01.2015. 07:09

Kad dajes onda i volis.A ja volim decu.To kako sam licno u zivotu prosao,nije vazno pomena.Kritike mozda?Ja sam pored te Tirsove prolazio,svaki dan odlazeci i vracajuci se iz skole.Pored Zvecanske,ispod pomocnog terena Partizana...Uvek sam zastajao,i pricao sa tom decom iza zice.To kako su me gledali i te poglede necu nikada da zaboravim.Kasnije sam shvatio zasto.Samo malo preko puta,na prelepom terenu,bili su,Bora i Bosko Djordjevic,Bjekovic,Curkovic...Nikada ih nisam video,da pricaju sa njima?

pera borin

07.01.2015. 07:42

A ja?Ja sam ziv,zato sto je moj deda spasio decaka iz smetova,polusmrznutog,koji je kasnije postao doktor,lekar-Deciji lekar!Tako je trazio od dede.Mnogi ce ga se setiti.Mile Milosevic.Gde god da je,slava mu!A siguran sam,da, ako je"tamo"?I tamo ce da leci decu!A i ja nastavljam,odavde gde sam,da"udovoljavam svom nagonu"...Pomazem gde i koliko mogu.I ako nesto radis,ne dizi malo prasine na veliki vetar.A pravo da se radujem njihovoj radosti?Niti se oduzima niti se placa!Srecan Vam Bozic!

xaxaxa

07.01.2015. 08:19

mi nedamo naseg omara ,kod nas je odgajen ako budemo morali to ce biti veoma tesko , mene zove cica ,zenu strina,nasu majku baba,oca deda,mog brata zove TATA a snajku MAMA, a malu gabrijelu seka ,to ce biti tesko veoma tesko za nas

mikica

07.01.2015. 17:15

@xaxaxa - ... ček ´, ček ´ ... ko ne da , zašto ne da, kome ne da, ...-sačuvali jeste, ali dete je njihovo, ...vama čast i poštovanje , anjima dete, -njihovo !!!

zlaja

07.01.2015. 08:24

alal veraza sve koji su uchinili ovo junachko delo. ima vere za srbiju ima nade kada smo bogati ovakvim ljudima. davno nisam prochitao lepssu prichu.kristos se rodi za sve nas.

DIVNO

07.01.2015. 11:34

Radosu se u ocima vidi da je dobar covek...SVAKA CAST! Sve najbolje malom Ajmenu... Divna prica,isplakah se...

Stanimir

07.01.2015. 14:43

Znaš kad bih im dao dete... NIKAD. Nijedan roditelj ne bi tako ostavio svoje dete, kao da je kuče. Ne dajte im dete!

sova

08.01.2015. 03:54

@Stanimir - Verovatno ne znas sta je strah za dete i neizvesnost.Znam zenu koju su roditelji kao dete poslali iz Rusije u USA i nikada ih u zivotu nije vise videla.Ali im je zahvalna da su je resili bede.

Divna

08.01.2015. 19:20

@Stanimir - NE BI DAO?? da, izmislio si toplu vodu, ali si sebican, jer ti ne bi dao, a da li ce preziveti ili ne o tome ne razmisljas....Oni su odabrali manje zlo, a i nisu ga napustili, samo su mislili na njegovo dobro, a ne šta bi oni.....

GRK

07.01.2015. 21:23

svaka cast.Divno je i procitati ovako nesto.Dosta o ubijanju.silovanju.Ponosna sam.Ima jako plemenitih i divnih ljudi.i o njima treba pisati.

sammir

07.01.2015. 23:00

Teska prica ne samo sto Ajmen moj zemljak nego ne zna svaki od nas koje sudbina ga ceka u zivotu.Dozvolite me da naklonim Gospodine Rados koje nosi u sebi ljudski cast i prihvatio taj zadatak da brine za mali Ajman.I taj korak sto je uradio Rados nije strano od Srpski Narod jer imao sam jako dobri i casti prijatelji u seloj serbia i nakon 30 godine posjetio sam nih i jos uvjek su dobri i dragi.. Jos jednom HVALA SVIMA..... i daje Ja vas volim

Ljiljana Berlin

07.01.2015. 23:16

Ovakvu pricu nisam cula u mom zivotu svaka cast Radosu veliki covek sa velikim srcem a i Familiji Nedeljkovic veliki ljudi veliko delo su uradili neka vam Bog da zdravlja vama i vasoj Familiji, verujem bice jako tesko vratiti Ajmana roditeljima al mislim da to tako treba on pripada tati i mami makar kakvi bili. Plemenitih ljudi kod nas u Srbiji velikih i humanih osoba treba takve osobe cuvati i paziti . Neka Bog malog Ajmana kroz zivot vodi ,Radostan Bozic HRISTOS SE RODI

Branka Milic

08.01.2015. 06:00

bog vam dobro dao za ovu lepotu idobrotu.tuzna prcasa srecnim krajem zahvaljujuci dobrim ljudima...hvala vam, hvala za sve odluke u ime Boga

Branka Milic

08.01.2015. 06:06

fuzna prica sasrecnim krajem.Tuzna sam zbog tuge u svetu a sretna zbog dobrih i plemenitih ljudi.

Маја М.

08.01.2015. 17:24

У Србији најчешће децу остављају у контејнеру.