Bogdan Bukumirić: I ranjenog su me tukli
13. 08. 2013. u 09:15
Bogdan Bukumirić, dečak koji je preživeo osam metaka i linčovanje razularenih Albanaca u centru Peći. Neko je u mene krvnički pucao dok nisam kao pokošen pao
- HLADNA je Bistrica, Bogdane, bolje ti sačekaj još koji dan...
Oči četrnaestogodišnjaka se rastužiše. Otac to primeti, pa mu reče:
- Dobro, idi, Bogdane, ali nemoj dugo da budeš u vodi!
- Bio je to poslednji treptaj mog dečaštva i bezbrižnosti. Sat dalje od tih očevih reči, moje detinjstvo je nestalo. Kada sam sledeći put iz sna otvorio oči, i dalje sam imao 14 godina, ali onaj dečak u meni je nestao. Zamenio ga je zabrinuti, tužni, nesnađeni odrastao čovek.
Bogdan Bukumirić je bio jedna od meta ludačkih rafala albanskih teororista. Žrtva istih onih rafala ispaljenih u decu koja su se u svom rodnom Goraždevcu kod Peći kupala na Bistrici. Meci su bili kobni po njegove drugove Ivana Jovovića i Panta Dakića. Bogdan, iako osam puta pogođen, čudom je preživeo. Međutim, vreme nije zacelilo rane...
Sporo sa Bogdanovih usana izlaze reči. On zausti, pa odustane. Reč pa uzdahne. Ipak, mic po mic, polako smo se vraćali na taj krvavi 13. avgust 2003. godine. U Goraždevac.
- Igrali smo se, kupali. Bilo nas je oko stotinak. Presekao nas je fijuk prvog metka. Sekund kasnije prvi vrisak. U sledećem trenu krv se slivala Bistricom. A sledeći metak bio je namenjen meni. Prošao mi je kroz stomak. Nisam se uplašio. Samo sam osetio neverovatnu, neopisivu bol. Drugi, treći, četvrti, peti, šesti, sedmi, osmi metak! Neko je u mene krvnički pucao dok nisam kao pokošen pao!
Bogdan je, posle osam prostrelnih rana, ostao bez slezine, bubrega i dela lobanje. Samo nadljudski napori lekara i njegova divovska volja da preživi, kada je gotovo bio otpisan, prevagnuli su od smrti ka životu.
Prevezen je u italijansku bolnicu.
- Tri puta su mi lekari previjali glavu, tri puta sam ja skidao zavoje, i rukama stiskao rane na glavi ne bi li ublažio bol makar malo... Nisu mogli da me operišu.
Brat Boško i komšije Milan Pavlović i Ratko Jandžeković ga stavljaju u kola i - Kfor je procenio da nije bezbedno da se kreću sa srpskim tablicama i nije im obezbedio zaštitu - sami kreću u pećku bolnicu.

Prognoze lekara na VMA su bile poražavajuće. Dali su mu samo četiri odsto šansi za život. U njemu samo litar i po krvi. U komi je bio šest dana.
- Kad sam „doputovao sa onog sveta“, prvo lice, kao u magli, lice mog tate Milana. I prve moje reči: „Tata, gde si, tata?!“ On okružen kamerama, zvaničnicima i sportistima, neprestano mi ljubi ruku, plače... A meni ni suza da kane. Bilo je logično da jedno dete tada zaplače, a ja ne mogu. Kosmetska, srpska deca brzo postaju odrasli...
Izvuci pouke
13.08.2013. 10:43
To su Evropski standardi. Problem je sto ljudi ne shvataju da to sto se desilo "nekom tamo sa Kosova" je namenjeno i svima ostalima, pa i onima na Terazijama.
Bogdan je kolateralna zrtva I na kraju kao I sva deca Srbije uopste nije ni bitan, dete tamo nekakvog radnika, za srpske polticare na vlasti I u opoziciji uopste nije bitan, nama je poterban datum I od vidovdana do danas zivimo samo za datum, a ne za nekakavog Bogdana koji se kupa u Bistrici. nadam se da ce Bogdan kao I nasi politicari u ime mira platiti teroristima metke kojim su ga sa pravom gadjali, a I drzava mu moze pronaci neki posao , tako da moze metke isplacivati na kredit.
Niti zaboraviti,niti oprostiti!
Мени само нје јасно какви су то људи што "лајкују" овакав текст?! Шта ту коме може да се допада???
Neka te Bog cuva, i svu srpsku decu!
Komentari (35)