Povratnici sanjaju da imaju traktor
15. 06. 2013. u 09:20
Porodici Dragaš, najmlađim povratnicima u Đevrske, kod Knina, potrebna pomoć. Žive od 200 evra socijalne pomoći, a kada plate mesečne račune, malo ostane za život
SA nadom u bolje dane, koja ih ne napušta ni danas uprkos bolesti i nemaštini koja ih je snašla, porodica Dragaš se posle višegodišnjeg izbeglištva, pre tri leta vratila na porušeno ognjište u Đevrskama kod Knina, da započne bolji život. U mestu u kojem ih je, nekada, bilo više od 1.000, sada je jedva 200 srpskih duša, mahom staraca, pa su Aleksandar (37) i njegova supruga Magdalena (39), ubedljivo najmlađi.
Njihove velike snove, iz temelja je, međutim, poljuljao najpre težak dijabetes od kojeg je, od silnih stresova kroz koje je prošao, oboleo Aleksandar, da bi prošle godine Magdaleni u zagrebačkoj bolnici bilo transplatirano srce. Uprkos tome oni se i dalje grčevito bore da deci, Viktoru (11), đaku šestog razreda i petogodišnjoj Iris obezbede bar osnovno za život.
- Uz malu pomoć hrvatske države u kući smo osposobili samo dve prostorije i tu živimo - kaže Alaksandar. - Malo ko nas pita kako nam je. Do sada su to učinili samo sa hrvatske Televizije RTL i evo sada vi iz „Novosti“. Kupio sam, inače, i 20 ovaca rase romanovski, ali nemam gde da ih smestim, a za štalu, makar i najmanju, nema novca.
Sve četvoro trenutno žive uglavnom od 200 evra socijalne pomoći , ali kada plate mesečne račune, ostane im jedva pedesetak evra. Zato Aleksandar, uprkos teško narušenom zdravlju, radi bukvalno danonoćno.
- Da mi je samo jedan traktor, makar kakav, sve bi bilo podnošljivije. Mada i sami nemoćni, ova naša starčad iz sela, koja su se, takođe, vratila u, posle „Oluje“, puste Đevrske, pomognu mi da pokosim travu na livadama, ali je jedva prevezemo do kuće.
Aleksandar je, inače, iz rodnog sela otišao kao sedamnaestogodišnjak, u hrvatskoj „Oluji“. Njegov otac Dane poginuo je u ratu, a on se snalazio kod rodbine u Beogradu. U prestonici je upoznao Magdalenu, iste izbegličke sudbine, ali iz Bosanske Kostajnice.
- Živeli smo neko vreme i u Banjaluci, gde nam se oboje dece rodilo - nastavlja turobnu životnu ispovest. - Posla nije bilo, bilo je dana kada na stolu nije bilo ni parčeta hleba, naša nejač je bolno gledala u nas i pomislili smo da je povratak u zavičaj rešenje, ali...

- Činilo mi se da se naš svet tada definitivno ruši, ali srećom sada u njenim grudima kuca novo srce - vraća se Aleksandar u dramatične trenutke. - Doduše, svakodnevno pije lekove protiv odbacivanja organa i prima injekcije, što srećom ne plaćamo. Ipak, ono malo para što nam preostane potrošimo za prevoz u Knin, na gotovo svakodnevna previjanja. Borićemo se do poslednjeg daha, a sa jednim, makar kakvim traktorom o kojem sanjam, bilo bi nam lakše.
RAČUN ZA POMOĆ
LjUDI dobre volje, koji su u mogućnosti da pomognu porodici Dragaš da nabave traktor i završe gradnju štale, novac mogu da uplate na račun: Erste&steiemarkische bank d.d., Jadranski trg 3a 51000 Rijeka Poslovni račun banke: 2402006/1031262160 SWIFT: ESBCHR22 Magdalena Dragaš Account number:7702391824 iban code:HR77240200632067965526.
mrgud
15.06.2013. 21:32
Teško je odlučiti kako oceniti. Dopada mi se jer su ovi mladi hrabri ljudi odlučili da se vrate odakle su proterani, a opet, ne dopada mi se što su u tako teškoj situaciji. Hajde ljudi, da im pomognemo, da znaju da nisu sami u, za njih, teškim danima. Ima humanih i dobrih ljudi, neka uplate koliko mogu, da Dragašima bude lakše.
@mrgud - Narode! Ovo je živa istina,nije laž ni montaža. Ljudima treba pomoći,hrabri su i mladi,a sami ne mogu. Dajte,pomozite,svaka donacija je dobrodošla.
Komentari (1)