Apel oca nastradalog policajca: Ne dirajte grob moga sina
23. 05. 2013. u 06:55
Zašto je Dragi Jojić tražio da grob njegovog sina bude oslobođen plaćanja takse. Zahtevam samo da, kad nas ne bude bilo, grob našeg Gorana niko ne dira
NIJE ovde reč o novcu, plaćamo Gordana i ja tih 1.500 dinara godišnje i plaćaćemo ih dok god budemo živi. Ali ne želimo da, kad nas više ne bude, neko prekopava njegove kosti i ranjava mu dušu. Zato smo, verujući da njegova hrabrost i žrtva za otadžbinu to zaslužuju, i tražili da se mesto na kojem počiva zauvek oslobodi plaćanja takse i tako se potvrdi njegova večna nepovredivost.
Goran Jojić je imao nepune 23 godine kada je 15. maja 1999, tokom agresije NATO, u Kraljanima kod Đakovice poginuo u borbi sa šiptarskim teroristima.
Bio je vodnik specijalnih jedinica MUP-a Srbije i, uprkos mladosti, kosmetski veteran: Taj boravak u kolevci srpstva bio mu je četrnaesti i, nažalost, poslednji. Sahranjen je na Gradskom groblju u Novom Sadu.
Njegov otac Dragi se, nedavno, novosadskoj Komisiji za predstavke i žalbe i zvanično obratio, tražeći da se Goranovo grobno mesto trajno oslobodi godišnje takse čije neplaćanje otvara i mogućnost da ono, jednom, bude prekopano i izdato nekom drugom.
- Život lagano izmiče, a jedino što mene i moju suprugu Gordanu još drži jeste uspomena na Gorana - priča, kraj sinovog spomenika, ovaj 65-godišnjak.
- Kad nas ne bude, taksu neće imati ko da plaća, pa zato i želimo da, pre novog susreta u večnosti, budemo sigurni da njegov ovozemaljski grob ni tada niko neće dirati.
Otud i naš vapaj da to parče srpske zemlje za koju se borio i u kojoj počiva zauvek ostane mirno. I samo njegovo.
Nije to, dodaje stariji Jojić, vapaj samo za njegovog sina, već i za stotine njegovih ratnih drugova, ne samo iz Novog Sada već iz cele Srbije, kojima je ona bila iznad svega i koji su na njen oltar položili najviše što su mogli - sopstvene živote.
- Još kao dečak znao je da će biti policajac, oduvek je bio hrabar, pametan, pronicljiv... - nastavlja, s naporom suzdržavajući suze, priču o sinu.

Po strani je ostavio i Pravni fakultet, koji je tek upisao, i devojke, i zasnivanje sopstvene porodice.
Moja tuga je i danas neizreciva, od nje je veći samo ponos što mi je bio baš takav kakav je bio.
U oporu priču kako se država odužila svojim herojima ne želi da ulazi. Neće, veli, ama baš ničim da senči ni uspomenu na svog sina, ni uzvišenost i njegove, i žrtve njegovih saboraca. Stalo mu je samo da, kad njega i Gordane ne bude, grob niko ne dira.
I da tako bude za sve heroje, u celoj Srbiji.
A Goranov Orden zasluga u oblasti odbrane i bezbednosti prvog stepena, puška koju je zadobio u borbi prsa u prsa sa šiptarskim teroristima, uniforma koju je nosio poslednjeg dana svog života i niz drugih predmeta biće, i dalje, relikvije u novosadskom domu Jojićevih.
flafi
23.05.2013. 10:06
Te takse je od pocetka trebala da placa drzava!
Siroti mladi covece, za sta si ti zivot dao...uzalud.:(((
@tamaris05 - tamaris05(Matija)kad bi svi tako mislili,pa gde bi sad bili?jadnik je dao zivot za otadzbinu i one dzabalebarose kao sto si ti(tamaris05)
@tamaris05 - Makedonac,ako je "tamaris05"mislio na dolazak dos-manlija na vlast onda je 101% u pravu!Sve sto se borilo za Srbiju dos-manlije su omalovazile i popljuvale!Sve!
Камен би се расплакао
Komentari (34)