Diana Budisavljević - delo veće od zaborava
08. 04. 2011. u 20:58
Akcija „Novosti“: Posle SPC, spremaju se nova priznanja Austrijanki koja je spasla od smrti oko 12 hiljada mališana
VEST da će se Ordenom carice Milice Srpska pravoslavna crkva odužiti Diani Budisavljević, ženi koja je sigurne smrti u ustaškim logorima spasila oko 12.000 uglavnom srpske dece, naišla je na veliku podršku čitalaca „Novosti“. U odluci Srpske crkve oni vide prvi korak u odavanju priznanja ovoj humanoj ženi, koja je zahvaljujući pisanju „Novosti“ otrgnuta iz tame zaborava.
Redakciji „Novosti“ javio se u petak Milan Počuča iz Bačke Topole, koji se kao dvogodišnjak našao među decom koju je ova dobrotvorka spasila iz logora u Lobor-gradu.
- Njeno delo je gorostasno, nemerljivo - kaže Počuča. - Mi preživeli logoraši srećni smo što će Srpska crkva Ordenom carice Milice odati priznanje za sve što je za nas učinila. Pošto su „Novosti“ objavile serijal napisa o njenom herojstvu, zajedno sa Udruženjem izbeglica, pokrenuo sam inicijativu da se ustanovi državno priznanje nazvano po njoj. Iz Kancelarije ordena odgovoreno mi je da je predlog u proceduri.
- Planiramo i da na kuću u kojoj je živela Diana Budisavljević, na Svačićevom trgu u Zagrebu, postavimo bronzanu spomen-ploču sa njenim likom - kaže Branka Šesto, zadužena za kulturu u SNV. - U toku je prikupljanje sredstava za ovo, inače, veoma skupo obeležje.
Diana Budisavljević, Austrijanka udata za profesora Medicinskog fakulteta u Zagrebu Julija Budisavljevića, sama je organizovala akciju spasavanja dece iz logora NDH. Ovaj poduhvat ocenjuje se kao najveća humanitarna akcija u Evropi tokom Drugog svetskog rata. U stalnom strahu od ustaških vlasti, ona je odlazila u zloglasne logore Lobor-grad, Staru Gradišku, Gornju Rijeku, Sisak i Jasenovac i evakuisala izgladnelu i bolesnu decu, uglavnom sa Kozare, Korduna, ali i iz ostalih bosanskih i hrvatskih sela.
Saznavši za postojanje logora u NDH, ona ih je sama obilazila, dobavljala humanitarnu pomoć, i svojim autoritetom i vezama koje je imala organizovala izbavljenje zatočene dece. Pošto bi se iznemogli i bolesni mališani, često na ivici smrti, oporavili, Diana im je obezbeđivala smeštaj u porodicama u Zagrebu i drugim gradovima.
Razdvajajući ih od zatočenih roditelja, ona im je spasavala živote. Pritom vodila precizne spiskove svih mališana i zahvaljujući tome, najveći broj ove dece sačuvao je svoje ime i poreklo. Zvaničnu odluku da humana Austrijanka posthumno bude odlikovana novoustanovljenim Ordenom carice Milice Sveti arhijerejski sinod SPC će saopštiti polovinom ovog meseca, kada će biti poznato i kome će od njenih potomaka biti uručeno visoko priznanje.
Potez Srpske crkve do sada je najveći korak u odavanju priznanja junakinji, koju ne pominje nijedan udžbenik ni ploča spomenika... A ime Diane Budisavljević već od sledeće nedelje naći će se ispisano na tabli koja će označavati naziv jedne ulice u beogradskom naselju Dedinje. Odluku o tome doneće odbornici Skupštine grada.
- Na inicijativu „Novosti“ Gradskoj skupštini predložili smo da njeno ime ponese jedna ulica glavnog grada - objašnjava predsednik Komisije za imenovanje ulica i trgova Slobodan Stanimirović. - Beograd će se tako simbolično odužiti ovoj plementoj ženi.
Apel našeg lista da se Dianino ime uzdigne na mesto koje mu pripada stigao je i u Republiku Srpsku. U Banjaluci se uveliko bira koja će ulica biti nazvana po ovoj dobrotvorki.
Tabla sa njenim imenom mogla bi se uskoro naći i na početku jedne ulice u Zagrebu. Glavni grad Hrvatske za Dianu je čuo tek 2003. godine, kada je u ovom gradu objavljena knjiga „Dnevnik Diane Budisavljević“, potresno svedočanstvo bogato dokumentima i fotografijama, napisano rukom dobročiniteljke na nemačkom jeziku,koje je za štampu pripremila njena unuka Silvija Sabo. Ideja da joj se dodeli ulica potekla je od grupe građana, koju je okupio Zagrepčanin Franjo Kalođera.
branislava
08.04.2011. 21:14
zbog tako velikih ljudi mi je drago što sam čovek a gde ste bili do sada a znali ste za to pa mnogi su dobili spomenice samo zato što su pokazali pobedničkoj vojsci put preko potoka a ovo se nije unelo u udjbenike kako bismo vaspitavali decu
Ne znam sta je uslovilo da imamo istorijski zaborav kosmickih razmjera. Cinjenica je da se u Srbiji ne cijene pravi ljudi. Nakon toliko decenija, da se tek sada cuje za nju, i da joj se tek danas daju priznanja! Nije li to skandalozno,i najbolji dokaz protiv nas samih? Ona je spasila svoju dusu, i nije ona ta koja je ponizena. Mi smo ti koji smo ponizeni, a odajuci priznanje njoj mozemo samo da budemo djelomicno saucesnici u velikoj blagodati kojom zraci njeno djelo.
Ja sam prvi put procitao o velikom delu g-dje Budisavljevic na sajtu Jadovno u clanku o decjim logorima u Hrvatskoj(autor Danka Kojadinovic). Plakao sam kao dete.
Iako sebe smatram dobrim poznavaocem istorije do sada nikada nisam cuo za ovu plemenitu zenu niti njen istorijski podvig! Zaista je neverovatno da je njeno ime i delo prekrio zaborav tokom tolikih decenija. Ona je samo jos jedna od mnogih zasluznih osoba koja je dozivela ovakvu sudbinu. Ko i u cije ime je imao pravo da tako prekraja istoriju?! Sada otkrivamo da smo decenijama uceni pogresno 'u ime bratstva i jedinstva'! Ipak, dobro je da ce ta zena ipak biti nagradjena za svoje humano delo.
Sramota me sto o ovom nista nisam znao.
Komentari (7)