Komentar: Karte
04. 05. 2019. u 12:15
U ovom svetskom mešanju karata, EU na prvi pogled deluje nemoćno, mada istorija uči da moć Berlina i Pariza nikada ne treba potceniti
EVROPSKI medijatori koji godinama pokušavaju da raspetljaju mornarskim vezom dobro pričvršćen kosovski čvor, dobili su značajnu ispomoć. Kao zvučno pojačanje priskočili su, usred izborne kampanje, lideri EU Emanuel Makron i Angela Merkel. Cilj im je da normalizacija uđe u završnu fazu.
Glavni zapadnoevropski dvojac se u posredovanju u ovom trenutku odlučio za meku varijantu, u zabrinutosti da Rusija i Kina ne preuzmu region pod svoje okrilje. Na stolu su zanimljive ponude u vidu intenziviranja političke saradnje i jačanja bilateralnih odnosa. Nutkaju nam razne darove, ali ne i brzi prijem u EU. Mada te dve stvari ne mogu da kompenzuju jedna drugu. Saznali smo i da nema prekrajanja administrativnih linija, iako je Makron tu nešto fleksibilniji.
Izgleda da je francuski predsednik preuzeo vodeću ulogu, što je i logično, jer u odnosu na Merkelovu i Mogerinijevu, pred njim stoji najviše političkog vremena. A Makron je oko članstva najskeptičniji. Zato je i poručeno da se trenutno ne radi o prijemu, već o bliskoj saradnji, što deluje realno, ali mlako.
Strane pred sobom sada imaju dva meseca da se pripreme za ono što je rečeno u Berlinu, na prvom mestu Priština da povuče poteze ka ukidanju taksa, posle čega bi proces ka postizanju sporazuma trebalo značajno da se ubrza. U suprotnom, ako izgubi strpljenje, EU bi mogla da okrene leđa regionu i ostavi nas da bez pomoći dugo čekamo novu priliku.
Pre svega moraće u to da ubede prištinske vlasti koje očigledno imaju jakog američkog mentora. U ovom svetskom mešanju karata, EU na prvi pogled deluje nemoćno, mada istorija uči da moć Berlina i Pariza nikada ne treba potceniti.