U SUSRET POSETI MAKRONA BEOGRADU: Bombe i Kosovo kao crna mrlja
02. 12. 2018. u 09:00
Stalni usponi i padovi francusko-srpskih odnosa. Prvo “rastakanje” veza posle Drugog svetskog rata. Najgore vreme devedesetih
Spomenik zahvalnosti Francuskoj u Beogradu / Foto T. Ćirić
PARIZ - OD STALNOG DOPISNIKA
HRONIKA kaluđera iz Sen Denija kaže da su zvona sa Bogorodičine crkve u Parizu 24 sata zvonila posle Kosovske bitke 1389. godine, a da je francuski kralj Šarl Šesti lično otišao na moleban u Notr Dam, naredivši danonoćno bdenije u molitvama za duše poginulih srpskih vitezova i oglašavanje zvona u svim crkvama u Francuskoj.
Istorijat srpsko-francuskih odnosa seže daleko u prošlost i uglavnom je, osim retkih bolnih izuzetaka iz savremenog doba, satkan od prijateljskih spona koje su zbližile dva naroda. Iako različitog porekla, geografski udaljeni, slični smo, kažu, po mnogo čemu. Volimo svoju otadžbinu, sloboda nam je sveta, ne trpimo okupatora, vezani smo za selo i tradiciju. Taj kod nam je, bar, zapisan u krvi.
Odnosi između dve zemlje, tada velike francuske sile i male Srbije naročito su počeli da se razvijaju sredinom 19. veka. Svoj prvi konzulat u Srbiji Francuska je otvorila još 1839. godine. Uspostavljaju se tada i prve organizovane trgovačke veze. Ubrzo u Pariz masovnije kreću i prvi srpski studenti koji će udariti temelje moderne srpske administracije. Taj duhovni i intelektualni kapital će se nesmanjenom žestinom razvijati sve do Drugog svetskog rata.
Krajem 19. veka, Srbija se ubrzano razvija zahvaljujući umnogome Francuzima. Francuska je u to vreme bila prvi poverilac naše zemlje, njenim zajmovima izgrađena je prva pruga u Srbiji, francusko-srpsko društvo rudnika u Boru počinje da radi 1904. godine, prva mešovita francuska-srpska banka osnovana je 1910. Francuska u Srbiji ima sve jači, ako ne i presudni, vojni, ekonomski, naučni, kulturni i politički uticaj.
BRATSTVO po oružju između dve zemlje u Prvom svetskom ratu nadaleko je čuveno, od prvih dana zajedničkih borbi, do povlačenja preko Albanije, prebacivanja na lečenje u Francusku, organizovanja pomoći i odavanja počasti herojskom otporu srpskog naroda, do proboja Solunskog fronta. Malo je poznat podatak da je u to vreme, Narodna banka Srbije, koja je zbog ratnih dejstava bila izmeštena u Marselj, izdavala novčanice s jedne strane na srpskom, a sa druge na francuskom jeziku, u jednakoj vrednosti dinara i franka. Tada je, tokom rata, odlukom francuske skupštine, donet dekret o prijemu srpskih đaka i studenata na školovanje u Francuskoj, na osnovu kojeg je, do Drugog svetskog rata, u ovoj zemlji diplomiralo više od 30.000 naših studenata, što je ostavilo neizbrisiv trag u srpskoj nauci i kulturi.
Foto D. Milovanović

Dve zemlje spojile su se i u tragediji 1934. godine, kada je u Marselju ubijen kralj Aleksandar zajedno sa francuskim ministrom Lujem Bartuom. Francuzi su tom prilikom objavili opštenarodnu žalost od čak mesec dana i podigli spomenike u Marselju i Parizu. Kakve su u to vreme bile veze između Srba i Francuza, pokazuje i podatak da je kralju, neposredno pre nego što će biti ubijen, list “Peti Marseje” preko cele naslovne strane dobrodošlicu poželeo na srpskom jeziku, ćirilicom.
Tu je, otprilike, bio i vrhunac bratskih odnosa između dve zemlje. General De Gol posle Drugog svetskog rata nikada nije posetio Jugoslaviju, a govori se da u tome veliku zaslugu ima i činjenica što Tito nije uslišio njegovu molbu da poštedi Dražu Mihailovića, koga je izuzetno cenio. Tome je, svakako, doprinela i Brozova podrška osamostaljenju Alžira. Ipak, za to vreme razvija se jedna druga veza između dve zemlje, preko ekonomske migracije, čiji je vrhunac bio šezdesetih i sedamdesetih godina, a koja se, kroz sledeće generacije, prenosi i do današnjih dana.
TAMNIJI period zajedničke istorije nastupio je početkom devedesetih godina, kada je Francuska podržala rastakanje Jugoslavije. Vrhunac razlaza bilo je francusko učešće u bombardovanju Srbije 1999. godine, kada je crnom tkaninom presvučen Spomenik zahvalnosti Francuskoj na Kalemegdanu, koji će, posle obnove, inaugurisati francuski predsednik Makron prilikom svoje predstojeće posete Beogradu.
Srbiju boli i to što je Francuska priznala jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova. Simbolika ovog nerazumevanja ocrtala se nedavno baš u Bogorodičinoj crkvi, pred ceremoniju obeležavanja stogodišnjice Prvog svetskog rata, kada se u čuvenoj katedrali zavijorila i zastava samoproglašenog Kosova. Slično se desilo i na samoj ceremoniji, kada je predsednik Srbije bio skrajnut, dok je šef privremenih institucija iz Prištine imao gotovo centralnu poziciju. U međuvremenu, Francuzi su priznali grešku u protokolu i izvinili se.
Foto Tanjug

ZVALI GA NA SRPSKO VOJNIČKO GROBLjE
POSLE skandaloznog protokola na Trijumfalnoj kapiji, bilo je različitih ideja kako bi situacija mogla da se izgladi. Savez Srba Francuske na čelu sa predsednikom Đurom Ćetkovićem tako je poslao pismo francuskom predsedniku Emanuelu Makronu sa pozivom da pre nego što dođe u Srbiju položi cveće na Srpskom vojničkom groblju u Tijeu. Kao odgovor na ceo događaj, građanima Srbije izvinio se ambasador Francuske Frederik Mondoloni, a predsednik Makron je poslao pismo predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću u kome ga uverava u prijateljstvo dveju zemalja. Predsednik Vučić je pozvao građane da na najlepši mogući način dočekaju Makrona u Beogradu i pokažu mu šta je to srpsko gostoprimstvo.
SVEDOČANSTVO NBS, koja je za vreme Velikog rata bila izmeštena u Marselj, izdavala je novčanice s jedne strane na srpskom, a sa druge na francuskom jeziku

BRAĆA PO ORUŽJU
PORED zvanične politike koja nam s kraja 20. i početka 21. veka nije išla naruku, mnogi francuski oficiri su se vratili sa Kosova i iz Bosne kao osvedočeni srpski prijatelji, kao što su Ev Krepen i Patrik Bario, vođa prvih specijalaca na Kosovu Žak Ogar, ili, na primer, Pjer Anri Brinel koji je zatvorom platio odavanje planova NATO za bombardovanje naše zemlje. Na veliko prijateljstvo ukazivali su i general Pjer Mari Galoa ili admiral Anri Lakaj.
Prisne kontakte sa Srbima održavaju i pisci poput Patrika Besona ili Alena Pokara. Ima i onih koji su odabrali Srbiju za svoju drugu otadžbinu, kao, na primer, humanitarni radnik Arno Gujon.
ada
02.12.2018. 09:36
Nadamo se iskreno da ce poseta Makrona promeniti trenutnu situaciju u kojoj su se nasli Srbi na KIM
Srbi su svima bili inspiracija i motivacija kroz vekove, zato što smo se i pored svih nedaća vraćali jači.
Srbija je u daljoj i blizoj istoriji, pa i u sadasnjosti, bila iskreni prijatelj Francuskoj, dok se za Francusku to ne bi moglo reci.
Bice ovo prilika da se odnosi posle duzeg vremena poboljsaju.
Makron stize u pravi cas.
Komentari (182)