Komentar: Duhovi

Vuk Mijatović

14. 02. 2018. u 12:02

Često se pominje okretanje budućnosti u srpsko-hrvatskim odnosima, ali da bi se to dogodilo neophodan činilac mora biti prezir prema ratnim zločinima i zločincima, kako kod da se zovu

Коментар: Духови

Vuk Mijatović

NIJE problem protest protiv Vučića u Zagrebu. Nije problem to da li se na njemu okupilo nekoliko stotina, nekoliko hiljada ili samo nekoliko desetina ljudi. Problem je samo jedno - natpis "Za dom spremni" na zastavama koje su se nosile tog dana. Istim onim natpisom koji je donedavno stajao u Jasenovcu. Kraj mesta gde su pod tim pokličom ubijani i mučeni Srbi, Jevreji, Romi, antikomunisti...

Natpisom koji priziva i za sebe vezuje zle duhove prošlosti koji na, kako se to sada kaže, "zapadnom Balkanu", izgleda, nikada ne umiru. Ponekad se samo ućute, a onda kad se ukaže trenutak, kad se u vazduhu oseti miris krvi, izađu na trgove, pokrenu rehabilitacije... Skrivajući se iza priče o zločinima "drugih", iza lažnog antikomunizma, iza još lažnije ugroženosti, valjda nostalgični za najgorim vremenima, proturaju fašističke parole.

Neće, naravno, ovde biti novog rata. Uprkos stalnom dizanju tenzija i pričama o naoružavanju. Ali neće biti ni tog, toliko puta pomenutog, okretanja budućnosti, dok se ne dogovorimo oko minimuma. Oko najmanjeg zajedničkog, civilizacijskog, sadržaoca naših politika. A taj činilac mora biti tačka na promociju i koketiranje sa fašizmom, na slavljenje i pravdanje kolaboracionista. Taj činilac mora biti prezir prema ratnim zločinima i zločincima, kako kod da se zovu, koga god da su ubijali, koje god da su nacionalnosti.

Posle toga, lako ćemo rešiti probleme nestalih, međusobnih odšteta, manjinskih prava. I još lakše ćemo se okrenuti budućnosti. A udžbenike istorije mogu da usklađuju i neke buduće generacije. Ako sve drugo rešimo, lako ćemo se dogovoriti i o istoriji.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije