Lojolina deca
03. 02. 2017. u 21:29
Ovde su karte davno podeljene, sve je nacrtano i sve jasno. Srpska šansa leži u jednoj od metoda Miloša Velikog
Ratko Dmitrović
Ko misli da bi Srbija nešto dobila da sada, danas, u ponedeljak, prizna nezavisnost Kosova, taj ništa ne razume ili razume vrlo malo. Nakon tog priznavanja, već sutradan Vučića i Nikolića zaskočio bi zadatak da što pre pošalju ambasadora Srbije u Prištinu, da odrede zgradu u centru Beograda za kosovsku ambasadu. Pa onda glasanje za prijem Kosova u Ujedinjene nacije, FIFA, Savet Evrope... i ohoho toga.
Zauzvrat Srbija bi dobila... duplo golo. Ništa. Kao što nije dobila ni za jedan ustupak do sada, počev od onih koje je činio Slobodan Milošević. On je, da podsetim, priznao Haški tribunal, priznao Hrvatsku kao nezavisnu, samostalnu državu, davno pre "Bljeska" i "Oluje", pa to nije sprečilo ni jednu ni drugu akciju progona, etničkog čišćenja, ubijanja Srba. Kao što nije spaslo ni samog Miloševića, na kraju.
Ovde su karte davno podeljene: sve je nacrtano i sve jasno. Samo velika promena na velikoj šahovskoj tabli može Srbiju i Srbe privući plitkoj obali. Događaji čiji smo svedoci nemaju suštinsku promenljivost, ne, to je jedan isti komad koji se igra na raznim lokacijama, sa različitom scenografijom.
Oni koji su 1991. godine na Slovence, Hrvate, Albance, spustili blagoslov katoličkog sveca, jezuite Ignasija Lojole ("Kome je dozvoljen cilj, dozvoljeno je i sredstvo") prstom neće mrdnuti da svoje štićenike spreče u ostvarenju dozvoljenih ciljeva. A ti ciljevi su nove, međunarodno priznate, nacionalno homogene, od Srba očišćene države. Otuda etnički čista Hrvatska, nezavisnost Kosova... Otuda nemačko-američko-englesko prihvatanje svih zahteva drugih i neprihvatanje nijednog srpskog zahteva. Otuda ovo napinjanje da se sa Kosova protera ono malo pravoslavne čeljadi što je preteklo. Nakon toga, tako računaju, Srbija neće imati šta da brani, o čemu da pregovara.
Sa čim god Vučić i Nikolić da se slože u Briselu, to se neće knjižiti kao srpski prilog miru na Balkanu. Blaga pohvala o "konstruktivnoj ulozi" i ništa više od toga. Nijedan potez političkog ili oružanog karaktera kosovski Albanci nisu povukli bez odobrenja sa strane. Zajednicu srpskih opština ne odbijaju Šiptari, već oni koji u Briselu - preko Eštonove, Mogerinijeve i njima sličnih - glume mirovne pregovarače, a suštinski su promoteri državnosti Kosova. Inače, žive u Berlinu, Vašingtonu, Londonu.
Ako postoji, gde je izlaz iz ovog paklenog kruga? U strpljenju. Disciplini koja, nakon Miloša Velikog, kao konstanta nikada nije postojala u srpskoj politici. Promena koja se nazire, nije vremenski daleko.
manceNN
03.02.2017. 21:34
eh da se ponovi Srbiji jedan Obrenovic Milos...
@manceNN - Док Карађорђе не пробије пут, нема нам ни Милоша...
Жив био Ратко, и далеко се чуо!
Gospodine Dmitrovicu, potpuno ste u pravu da treba disciplinovati Srbiju kao sto je to radio Veliki Milos. No, na zalost, jos se nije rodio taj koji ce u Srbiji uvesti disciplinu poput pomenutog velikana nase politike. I ne samo velikana discipline, vec I razumnog, odmerenog, prilagodljivog, ali u momentima veoma razboritog I odvaznog drzavnika koji je znao da se prikloni ali I da se nadmeno I osorno suprotstavi svetskim velikasima, samo da bi sacuvao SERBSKI NACION OD PROPADANJA.
To sta je zajednicko za sve nas je domokratija kao dokaz da napravili smo nesto vredno i imamo da damo za covecanstvo.
Komentari (36)