Hrvatsko-hrvatski sukob u Jasenovcu
30. 04. 2015. u 21:30
Šta je pokazalo obeležavanje 70 godina od proboja logoraša u strašnom ustaškom konclogoru
Ko će za tridesetak godina, ako se kojim slučajem zatekne u Jasenovcu, znati da je na tom mestu Nezavisna Država Hrvatska, za samo četiri godine Drugog svetskog rata, ubila najmanje pola miliona Srba, nekoliko desetina hiljada Jevreja, Cigana, Hrvata antifašista...? Ko garantuje da će 2050. godine uopšte postojati nekakav memorijalni kompleks u Jasenovcu. Onaj Kameni cvet, Bogdana Bogdanovića, ako i preživi, neće imati nikakvo značenje, kao što ga nema danas, niti ga je ikada imao. Hrpa stilizovanog betona.
Tako stoje stvari, sve se odvija u tom pravcu. Na tome radi i hrvatska predsednica Kolinda Grabar Kitarović čiji je iznenadni, pomalo misteriozni, odlazak u Jasenovac, u sredu 22. aprila, savršeno jasno pokazao kakav će tretman u modernoj nezavisnoj državi Hrvatskoj imati zločini prema Srbima, počinjeni od 1941. do 1995. godine. Nije greška; tihi, uporni i vrlo delotvorni zločin u politici i kulturi činjen je prema Srbima u Hrvatskoj i nakon Drugog svetskog rata, za vreme Tita.
Molim da se ovo što sledi ne shvati kao samohvalisanje, muka mi je i od podsećanja, ali mora se čovek nekada pozivati i na samog sebe, ako druge nema, a nema. Dakle, pre dvadesetak godina napisao sam tekst, u stvari vapaj, da se nešto uradi, u Beogradu pre svega, kako bi se osujetio plan hrvatske istoriografije (sklone velikim falsifikatima) i politike (u Hrvatskoj je to uvek vezano kao prst i nokat) da se sintagma "antifašistički pokret u Hrvatskoj" preimenuje u "hrvatski antifašistički pokret", odnosno da se spreči zatiranje istine da je antifašistički partizanski pokret u Hrvatskoj, u Drugom svetskom ratu, u stvari bio srpski antifašistički pokret.
Niko nije mogao, ne može ni danas - ali koga to više interesuje, sem nas nekoliko "ludaka koji se zanose prošlošću" (citat preuzet iz drugosrbijanske elite i medija) - da ospori činjenicu da su do kapitulacije Italije, septembra 1943. godine, Srbi činili više od 90 odsto partizana aktivnih na prostoru Hrvatske. Sve velike i slavne divizije bile su srpske divizije. E, sad, što su im politički komesari uglavnom bili Hrvati, to je druga i duga priča. Vratićemo se na nju, u nekom drugom tekstu.
I dogodilo se: već desetak godina, prilikom obeležavanja datuma iz Drugog svetskog rata, niko više u Hrvatskoj ne koristi pojam "antifašistički pokret u Hrvatskoj", već "hrvatski antifašizam". Srbi i njihove divizije više ne postoje. Donedavni predsednik Hrvatske, Ivo Josipović, u ovom prljavom i smišljenom podmetanju otišao je tako daleko da je pri kraju mandata objašnjavao kako je Hrvatska u Drugom ratu, po svom otporu antifašizmu, bila na prvom mestu u Evropi. O Srbima ni slova.
A šta je uradila Kolinda? Otišla je, rekoh, u Jasenovac krišom, kao da nešto krade, ili falsifikuje, i tamo u knjizi utisaka ostavila desetak rečenica koje imaju univerzalno značenje do mere da ih se može primeniti na bilo kom stratištu kugle zemaljske. Nigde imenice, nigde slova o tome ko su bili zločinci, ko žrtve, nigde NDH, ustaša, Srba... Sve okruglo pa još okruglije. Upravo to što je napisano objašnjava odluku Kolinde i njenog kabineta da se pet dana kasnije ne pojavi u Jasenovcu, skupa s predsednicima Vlade i Sabora Hrvatske, s preživelim logorašima, starim partizanima, predstavnicima malobrojnog antifašističkog saveza Hrvatske.
Kolinda Grabar Kitarović jeste antifašista, ali samo do linije na kojoj treba da se spomenu Srbi-žrtve, i ustaše-zločinci. Ona to ne može da izgovori, ona dolazi iz najrigidnijeg sklopa Hrvatske demokratske zajednice, onog u kojem se i dalje i sve više blagonaklono gleda na NDH, Rafaela Bobana, Juru Fancetića, Pavelića. Ta škola uči kako je u NDH bilo incidenata ali nikako, ni slučajno, masovnih ubistava, posebno ne nad Srbima. Otuda dolaze sve glasnije tvrdnje da je Jasenovac za vreme ustaške kontrole bio radni logor s pozorišnim predstavama. Ubijanja je, kažu, bilo ali tek nakon maja 1945. godine, kad su u Jasenovac ušli partizani i počeli sa likvidacijama Hrvata. Ima li neko snage da garantuje da ovo "tumačenje" već za dvadesetak godina neće biti službena hrvatska verzija Jasenovca?

Ako nije došla u Jasenovac skupa s ostalim hrvatskim političarima, na dan proboja logoraša, 26. aprila, Kolinda je najavila da će ove godine 16. maja, svakako otići do Blajburga, mesta poraza ustaške vojske Nezavisne Države Hrvatske. Tamo je godišnji ustaški dernek, još iz vremena devedesetih. Do pobede Milanovića i Josipovića, pokrovitelj ove jadikovke nad sudbinom koljača, ratnih zločinaca Ante Pavelića, bio je Hrvatski sabor. Po dolasku u kabinet predsednika Vlade Hrvatske Milanović je to ukinuo, ali ove godine, odmah po useljenju u Josipovićev kabinet, Kolinda je najavila mogućnost obnove pokroviteljstva sada od strane predsednika države i odlaska tog predsednika, odnosno nje, u Blajburg.
Treba sačekati da vidimo kako će to da prođe, a u slučaju Kolinda-Jasenovac, dodatnu pažnju pleni jedan vrlo interesantan detalj. Kolindu je u Jasenovcu predstavljao Branko Lustig, kao njen specijalni izaslanik. U pitanju je veliko ime svetske, pre svega holivudske kinematografije, dobitnik dva Oskara za filmsku produkciju ("Šindlerova lista" i "Gladijator"), čoveku koji je zbog sopstvenog porekla (Lustig je Jevrejin rođen u Osijeku), kao dete dospeo u Aušvic. Čudom je preživeo, ali njegovi najbliži nisu.
Otkud Lustig u ovoj priči, šta on ima s HDZ-om, strankom od koje bi trebalo da bude udaljen svetlosnu godinu? Racionalan odgovor ne postoji.
Dodatnu pometnju u ovu priču o Lustigu unosi činjenica da je Branko Lustig, sredinom devedesetih, nagovorio svog prijatelja, Stivena Spilberga, takođe Jevrejina, da se otvorenim pismom obrati Franji Tuđmanu, pohvali njegovu državničku mudrost, osećaj za demokratiju i pravičnost.
Rekoh, tu nijedno eventualno objašnjanje nije zasnovano na logici. Umesto zahvalnosti, Lustig je pre neku godinu u Hrvatskoj doživeo da njegov dokumentarac o Holokaustu, zločinu nad Jevrejima "Poslednji let Petra Ginza", bojkotuju u nekoliko gradova. U Kninu, na primer, Lustig je sam sedeo u praznoj dvorani i gledao sopstveni film.
Poznatog filmadžiju, Kolindinog izaslanika, okupljeni u Jasenovcu su izviždali, ali su zato Zorana Milanovića, predsednika Vlade Hrvatske, desetak puta prekidali aplauzima. Kazao je Milanović da su njegovi preci, Hrvati iz zaleđa Dalmacije, 1941. godine ustali protiv ustaškog zuluma nad Srbima i da je on ponosan na to. Sramnom je nazvao odluku predsednice Hrvatske da ne dođe u Jasenovac kad i ostali iz vrha hrvatske politike i pitao je zbog čega nije napustila fudbalsku utakmicu Hrvatska - Norveška, nedavno odigranu u Zagrebu, kad je publika urlala (Milanovićev termin) "Za dom spremni". Umesto toga, kazao je Milanović, predsednica Hrvatske je kasnije izjavila da je atmosfera bila veličanstvena.
Šta sve ovo govori? Šta nagoveštava? Ulazi li Hrvatska u novu fazu unutrašnjih odnosa koja može da kulminira sukobom između tamošnje desnice i levice, šta god to sadržajno i praktično značilo?

I kakve su čije šanse u slučaju sudara? Zavisi od žestine kojom jedni i drugi budu branili svoje ideološke i političke pozicije. Desnica je po definiciji militantnija, brutalnija, upornija mada iskustvo kaže da levica u okolnostima otvorenog političkog a posebno oružanog sudara može da bude vrlo, vrlo ekstremna.
Istraživanja govore da će HDZ sigurno pobediti na predstojećim parlamentarnim izborima koje možemo očekivati početkom sledeće godine, već u januaru. Zoran Milanović, jedini od hrvatskih političara koji nikada i nigde nije koketirao sa hrvatskim ekstremnim nacionalistima, da ne spominjemo ustaštvo, ima nekoliko velikih prilika da postojeću situaciju izmeni u svoju korist. Ovu jasenovačku je iskoristio.
berislav
30.04.2015. 22:05
Zločin u Jasenovcu se u Hrvatskoj se minimizira već od 1945 godine i nadalje, a pogotovo zadnjih godina. Srbija kao država srpskog naroda nije nikada na svojem teritoriju napravila jedan memorijalni kompleks holokausta naprimjer u Beogradu ili u Novom Sadu kojem bi se bez cenzure sa hrvatske strane prikazivali ustaški zločini u punom svijetlu. Dovoljno je bilo pogledati HTV i slušati komentatora koji uporno naglašava da je tu samo ubijeno 86.000 ljudi i Srbija mora napraviti mnogo više........
@berislav - "Само" 86.000! А толико је, заправо, убијено дјеце. Према подацима Међународне комисије за истину о Јасеновцу, убијено је преко 700.000 Срба, 23.000 Јевреја, 80.000 Рома и других муслимана и 3.500 Хрвата. А дјеце... 110.000... Њемачки командант Александер Лер објавио је податак да је до почетка 1943. у Јасеновцу убијено 400.000 Срба, послије чега су усташе уништиле архиву. Евиденција се и даље водила (уништена 1945), па Херман Нојбахер извештава да је до августа 1943. убијено око 500.000 Срба.
Противфашизам хрватског народа јесте једна подмукла обмана САД - УК тајних служби, како би под стегом репресивног титоистичког режима наставили разбијање српског родољубивог духа на Балканском полуострву, коју нису успели уништити ни Турци ни Германи. Нажалост, сукоб око Јасеновца јесте само политичка парада левих - који желе нашминкати хрватску срамотну прошлост и десних - који се подругљиво исмејавају српским жртвама! Како год, и они и ми добро знамо да су једна повесна мрља човечанства.
макар мала победа, мала кап правде у целој овој несрећној причи, црвено бела, српска ноћ, вечерас у загребу!
Vaspitavajmo decu i ucimo ih istoriji kod kuce. Politika DOS-a je skoro zabranila da se u skolama uci o stradanju Srba. Najbitnije je bilo da se Tadic izvine hrvatima a zasto to ni on ne zna. Izviniti se zlocincu zato sto sto ceo svoj zivot znamo da su hrvati ti koji su istrebljivali Srbe. Izviniti se hrvackoj sto je hrvacka stvorila etnicki cistu hrvacku drzavu bez manjina (ima ih ali cute i ne smeju ni da spomenu svoja prava). Nema veceg dusmanina Srbinu od Hrvata.
Komentari (41)