Kada su ono 1991. godine Hrvati obnovili državnost - nakon pedesetogodišnje pauze, provedene u „jugoslovenskom mraku“ - valjalo je stvoriti i sopstvenu valutu. Najpre je to bio hrvatski dinar a tri godine kasnije, 1994. uvedena je kuna, valuta ustaške Nezavisne Države Hrvatske. Na svim apoenima hrvatskog dinara beše portret „hrvatskog znanstvenika Ruđera Boškovića“. Kakve veze Bošković ima s Hrvatskom? Nikakve.

Rođen je u Dubrovniku 1711. godine, od oca Srbina i majke Italijanke. U to vreme hrvatske države nije bilo, ni autonomije. Postojao je region koji se tako zvao, u vazalnom odnosu malo prema Ugarskoj, malo prema Habzburzima. Niko od stanovnika Dubrovnika, kažu arhive, nije se izjašnjavao kao Hrvat, niti je spominjao hrvatstvo.

To nije smetalo modernoj hrvatskoj istoriografiji da Ruđera Boškovića uvede u Hrvate. Bilo im je dovoljno što je Dubrovnik naknadno, skoro 300 godina kasnije, ušao u sastav novostvorene hrvatske države.

Po istoj formuli hteli su da pohrvate i Marka Pola (rođen je 1254. godine, na Korčuli), ali im je 1992. godine italijanski ambasador u Zagrebu očitao bukvicu, pa su se okanuli ćorava posla.

Zbog čega spominjem Boškovića? Zbog Ive Josipovića, predsednika Hrvatske. Čuli ste da je, nalegavši na rudu Ruže Tomašić (u Hrvatskoj napravila političku karijeru na mržnji prema Srbima i simpatijama prema NDH) u dva navrata javno zamerio predsedniku Srbije, Tomislavu Nikoliću, što je Bunjevcima u Vojvodini poklonio knjige na ćirilici. To je, veli Josipović, pokušaj izdvajanja Bunjevaca iz redova Hrvata.

Znači, Bunjevci su Hrvati. Nisu, niti su ikada bili.

Nikada niko, osim pojedinih hrvatskih popova, ponekog sledbenika Ante Starčevića, Ante Pavelića i jugoslovenskih komunista, Bunjevce nije tretirao kao Hrvate. Oni sami - a valjda je u ovakvim slučajevima jedino to relevantno - sebe ne smatraju Hrvatima, naprotiv, već posebnim narodom, čiji su koreni s prostora centralne Hercegovine (Mostar i reka Buna). Obavezno pogledati šta su o tome u 19. veku pisali i govorili (istorijske knjige, izgleda, niko više ne čita) poznati Bunjevci (na primer Ivan Ivanić, studija „Bunjevci i Šokci“ iz 1899) Austrijanci, Mađari; pogledati rezultate popisa u Vojvodini 1850/1880/1892. godine i mnogi će ostati zapanjeni.

A otkud ovde komunisti? Glavni Narodnooslobodilački odbor Vojvodine poslao je 1945. godine mesnim odborima dopis u kojem se naređuje da sve koji se izjasne kao Bunjevci i Šokci, upišu pod stavku Hrvati. Ko ne veruje, pravac Arhiv Vojvodine.

I još nešto; kad je nakon Drugog svetskog rata CK SKJ povlačio granice među republikama, Milovan Đilas je tražio da Bačka pripadne Hrvatskoj. I bilo bi tako, srpski komunisti su ćutali, da se nije javio Splićanin, Vicko Krstulović, rekavši da je uvrh glave što je Đilas Baranju pripojio Hrvatskoj (gde nikada nije bila) pa ako bi to uradio i sa Bačkom, Srbija bi doživela strašnu nepravdu.