Edina (28) zatrpao ugalj, drugovi mu zavili krvavu glavu, dva kilometra ga nosili kroz mračna okna, ali spasa mu nije bilo

M. NIĆIFOROVIĆ

29. 10. 2019. u 22:25

Na Mujovića se iznenada obrušila velika ugljena stena

Едина (28) затрпао угаљ, другови му завили крваву главу, два километра га носили кроз мрачна окна, али спаса му није било

Mujović i ulaz u rudnik "Štavalj"

U NOĆI izmeću ponedeljka i utorka, oko 1.30, u jednom od okana rudnika uglja "Štavalj" kod Sjenice, poginuo je rudar Edin Mujović (28) iz sela Krće na Pešteru.

Prema informacijama iz uprave rudnika, na Mujovića se iznenada obrušila velika ugljena stena, a potom i veća količina uglja, koja ga je zatrpala i najverovatnije na licu mesta ubila. Nadljudskim naporima njegove kolege uspele su da ga na rukama iznesu iz okna i prevezu u sjeničku bolnicu, gde su lekari mogli samo da konstatuju da je preminuo.

U Sjenicu su u utorak stigli stručnjaci za rudarske nesreće, koje zajedno sa policijom i drugim istražnim organima ispituju kako je došlo do pogibije Mujovića. Narednih dana znaće se svi detalji, a, prema nezvaničnim informacijama, nikakvih propusta nije bilo i najverovatnije je reč o nesrećnom slučaju.

- Bio je mlad rudar sa desetogodišnjim iskustvom, pomoćnik kopača, vrlo vredan i savestan, spremao se za budućnost i za formiranje porodice. Svima nam je teško pala ova nesreća i gubitak našeg druga i kolege - ističe inženjer Mesrur Turković, direktor Rudnika "Štavalj".




U jamama i na površini ovog rudnika u utorak u prvoj smeni nije bilo rudara niti drugih radnika. Kolege su nakratko stale da odaju poštu svom poginulom drugu i sačekaju rezultate uviđaja, a već u sredu ponovo će morati duboko pod zemlju, po platu i hleb od sedam kora.


- Nas četvorica pripremali smo teren za miniranje, rutinski posao na oko 250 metara dubine. Bio sam od Edina udaljen samo pola metra, odjednom začula se tutnjava, svi smo se našli u oblaku prašine. Dozivao sam ga: "Edo, brate", ali se nije javljao, kada se prašina malo slegla ugledao sam ga ispod jedne stene, teške bar 100 kilograma, koja ga je pogodila pravo u glavu - pričao nam je kroz suze rudar Almir Tahirović.


BORILI SE ZA ŽIVOT KOLEGE

KADA su shvatili da je Edin životno ugrožen, njegove kolege najpre su ga izvukle iz gomile uglja, a da bi zaustavili krvarenje glavu su mu zavili majicom. Potom je krenula nadljudska borba za Edinov život, koja je trajala duže od pola sata. Noseći svog druga kroz mračne rudarske hodnike, njegove kolege morale su da prevale oko dva kilometra da bi stigle do saniteta, uz put su mu sve vreme proveravali puls nadajući se da će preživeti. Nažalost, smrt je bila brža.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (10)

Жиле

30.10.2019. 07:30

Саучешће породици. Жалосно за сваког ко се бави овим тешким послом, а поготово за овако младог човека.

Милош

30.10.2019. 07:31

Искрено саучешће породици. Искрено ми је жао судбине овог момка.

mislio sam da mogu...

30.10.2019. 07:53

...da izdrzim,i da samo u sebi izrazim saucesce,svima,neka je pokoj dusi i laka zemlja...I nisam izdrazao.Pa ako bilo ko zameri,na mom pisanju...?Sta da se radi,svakom je dozvoljeno da slobodno procenjuje i ocenjuje.U Srbiji,i ne samo u Srbiji,imamo na hiljade "legendi","kraljica","kraljeva","cuvenih","slavnih",(ovi zadnji su smesteni u posebne "kuce")..Neke cu i zaboraviti,izvinjavam se.Ali,Edo je jedan.Edo nije "slavan",niti je "kralj".Mozda zbog vere,treba da kazem,"sultan".Edo je necije dete

Nada

30.10.2019. 15:05

@mislio sam da mogu... - Neka ste napisali ovaj istinit, potresan, ljudski komentar, koji je pre epitaf i počast tolikim radnim ljudima koje smo izgubili usled nesreća na radnom mestu svi mi, a ne samo njihove porodice. Mlad covek koji je deset dugih godina vredno i požrtvovno radio tako težak i mučan posao rudara, da bi se neko od nas grejao, sa svojim kolegama je zadužio sve nas. Da li treba konačno da ovu nesreću shvatimo kao licni gubitak pravih ljudi i pravih vrednosti? Da li radnik smrću izadje iz anonimnosti?

mislio sam da mogu...

30.10.2019. 08:08

..kao sto rekoh,necije dete,unuk,ujak,stric..Drug svojih drugara.I svi oni su..."OBICNI'!Toliko obicni,tako da se cini,kao i da ih nema!Cak ni tada,dok se svi mi,"srecni",baskarimo ispred toplih peci,radijatora,kamina,uz priguseno svetlo sijalica...Edo i sve Ede.Nece biti "legende"!I nece se sahranjivati u "Alejama Slavnih",niti ce biti primani u "kuce slavnih"!Na Edine utakmice,nikada nije doslo 50-100 hiljada navijaca!I nece!Za Edu,osta jedan,suvoparni clanak.Otisao si od nas Edo...Ne iz SRCA!

mislio sam da mogu...

30.10.2019. 08:17

..i ipak mi je drago sto poklekoh!Zbog NASEGA EDE!I zbog svih pre njega!Nazalost,bice ih i kasnije..Takav je to "SPORT"..Bez publike,jakih reflektora,za koje si ti Edo sa svojim drugovima,vadio ugalj,kako bi na utakmicama,bilo sve po propisima "rudarskih kompanije"...U cijim "rudnicima",vade PARE!TVOJI DRUGARI,DALI SU SVE OD SEBE,DA TE SPASU...TAKVE MOZES NACI,SAMO U RATU!BILO KOM RATU,(svaki je besmislen!)....SRECAN TI PUT,EDO,od mene.Neces verovati"Pravoslavnog",kome um nije pomucen verovanjem

Vidoje

30.10.2019. 15:18

Posthumno odlikovati ovog tragično nastradalog heroja rada, a njegove hrabre i požrtvovne drugove u oknu koji su se borili za njegov zivot i svoje ideale radničke solidarnosti, nagraditi za poduhvat godine. Rane su bile fatalne ali čovjekoljublje je srecom preživjelo. Toliko duguju novinari onima o kojima je napisan ovaj tekst. I mi koji placemo nad prerano izgubljenim mladim životom pokojnog Edina Mujovica, mi čiji su domovi sada topli i sva čeljad živa i zdrava. Slava i hvala do neba.