Komentar: Crno

Milijana Rogač

10. 08. 2019. u 12:00

Hronika, crna da crnja ne može da bude, poslednjih dana je puna izveštaja o saobraćajkama

Коментар: Црно

DOK se prebrojavaju tela po magistralama, koliko besmisleno zvuče reči: "Ma neće mene!" Površno, neodgovorno, netačno...

Hronika, crna da crnja ne može da bude, poslednjih dana je puna izveštaja o saobraćajkama. Svi ti nečiji sinovi i ćerke ušli su u automobil, možda su vezali pojas, a možda i nisu. Verovali su vozaču koji je malo popio. Možda i malo više. Imao je dozvolu. A možda i nije. Naišao je neko iz suprotnog smera ko je gledao u telefon. Ili mu je pala glava od umora.

I životni putevi su im se isprepletali na asfaltu. Hteli su samo da stignu kući. Ali nisu, nego su njihovi inicijali postali deo vesti. Informacija koju je neko pročitao, potresao se, a onda, posle nekoliko dana, verovatno zaboravio. Ili potisnuo, sve dok ne ugleda iznad puta znak - "neko te voli". Pa u tom trenutku olabavi pritisak na gas. Ili u sledećem trenutku, kada mu se učini da vidi patrolu, pa ga "zaboli" novčanik.

Svest i kazne. Kazne ili svest. Šta će dovesti do toga da ne licitiramo brojem mrtvih na putevima? Zvanični je podatak da je u saobraćajnim nezgodama 2001. godine nastradalo 1.275 ljudi. Od tada, taj broj je sve manji. Posle 2009. godine, crna brojka je dramatično smanjena. Ali nema spokoja, niti treba da ga bude, sve dok ijedan život nestaje na drumu. Zbog nepažnje, neodgovornosti, loših puteva, vremenskih neprilika, bahatosti...

Da se ne bavimo sudbinom, nego odgovornošću. Dug je put bio do današnje slike sa ulica, u Beogradu na primer, na kojoj ipak većina putnika (na prednjim sedištima) u automobilima vezuje pojas. Strože kazne, debata je pravnička, ne dovode nužno do pada stopa kriminaliteta, među kojima su i najteža krivična dela povezana sa saobraćajem. Mora li neko blizak da strada da bi i savest počela da upravlja volanom?



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije