OPROŠTAJ OD MEZIMICE PORODICE RISTIĆ: Poslednje zbogom Marijani

D.ALIHODžIĆ, J.ĆOSIN

23. 12. 2018. u 20:33

Mezimica porodice Ristić sahranjena danas u smiraj dana

ОПРОШТАЈ ОД МЕЗИМИЦЕ ПОРОДИЦЕ РИСТИЋ: Последње збогом Маријани

OČAJ Otac Srećko se oprtašta od Marijane

ČOKOT i Novo Selo zavijeni u crno. Nebo iznad ovih niških sela, danas je, činilo se plakalo sve dok na večni počinak nije ispraćena i poslednja od pet žrtava nesreće u Donjem Međurovu, kada je voz na pružnom prelazu udario u autobus i bukvalno ga prepolovio. Nedelja je bila, govorili su u suzama meštani, najtužniji dan, ne samo u istoriji ovog kraja, već i cele Srbije, jer je zla sudbina iz njihovih sela odnela pet života - Marijane Kocić (17), Alekse Dimitrijevića (15), Danijele Stanković (48), Nataše Janković (43) i Bogomira Lazića (75).

Jauci i plač odzvanjali su ulicama ovih sela, dok su rođaci, prijatelji, komšije, kolege žurili od kuće do kuće da odaju poslednju poštu svojim najmilijima. Jutro je počelo liturgijom u lokalnoj crkvi Svetog proroka Ilije u Čokotu, koju je služio episkop niški Arsenije. Usledile su zatim celodnevne sahrane i poslednji ispraćaji, jedan po jedan. Jauci su ove nedelje parali nebo, uz znak tuge, sećanja, opomene....


POSLEDNjE ZBOGOM MARIJANI

MEZIMICA porodice i svojih drugova, Marijana Kocić (16), iz Čokota, učenica Srednje stručne škole, sahranjena je danas u belom kovčegu koji su do večne kuće nosili njeni drugovi. Roditelji Srećko i Radica, koji su je čuvali kao malo vode na dlanu, bili su nemi od bola, a starija sestra Jelena grčevito je stezala sliku s koje se smeši veseli devojčurak.

- Bože, zašto se ogreši o nas, zašto... - naricale su celim putem od porodične kuće do groblja Marijanine bake, koje su je na rastanku, kao i uvek do tada, poljubile u čelo.

Otac Srećko je na ispraćaj svoje mezimice krenuo na štakama, jer je nedavno operisao kičmu. U trenutku kada su kovčeg spustili blizu rake, otac se potpuno slomio, zatražio je da se otvori kako bi se poslednji put pozdravio sa svojim blagom, svojom mezimicom i oficirkom, jer je Marijana htela da upiše vojnu školu.

- Nikog više nemam, nikog - plakala je sestra Jelena, a roditelji su pokušavali da je uteše. - Imaš nas, imaš strica, strinu... Molim te, drži se, samo si nam ti ostala - plakali su Srećko i Radica, a sa njima svi koji su došli da se oproste od Marijane.

Seosko groblje u Čokotu ne pamti da je toliko mladosti bilo na jednom mestu, jer su došli svi drugovi, od osnovne do srednje škole.


- Bila si naš uzor i podrška uvek kada nam je bila potrebna pomoć oko matematike ili pisanja sastava. Nikada te nećemo zaboraviti. Ne možemo prihvatiti da neko tako mio kao što si ti bila nije više sa nama - oprostila se od Marijane drugarica Elena, koja je na njen kovčeg spustila crvenu ružu. - Pozdravlja te Ksenija, ti najbolje znaš šta njoj značiš - drhtavim glasom uspela je još da izgovori Elena.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije