Žrtva razbojnika: Tukli me, pa mi ukrali pare za moju sahranu
22. 11. 2018. u 16:02
Predrag Marković (82), koga su dvojica razbojnika opljačkala u njegovoj kući u Maloj Ivanči: Da im nisam dao 100.000 dinara ubili bi me. Stavio mi je nož pod grlo, a drugi razbojnik je mlatio pištoljem
Predrag Marković
UBILI bi me da im nisam dao pare. Uzeli dinare, pa im nije bilo dosta, hoće i devize. Odakle mi evri, kad sam penzioner? A i ovih 100.000 što mi oteše razbojnici, skupljao sam i čuvao za svoju sahranu!
Ovako je juče za "Novosti" počeo svoju priču Predrag Draža Marković (82), kojeg su, u njegovoj porodičnoj kući u Maloj Ivanči, opljačkala dvojica naoružanih razbojnika. Oni su čoveka maltretirali, tukli i pretili mu ubistvom, ukoliko im ne preda svu ušteđevinu.
Kuća porodice Marković nalazi se na glavnom seoskom putu, u Ulici narodnih heroja 36. Nije izdvojena, već je okružena drugim kućama, u kojima takođe žive meštani. Interesantno je, međutim, da niko od komšija ništa nije primetio, a još manje čuo nesrećnog čoveka, koji inače živi sam, kako doziva u pomoć.
- Sedeo sam u kući, na krevetu u kuhinji, jer je tu toplo, i gledao televizijski program - kaže Marković. - Dvorišnu kapiju nikada ne zaključavam, a ulazna vrata u kući su obezbeđena lancem. Njih zaključavam tek kad krenem na spavanje. Odjednom, oko ponoći, u moju kuhinju, vidim, ulaze dvojica muškaraca starosti između 35 i 40 godina, sa kapuljačama na glavi. Jedan visok i jak kao stena, onaj drugi niži i sitniji. Onaj viši seo je na stolicu, primakao mi se i stavio nož pod grlo. Za to vreme ovaj drugi je stajao i mlatio pištoljem. Gotovo uglas su mi rekli: "Deda, daj sve pare i ušteđevinu koju imaš u kući, ili ode glava!"
Nesrećni čovek kaže da se mnogo uplašio. U prvi mah im je kazao da je on penzioner i da nema ušteđevine, ali razbojnici nisu odustajali.
Kuća Predraga Markovića u koju su provalila dvojica muškaraca / Foto Nikola Skenderija

- Počeli su da me udaraju rukama, ali i pištoljem po glavi, leđima, rebrima - priseća se naš sagovornik. - Onda me je jedan od njih oborio na krevet i najpre me vezao nekakvom košuljom koja je bila u kuhinji. Onda je ovaj drugi otišao u hodnik, isekao telefonski kabl i vezao me njime. Nastavili su da me udaraju i traže da im predam novac.
Posle dobrih batina, kako tvrdi Draža Marković, on je procenio da nikako neće moći da se izbori sa napadačima, koji su, kako sumnja, bili dobro upoznati sa situacijom i znali da ima nešto novca:
- Znam da nisam slučajno napadnut i opljačkan. Mnogi u selu znaju da imam penziju, a i da izdajem jedan stančić u Beogradu. Zato pretpostavljam da sam "tipovan" i da ništa nije slučajno. Ipak, nisam nikakav milioner. Skoro smo renovirali kuću, uradili izolaciju, fasadu, ogradu i stavili nove PVC prozore. To sam uradio od nakupljene ušteđevine. Međutim, ja sam potrošio sve pare i samo sam ostavio tih 100.000 da deca imaju da me sahrane.
Videvši da više nema kud i da se maltretiranje nastavlja, Marković je rešio da pljačkašima da ono što traže:
- Nisam se branio, a i da sam imao nekakvo oružje kraj sebe, ne bih ni smeo. I ovako su mi pretili da ih ne gledam u lice i da će me ubiti. Zato sam procenio da je bolje da ih odvedem do spavaće sobe, gde sam u jednoj ukrasnoj kutiji, iza ogledala, krio pare. Onda mi se obratio onaj visoki i jaki momak rečima: "E, deda, ovo su dinari. To smo lepo uzeli, sad daj devize!"
Marković kaže da se onda još više uplašio i počeo da objašnjava da je penzioner i da nema evre. Tada su opet počeli da ga udaraju.
- Kad su shvatili da više nemam novca, odveli su me u kupatilo, vezali za cev i tu ostavili - govori Predrag. - Ostao sam u hladnom kupatilu sa otvorenim prozorom samo u majici i donjem delu trenerke. Smrz'o sam se. A onda sam, shvativši da su napasnici otišli, vikao iz sveg glasa i dozivao pomoć i komšije. To je trajalo sigurno dva sata. Promukao sam od vikanja, sve dok jedna komšinica nije čula moje zapomaganje, pozvala policiju, koja je došla tek pred jutro, otključala me i spasla.
ĆERKA U ŠOKU
ZA maltretiranje i pljačku oca, Predragova ćerka Vesna R. čula je juče od policije. Kaže da je najpre njen suprug došao u selo da obiđe starca, a onda, vrlo uplašena, i ona se obrela kod oca, s planom da ga povede sa sobom u Beograd.
- Ovo je strašno šta se dogodilo. Zar postoje takvi ljudi koji mogu da muče stare i nemoćne? Moj otac je radio u Elektrodistribuciji i njegova penzija nije velika - rekla nam je Vesna.
Сестрић
22.11.2018. 16:21
Мојој тетки су Републици Српској пре 8 година је упала 17-годишња наоружана битанга кроз прозор али теча је скинуо калашњиков са полице и сасуо у њега цео оквир. Дошла полиција, извршила увиђај, гробари однели кулова а течу су неколико пута звали на разговор у полицију. Били су максимално коректни. Добио је увек кафу и сок али и он није остао дужан приликом увиђаја. Служио је госте сувим месом, домаћом ракијом и безалкохолним пићима.
Stoku treba bre polomiti da se godinama ne oporavi da im ostanu traume *ovna *urvinska
Živim u ovoj mesnoj zajednici i stravično je koliko je samo vikendica na meti razbojnika, naročito u naselju Trešnja. Neke se pljačkaju i po trinaest puta. Neretko ljudi budu fizički zlostavljani. Stoka se takođe krade. Neki značajni efekti nikad nisu postojali, osim što ponekad uhvate nekog penzionera, ili ne postoji volja da se otkriju počonioci svih ovih krivičnih dela.
I šta ministar policije kaže na ovo???........a pa da, opet ništa kao po običaju
Drzava se pobrinula da postane vlasnik onoga sto ostane kad umres, tako da ce oni to uzeti, a ono malo ostatka ce verovatno u sapun. Znaci novac za sahranu ti i nije trebao. Drugo pitanje je sta ce mali preduzetnici koji drze pogrebna preduzeca, hoce li im propasti biznis i tako narusiti nasu ekonomiju i stabilnost zemlje. Jako sam zabrinut.
Komentari (11)