Žrtve od sramote kriju silovanje
14. 04. 2015. u 12:36
U Srbiji se, zvanično, svake nedelje dogodi bar jedan slučaj seksualnog zlostavljanja. Strahuje se da se za veliki broj ovakvih slučajeva ne sazna. Napasnici iz nižih socijalnih slojeva
U SRBIJI se svake nedelje, u proseku, prijavi bar jedno silovanje! Taj podatak je prilično alarmantan, posebno kad se zna da je u ovim slučajevima prilično velika i "tamna brojka" - praksa je pokazala da na jedno prijavljeno bude još najmanje tri neprijavljena silovanja.
U Odseku za suzbijanje krvnih i seksualnih delikata UKP MUP Srbije, kažu nam da žene uglavnom ne prijavljuju silovanje, jer ih je sramota.
- Ako su udate strahuju i da li će im brak posle toga opstati, da li će suprug poverovati, kako kad deca saznaju? Ukoliko se slučaj desi u maloj sredini plaše se osude, komentarisanja i ponižavanja okoline - objašnjavaju u policiji neke od razloga "tamne brojke".
Navode i da je procenat rasvetljavanja ovog krivičnog dela prilično visok i da silovatelji uglavnom završe iza rešetaka.
Najveći broj ženskih žrtava je između 15 i 40 godina. Napastvovanih ima i među muškarcima, i to najčešće tinejdžerskog uzrasta od 12 do 20 godine. Lani je među žrtvama bilo i žena starijih od 60 godina.
- Bake žive same u seoskim sredinama, deca su otišla u gradove ili inostranstvo, i tu su učinioci najčešće iz istog ili susednog sela - navode u policiji. - Oni znaju da je starica sama, da prima neku penziju, uglavnom se zna i koliko, svraćaju kod nje, a onda najčešće kada su u alkoholisanom stanju dolaze u kuću kod starice, traže pare, istuku je, siluju i, na kraju, ispreturaju kuću u potrazi za novcem. Problematična su i sela uz granicu, gde dolaze stranci da rade fizičke poslove. Oni vremenom upoznaju ljude, znaju ko je sam, gde živi, onda se napiju, ulaze nasilno u kuće i siluju.
U odseku za krvne i seksualne delikte pričaju da traume ženama koje su silovane ostaju celog života.

Ne mogu sve žene da se izbore sa tim i mnoge nisu uspele da se izvuku iz takve situacije. Neke su, da bi započele novi život, promenile i posao i mesto u kojem su živele. Hoće li uspeti da se oporave često zavisi od toga da li imaju podršku porodice, okoline i žele li pomoć lekara i stručnjaka.
Dugogodišnja praksa policajaca sa silovateljima pokazuje da ukoliko neko u detinjstvu ili tinejdžerskom periodu trpi seksualno zlostavljanje u porodici ili od rođaka i poznanika koji ih pričuvaju ili od starijih u domu za nezbrinutu decu gde odrasta, velika je verovatnoća da će takva osoba izrasti u budućeg nasilnika i potencijalnog silovatelja. Oni iz nekog razloga prihvataju takav način ponašanja.

BLAGE KAZNE
OPERATIVCI koji rade na slučajevima seksualnih delikata listom smatraju da su kazne za silovanje, koje predviđaju od tri do 12 godina zatvora, isuviše blage.
- Evo vam primer, silovana je baka, policija uhapsila učinioca, on je osuđen, dobio šest godina robije, izašao nakon tri zbog amnestije i posle nekoliko dana počinio teško ubistvo, vrlo nasilno i pokušao da siluje devojčicu mlađu od 14 godina - priča nam jedan od inspektora. - Čak 90 odsto silovatelja kad izađe iz zatvora ponovi to delo. Neki ga počine i kad vikendom izađu na odsustvo, a onda se vrate u zatvor.
.jpg)
POLICIJSKI službenici se s vremena na vreme sreću i sa lažnim prijavama silovanja. Kad joj se predoče dokazi, žene koje su podnele prijavu u najvećem broju slučajeva priznaju policiji da se delo nije desilo i objasne motive zašto su to učinile. Najčešći razlog je osveta nekoj osobi, strah od roditelja zbog loših ocena, kasnih izlazaka...
LEČENjEM KONTROLISATI AGRESIVNOST
PROFESOR Medicinskog fakulteta i načelnik u Klinici za psihijatriju KCS dr Ivan Dimitrijević, objašnjava nam da su silovatelji poremećene osobe, koje imaju teškoće oko kontriolisanja sopstvene agresivnosti.
- Oni su od detinjstva skloni antisocijalnim postupcima, a mnogi od njih imaju i poremećaj ličnosti - navodi profesor Dimitrijević. - Najčešće nisu lečeni, a porodica i društvo nisu ozbiljno shvatali njihove ranije agresivne postupke. Praksa govori da su mnoga silovanja povezana i sa upotrebom alkohola i droga.
Profesor Dimitrijević navodi da bi lokalne zajednice trebalo same da bolje prepoznaju nesocijalne ličnosti i ponašanja, koja mogu biti pokazatelji i nekog njihovog agresivnog čina u budućnosti.
марко
14.04.2015. 13:05
Па како знате да је неко силован ако то крије? Све што знате да кажете кад немате никакав доказ или аргумент је претпоставља се... Свашта
U nekim zemljama u kojima sam radio, medju zatvorenicima postoji kodeks po kom se osudjeni silovatelji tretiraju na isti nacin, kao sto su oni tretirali svoje zrtve. Kada izadju, ako izadju, na slobodu, verujte mi, vise nikada ne ponavljaju zlocin silovanja.
Marko predpostavljam da si 15 godina pa imas takve izjave. Nadam se da ti nikoga niko nece pipnuti. Zrtve silovanja i nasilja su veoma specificna tema, komentarisi Putina ako u ovu temu ne znas.
jednom sam kao mladic popasao celu noc u 29 novembru hteo sam da pomognem devojci (ime joj je ljiljana) na bogosloviji sam slucajno video kada lik bije devojku zaustavio sam auto izleteo i lupio ga posledice zandari me capili lika pustili i devojku a mene zbog prezimena u 29!ujutru dosla doticana rekla sta je i kako bilo ali prijavu nije pisala mene pustili!lik je bio neka faca na calijama poznat po nasilju!zakljucak nikoga se dame ne bojite cuvajte svoje ja!ne stidite se toga!
Закључак: за силеџије доживотна робија или лечење без помиловања или викенда. И то је благо за њих. Заиста је наше правосуђе недорасло да схвати грозоте и последице по жртву. То је уништен живот.
Komentari (5)