Duže radimo za državu nego za sebe
11. 05. 2015. u 22:08
Više od polovine godišnje zarade svakog zaposlenog u Srbiji slije se u republičku kasu. Za poreze, takse i ostale namete na poslu smo čak 201 dan, a slično je i u regionu
RADNIK u Srbiji prvih šest i po meseci radi za državu, a za svoju porodicu počinje da zarađuje tek polovinom jula. Stručnjaci iz Mreže za poslovnu podršku su izračunali da 201 dan u toku godine na posao odlazimo da bismo punili budžet. Komšije iz Hrvatske su u sličnoj situaciji, mada oni za svoju državu, ipak, rade 21 dan kraće.
U okviru šireg istraživanja na nivou zemalja jugoistočne Evrope, Mreža za poslovnu podršku je analizirala koliko je u našoj zemlji ukupno opterećenje prosečnog zaposlenog građanina porezima, taksama i ostalim nametima i koliko od prosečne bruto plate ostaje zaposlenom za životne potrebe.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, prosečna neto zarada u Srbiji u septembru, kada je sprovedeno istraživanje, bila je 43.975 dinara, odnosno 71.221 dinar bruto. Taj iznos je uzet za ukupnu zaradu prosečnog građanina kao polazna tačka za istraživanje.
- Računali smo koliko prosečan građanin na nivou Srbije mesečno plati PDV kada kupuje osnovne životne namirnice, tehničku robu, odeću i obuću i različite usluge u legalno registrovanim prodavnicama ili kod firmi od kojih naručuje usluge - objašnjava Dragoljub Rajić, iz Mreže za poslovnu podršku. - Na spisak su dodati i PDV na komunalne usluge, mobilnu i fiksnu telefoniju, električnu energiju, gas.Računalo se i koliko radnik prosečno mesečno potroši na različite administrativne takse, dokumente, razne troškove državne i opštinske birokratije. Posebna stavka bila je i opterećenje porezom na nekretnine. Uračunati su i prosečna mesečna potrošnja robe sa akciznom markicom, kao što su kafa, piće, cigarete i naftni derivati - benzin, dizel, auto-gas.
Rajić napominje da je tako visoko poresko opterećenje posledica preglomazne državne uprave, javnog sektora, javnih preduzeća i lokalnih samouprava, gde broj zaposlenih ukupno ne bi trebalo da bude veći od 380.000 do 400.000, a u Srbiji je veći od 780.000.
S njim se, međutim, ne slaže ekonomista Ivan Nikolić, koji smatra da naš osnovni problem nisu veliki nameti i državna administracija, već činjenica da smo siromašna država.
- Poresko opterećenje u našoj zemlji nije mnogo veće nego u ostalim zemljama u regionu - napominje Nikolić. - Naš dohodak je, međutim, niži, pa nam se čini da nam država više uzima.
TAKSE PRAZNE NOVČANIKE
PROSEČAN građanin Srbije mesečno plati 4.320 dinara poreza na dodatu vrednost kada kupuje osnovne životne namirnice i robu široke potrošnje u prodavnicama, dok je 1.312 dinara udeo PDV-a u ukupnim cenama komunalnih usluga, mobilne i fiksne telefonije, električne energije, struje i gasa - izračunali su u Mreži za poslovnu podršku. - Zaposleni prosečno mesečno potroši 1.970 dinara na različite administrativne takse, troškove državne i opštinske birokratije, dok je porez na imovinu 496 dinara. Prosečna mesečna potrošnja robe sa akciznom markicom je 772 dinara, a naftnih derivata po zaposlenom je 2.965 dinara.
Siki
11.05.2015. 22:18
Drzava bukvalno pljacka gradjane. Drzava - parazit.
Turski harač je bio oko 20-30% za sve nemuslimane-Srbe. Muslimani su plaćali 10%. Znači Evropejci su duplo gori od Turaka.
kamo sreće za državu, nego za partije i neradnike u administraciji
Mislim da je situacija jos gora. Da bi poslodavac isplatio radniku 1 din, mora da da uplati doprinose jos oko 0.65 din, sto je zajedno 1.65 din. Medjutim, tih 1.65 din treba zaraditi, sto znaci ostvariti razliku izmedju prihoda i rashoda u tom iznosu. Naravno, na razliku s eplaca PDV (uglavnom 20%), sto izadje oko 0.33 din. To znaci da samo od poslodavca, drzava dobije 0.98 din, na isplacenih 1 din radniku. Nastavak....
Medjutim, tu fakticki nije kraj zahvatanju drzave prema poslodavcu, a na osnovu isplate zarade. Da bi poslodavac zaradio tih 198 din, svakako mora uloziti jos resursa, energije, itd, sto je sve propraceno dodatnim troskovima (da bi se zaradio 1 dinar, treba prihodovati, u proseku, oko 10 dinara). Kad radnik dobije svoj 1 dinar, prvo mora da poplaca racune (telekom, infostan, itd), gde drzava vrsi skriveno oporezivanje, jer su i te cene prenaduvane (zbog prevelikih troskova, previse zaposlenih)
Komentari (23)