Nema slave bez 300 evra

D. Marinković

02. 11. 2013. u 21:00

Jesen i zima donose i obavezan udar na kućni budžet da bi na slavskoj trpezi bilo "kako red nalaže". U najskromnijoj varijanti izdatak oko 30.000 dinara, a za bogatiju ponudu oko 80.000

SEZONA slava je počela, a ove godine za najskromnije slavlje potrebno je izdvojiti minimum 30.000 dinara iz već isceđenog kućnog budžeta. Bez obzira na to da li je slava posna ili mrsna, hrana i piće za dvadesetak gostiju, domaćinu će iz džepa "izbiti" gotovo dve trećine mesečnog "proseka" zaposlenih.

A ako se minimalnom iznosu dodaju specijaliteti od mesa, praseće i jagnjeće pečenje, suvi vrat, pečenice, sir, ruska salata, čorba sa teletinom ili piletinom, pite, torte, kolači, slani rolati, kvalitetna vina i viski (koji se poslednjih godina iznosi na trpezu), račun može i da se udvostruči. Za ovako punu trpezu valja izdvojiti do 80.000 dinara, odnosno dve prosečne mesečne zarade, pokazuje računica. Tako, oni koji zarađuju oko 30.000 dinara, a njih je dve trećine u Srbiji, zbog kućnog sveca mogu i da "bankrotiraju" i potom mesecima izlaze iz minusa i vraćaju pozajmice.

- Ipak, narod tako ne kalkuliše i uprkos malim platama na slavskoj trpezi ne sme ništa da zafali - kaže Milica Todorović, prodavačica u jednom od velikih beogradskih marketa, koja slavi Sv. Luku. - U ovoj besparici spas su čekovi, a posle će se tek razmišljati kako da se izmiri trošenje preko svake mere i pokrića. Mušterije uglavnom ne škrtare jer je važno da se gosti dočekaju s ukusnom i s ljubavlju pripremljenom trpezom.

Mnoge porodice koje ovih dana pripremaju slave, gledaju, međutim da uštede, naročito na mesu, kupujući namirnice u velikim trgovinskim lancima, posebno na "akcijskim sniženjima". Najveći izdatak slavske trpeze svakako je pečenje. Za kilogram sveže prasetine treba izdvojiti od 450 do 530, jagnjetina dostiže i 620 dinara. Na to ide izdatak za pečenjare, po kilogramu se uzima od 40 do 80 dinara, kako koja. Sokovi, mineralna voda, vina i žestoka pića mogu da se pazare povoljnije u megamarketima, ako se kupuju veća pakovanja.

KOLAČ, ŽITO, SVEĆA SLAVSKI kolač, sveća, žito i vino glavna su obeležja slave. Da bi se našli na slavskom stolu domaćina, potrebno je izdvojiti najmanje oko 1.600 dinara. Voštane sveće srednje veličine koštaju od 300 dinara, pa naviše. Ako domaćica umesi kolač, i sama napravi žito mogla bi da uštedi i do 500 dinara. U slavski trošak treba uračunati i "vodicu" i "kolač" i čast svešteniku, po principu "koliko ko može da da".

Trgovci inače pomno prate kalendar slava i gotovo svakodnevno najavljuju specijalne ponude. Uoči slavlja mnogi prometnici su zajedno sa dobavljačima cene osvežavajućih, ali i alkoholnih pića, u proseku od 10 do 15 odsto.

- Svake godine u periodu slava organizujemo, u dogovoru sa dobavljačima, akcijska sniženja, i gotovo je pravilo da potrošačima tada nudimo jeftinije meso, ribu, sireve, salate, kolače i naravno osvežavajuća pića - ističu u nabavnoj službi jednog velikog trgovinskog lanca.


KETERING NA STOLU

KETERING firme pripremaju sve što je potrebno za slavsku trpezu. Od predjela i glavnog jela - prasetine i jagnjetine, pa do torti i sitnih kolača. Cene se prema dubini džepa kreću od 1.300 dinara po osobi za slave na "švedski" način, koja podrazumeva mahom predjela i kolače, pa do 2.500 po osobi za kompletan tradicionalni obrok.

*****

BAHATOST U JELU i PIĆU NIJE U DUHU KRSNE SLAVE


NA dan krsne slave na trpezi oko koje se okupljaju ukućani i njihovi prijatelji trebalo bi da budu posluženi ljubav, molitva, praštanje i zahvalnost Bogu i svetitelju zaštitniku. Sve ostalo je u duhovnom smislu - nebitno.

Ovako u Srpskoj pravoslavnoj crkvi tumače običaj našeg naroda da na dan posvećen svetitelju zaštitniku kuće priređuje gozbe koje sa verom nemaju baš mnogo veze. Molitva i zahvalnost u većini domova ostaje u senci neumerenosti u jelu i piću. Bahatom i prenaglašenom obeležavanju slava poslednjih godina doprinela je i moda slavljenja i pozivanja velikog broja gostiju, zbog čega kuće i stanovi postaju mali, pa se običaj sve češće seli u - kafanu.

- Izobilje specijaliteta, pozivanje velikog broja gostiju, bahaćenje, preterano veselje i svaka druga prenaglašenost nije u duhu krsne slave - objašnjava đakon Miroslav Jelić.

- Suština slave je u zahvalnosti Bogu, a ne uživanju u jelu i piću. Proslava krsnog imena nikako ne sme da se pretvori u goli pir, nalik svim ostalim gozbama.

POMODARSTVO NE JENJAVA MASOVNO i bahato slavljenje krsnog imena poslednjih godina objašnjava se pomodarstvom koje ne jenjava još od devedesetih godina. Veliki broj porodica, koje se smatraju pravoslavnim, proslavljaju krsno ime iako ne odlaze u crkvu niti im sveštenik ulazi u kuću. Nije malo ni svečara koji slavsko žito i kolač na dan slave ne odnose u crkvu, što se smatra sastavnim delom molitvenog slavljenja.

Slavu čine sveća, kolač, žito, vino i naravno ikona svetitelja zaštitnika. Na sve ostalo svečari bi trebalo da gledaju samo kao na trpezu ljubavi, za kojom se osim hrane dele i bliskost, ljubav i uzajamno poštovanje. Višednevne pripreme, spremanje hrane, veliki broj gostiju koji se očekuje, obeležavanje slave u većini domova pretvara u svojevrsnu trku kojom caruju nervoza, užurbanost i bahatost.

- Goste domaćin na dan slave prima u kuću čista srca, radostan što sa njime dele Božju blagodat, a ne da bi činili brojno stanje ili zato što je obavezan prema njima - objašnjava Jelić naviku čestu u našem narodu da se na slavu poziva veliki broj gostiju.

Osnovno nepoznavanje vere, ali i pomodarstvo i gastronomske navike učinili su da se poslednjih godina i u danima najstrožeg posta na slavnoj trpezi nađe i mrsna hrana. Prasetinu na trpezi nesavesni svečari objašnjavaju narodnim običajima i verovanjima, iako su oni potpuno suprotni duhu i učenju pravoslavlja.

Rade Dragović

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije