Meso postalo luksuz
26. 08. 2013. u 21:30
Kućni budžeti sve tanji, tako da zbog besparice kupujemo manje hrane, obuće i garderobe, ali i ređe putujemo. Uvek se pronađe novac za kladionice i paklicu cigareta.
KAD novca nema dovoljno, nečega moramo da se odreknemo. A Srbi će se, kada ih pritisne besparica, pre odreći garderobe, obuće, putovanja i mesa, nego cigareta i kafane! I dok su u svetu prvi na udaru krize investicije, poput kupovine stana ili auta, kod nas je ta lista malo drugačija: najteže se odričemo sitnih zadovoljstava, koja ipak koštaju, poput mobilnih telefona, kladionice ili duvana.
Poslednja poskupljenja energenata, naročito struje od ovog meseca, ali ovog leta i mesa i mesnih prerađevina, konzervi, namaza, dodatno su pogodila srpske potrošače. Sa već istanjenim džepovima sve teže uspevaju da izađu na kraj i podmire račune.
- Prvo smo se odrekli odeće i obuće, onda knjiga, pozorišta, izlazaka, pa letovanja - kaže Suzana Petrović, službenica iz Beograda. - Krpimo se zahvaljujući čekovima i kreditnim karticima, na kojima je hroničan minus od pedesetak hiljada dinara.
Penzioneri kažu da je kriza u Srbiji „stalno stanje stvari“. Meso je prvo čega se najstariji sugrađani odriču, jer na odmore ne idu, a garderobu ne kupuju. Oni koji su u prilici, štede tako što gaje povrće u svojim baštama, a jedino čega ne mogu da se odreknu su cigarete.
Stručnjaci ukazuju da je veliki raskorak između prosečnih zarada i izdataka za kupovinu hrane i plaćanja komunalija. Građani Srbije jedu čak tri puta manje mesa nego Evropljani. Oni potroše 45,3, a mi prosečno 17,3 kilograma godišnje po glavi stanovnika. U dugogodišnjoj borbi sa krizom, istrošili smo „rezerve“, a spisak proizvoda i usluga na koje moramo da „zaboravimo“ sve je duži.
- Ovakva situacija je uslovljena velikom preraspodelom bogatstva poslednje dve decenija i regrutovanjem armije siromašnih, otpuštenih radnika, gubitka industrije, siromašenja gradova i sela - smatra Petar Bogosavljević, predsednik Pokreta za zaštitu potrošača. - Meso je kod nas odavno postalo luksuz. Prestajemo da odlazimo u pozorište ili bioskop, na letovanja, da kupujemo knjige, sve ređe posećujemo kafane i organizujemo zajednička slavlja. Nakon toga, štedi se na garderobi, kupujemo jeftiniju i manje kvalitetnu robu. Problem je što smo sada došli u situacija da štedimo i na hrani...
sinia
26.08.2013. 21:42
Meni je iskreno draže dati 2000 dinara na tiket (što i radim), nego da za te pare kupim recimo jednu majicu i onda imam 0 dinara u džepu. Ovako ako dobijem imaću preko 10 hiljada, i moći ću da kupim i patike i majicu, a da mi pritom i ostane para za ishranu zbog treninga :)
@sinia - ...ako dobiješ....
@sinia - A za posao ga ne pitaj. Pobeci ce ko djavo od krsta. Ma nije mi ih zao. Ima hrane u Srbiji. Kod mene hvala bogu puna trpeza. A "sela" se ne bojim. Uzivam u prirodi. Ne prolazi vam ta prica "Novosti"
Kao da smo pre 10 godina ziveli bolje ...
Potpuno netacne informacije,evo ja radim u Telekomu i sasvim dobro zivim i putujem i zasto?Zato sto sam vredan i sto sam konkurisao ,raspitivao se i nasao slobodno radno mesto.Da tako je,ima slobodnih radnih mesta ali nece ljudi da rade ,da uce skolu (ja sam recimo zavrsio Teslu sto ne moze svako). Ucite i radite,knjigu u sake i nema posle zime,nema leba bez motike ,dakle knjigu i motiku.Cekam da me Vucic pozove kao strucnjaka da pomognem .
Komentari (53)