Stranci drže 90 odsto prehrambene industrije
16. 05. 2013. u 20:58
Najveći broj proizvođača slatkiša i mlekara u vlasništvu evropskih kuća. Oko naše prehrambene industrije su se otimali inostrani kupci i ona je vrlo brzo privatizovana
INDUSTRIJA hrane u Srbiji opstaje uprkos brojnim preprekama. Čini više od 30 odsto ukupne prerađivačke industrije Srbije i godišnje plasira na strana tržišta namirnice u vrednosti od oko milijardu evra. Jedna je od malobrojnih grana sa pozitivnim spoljnotrgovinskim saldom, izvoz je za 515 miliona evra veći od uvoza. S druge strane, gotovo 90 odsto prehrambene industrije je u rukama stranih kompanija.
Milan Prostran, sekretar Udruženja za agrar Privredne komore Srbije, kaže za „Novosti“ da industrija hrane u Srbiji još može da se nosi sa ogromnom konkurencijom.
- Srpska prehrambena industrija ukupno zapošljava oko 65.000 radnika ili 20 odsto u prerađivačkoj branši, a takva je situacija bila je i pre početka ekonomske krize - naglašava Prostran. - Velike su, međutim, promene u odnosu na period od pre 15 i 20 godina, kada je radilo duplo više uljara, šećerana, a sada je aktivno po nekoliko. Registrovano je oko 4.500 malih, srednjih i velikih kompanija koje sa bave prehrambenom delatnošću. Broj kompanija i broj zaposlenih identični su onom iz perioda od 2008.
Srpska prehrambena industrija je i tehnološki u dosta dobrom stanju. Posle privatizacija, novi vlasnici mahom inostrane kompanije obnavljali su i modernizovali pogone.
- Izvozimo 50 odsto u zemlje Evropske unije, a ostalo u druge zemlje u okruženju - kaže Milan Prostran, sekretar Udruženja za agrar PKS.
- Mislim da je domaća prehrambena industrija relativno spremna za konkurentsku utakmicu koja nam sledi.
- Oko naše prehrambene industrije su se „otimali“ inostrani kupci i ona je vrlo brzo privatizovana, posebno onaj „zdravi“ deo - kaže Prostran.
- Industrija šećera uglavnom je u stranim je rukama, kao i najveći deo konditora - „Atlantik grupa“ preuzela je „Štark“, a „Salford“ - „Bambi Banat“. Domaći su ostali „Pionir“ i „Banini“. I mlekare su takođe u okviru stranog kapitala, „Salford“ je kupio „Imlek“ i Subotičku, Zrenjaninska pripada francuskoj kompaniji „Bongren“, Somborsku drži „Laktalis“ francuska grupa, u Kragujevcu je nemački „Megle“, ostala je domaća Šabačka mlekara. U uljarama pola je domaćeg, a polovina stranog kapitala. Klanice su nam možda najlošije prošle u tom periodu privatizacije. Deo kapaciteta mesne industrije najmanje je iskorišćen. Ima puno prostora i za industrijsku preradu kukuruza, a treba više ulagati u preradu voća i povrća, tu su naše velike šanse.
Bgd
16.05.2013. 21:06
I kao takva je najvitalniji deo srpske prehrambene (a i ukupne) industrije. A meni je stvarno sve jedno da li je vlasnik fabrike Mita Mitic, ili Dzon Smit. Ovde posluju, ovde placaju poreze, ovde daju plate. A to sto vlasnik kupuje jahtu u Kanu, ili apartman u Dubaiu, meni je ne znaci mnogo. Mozda jednog dana neko od tih radnika pokrene i svoju firmu. Ogroman broj svetskih kompanija je nastao na tom principu. Izucis zanat kod velikog gazde, pa sam zapocnes svoj posao.
@Bgd - Jesi li ti juče rođen pa zato pričaš te gluposti? Kakvo izučavanje zanata, pa niko ovde nije otvorio ništa novo iz prehrambene industrije već su stranci budzašto pokupovali fabrike koje smo mi sami napravili i koje smo decenijama razvijali.
@Bgd - @Bgd - Blago se tebi sa takvim mozgom.
@Bgd - Marbo je osnovan privatnim kapitalom, na primer, i to u veoma tesko vreme po Srbiju. Jednostavan proizvod, pristojan kvalitet, dobro pakovanje i nastup na trzistu, i to je bilo dovoljno da postanu lideri. Moj bivsi sef je 15 godina radio u SFRJ gigantu. Kada je firma pukla tokom sankcija, osnovao je sopstveno preduzece. Doduse malo, i trebalo mu je 6-7 godina da razvije posao, ali je posle toga izrastao u sasvim profitabilno preduzece sa stotinak zaposlenih. I znam jos dosta slicnih primera
@Bgd - @Bgd vidi se da ti je ekonomija jaca strana. Ovakve firme posluju ako dobro rade sa, kazimo petnaestak procenata profita. Na milijardu evra je to 150 miliona, koje vlasnik uglavnom odnese u neku drugu drzavu. Za te novce se godisnje moze otvoriti najmanje 2-3 nove fabrike sa par stotina zaposlenih. Da ne govorimo da stranci u pravilu koriste rupe u zakonima i peru novce,sa lokalnim firmama i klubovima pa tako vise nanose stete nego koristi skoro. One su jake i cesto stvaraju monopole
Komentari (28)