Dok stigne do kupca, roba poskupi i za 150 odsto
14. 04. 2013. u 20:58
Roba, dok dođe do rafa, promeni više posrednika, što uvećava njenu cenu. Deo zarade uvoznicima, distributerima, prodavcima, a ceh potrošaču
DOK stigne do potrošača, roba u Srbiji, po pravilu, promeni više posrednika, a svako uzme "deo kolača". To podiže cene namirnica, pa je kod nas sve neopravdano skupo i na pijacama i u prodavnicama, zbog čega smo primorani da skoro polovinu mesečnih primanja trošimo samo na hranu.
U cenu robe, nije tajna, ugrađuju se svi u trgovinskom lancu, od proizvođača, dobavljača, pa do distributera i raznih zastupnika. U jeku sezone dešava se da cene povrća i voća na tezgama budu paprene. Pojedine procene govore da na putu do kupca roba poskupi od 50 do čak 150 odsto. A nestabilno ekonomsko tržište, kakvo je u našoj zemlji, ide u prilog onima koji lako nađu način da zarade.
- To je sve rezultat loše privrede, koja je uništena dobrim delom i privatizacijom proteklih godina - kaže za "Novosti" Danilo Šuković, ekonomista. - Umesto otvorenog tržišta i konkurencije, dobili smo zatvoreno, gde učesnici nisu dozvolili da se razvije prava konkurencija. Još pre deset godina najavljivan je dolazak "Kore" i drugih vodećih "igrača", ali to se nije dogodilo. U takvoj situaciji stvaraju se uslovi za veliki rast cena, jer država nije stvorila ambijent gde je istinska konkurencija moguća.
Koliki put "prevali" roba od proizvođača do kupca, zavisi od više faktora. Veliki proizvođači često imaju svoju prodajnu mrežu, a veliki trgovinski lanci i sopstvenu proizvodnju, pa svoju robu direktno prodaju potrošačima.
- Direktna prodaja kod nas, nažalost, nedovoljno utiče na formiranje nižih cena, jer svi koriste stanje na tržištu da uvećaju svoje profite - tvrdi Petar Bogosavljević, predsednik Pokreta za zaštitu potrošača. - Više posrednika u prometu utiče na brži rast cena, a ceh uvek plaćaju potrošači. To je i znak poremećaja na tržištu i nespremnosti vlade da nametne fer konkurenciju.
Još teža je situacija, kaže Bogosavljević, u proizvodnji i prodaji mesa.
- Poznato je da su proizvođačke cene pojedinim proizvodima od mesa dva do tri puta manje od maloprodajnih cena - dodaje Bogosavljević. - Od razlike između maloprodajne i proizvođačke cene pokriva se porez na dodatu vrednost i marža i ostvaruje se zarada, koja je veća i od proizvođačke cene. Ako se ovome dodaju beskamatna kreditiranja trgovaca od proizvođača, kroz odložena plaćanja i prva punjenja novootvorenih objekata, formira se potpunija slika o stanju na tržištu.

IvanGrozni
14.04.2013. 21:26
A što proizvođači ne otvore u svakom gradu po jednu prodavnicu sa isključivo svojom robom?
A ko brani poljoprivrednicima koji uglavnom i proizvode hranu da prodaju po nizim cenama? To bi bila prava konkurencija trgovinskim mrezama. Nazalost, poljoprivrednici se jos zale da im trgovci prave konkurenciju. A nije mi jasno ni zasto neka trgovacka mreza ne smanje cene i ne pravi zaradu na osnovu kolicinski velike prodaje, kao u zapadnim drzavama? Uostalom, to su osnove ekonomije koje svako zna.
Sva oprocesovana hrana je opasna po zdravlje i nepotrebna. Zasto ne kupovati direktno od seljaka zdravu hranu na kojoj ne zaraduju 3 - 4 puta?
Nered na trzistu rade inspekcije. Naime, ne mozete cenovno da uporedjujete sveze domace meso, sa mesom starim par godina uvezenim iz unije ili Argentine. Ne mozete da uporedjujete kineske rifle sa novopazarskim, jer su novopazarske jednostavno bolje, od kvalitetnijeg materijala i moraju da budu skuplje. Sta hocu reci? Inspekcije moraju strogo kontrolisati obavezne deklaracije na proizvodima. Kad kupac dodje u mesnicu da pise - ovo meso je stajalo par godina u skladistu ili ovo je sveze meso.
Domaci proizvodjaci odece i obuce bi mogli sasvim zaobici radnje i cenovno biti konkurentni cak i znatno slabijoj kineskoj robi, tako da ponude svoje proizvode preko neta i postanski ih dostavljaju po Srbiji ili da imaju pokretne prodavnice sa katalozima na netu, pa kupac vec zna sta ce da uzme
Komentari (8)