KLjUČNA dokumenta o ustaškim logorima i zločinima koje su činili pripadnici njihovih formacija, diplomatska aktivnost tadašnjeg Zagreba, funkcionisanje policije, domobrana, državnih institucija i lokalnih samouprava, više od 200 filmova koji su snimljeni u NDH...

Sva ta dokumenta pohranjena su u Beogradu u arhivima Jugoslavije i Srbije. Deo njih se nalazi i u Vojnom arhivu i MSP, filmovi su u Jugoslovenskoj kinoteci, a manji broj dokumenata je i u Arhivu Vojvodine u Novom Sadu.

Hrvatska već duže vreme preko Komisije za sukcesiju pokušava da dođe do ovog istorijskog blaga, originalne dokumentacije koja dokazuje i dodatno osvetljava zločine NDH. Namera Zagreba je jasna - staviti šapu na ova dokumenta i tako "zarobiti istinu". Naša strana tome uspešno odoleva sa jasnim obrazloženjem: po principima arhivistike, fondovi se ne mogu ni cepati, ni deliti. U tome nas podržava i međunarodni supervizor, koji pomaže u radu Komisije.

Kada je reč o filmovima iz perioda NDH, kada je, inače, filmska industrija bila vrlo razvijena, oni su pohranjeni u Jugoslovenskoj kinoteci. To su filmski žurnali u trajanju od 15 do 20 minuta, kao i igrani filmovi, i ima ih ukupno 200.

- Mi te filmove nećemo vratiti, jer su oni zaštićeno kulturno dobro važno za Srbe i Srbiju. Uostalom, zašto bi filmovi o Jasenovcu bili više hrvatski nego srpski? - poručuju iz Beograda.

Veljko Đurić Mišina, direktor Muzeja genocida, pojašnjava da je pri kabinetu poglavnika Ante Pavelića i predsedništva vlade NDH postojalo specijalno odeljenje u kom su radili novinari, filmski snimatelji, propagandisti...

- Radi masovne propagande, snimani su prilozi o određenim temama, događajima i ličnostima, i u formi filmskih žurnala prikazivani su u bioskopima. Njihov sadržaj predstavlja dragoceni izvor za istoriju NDH - kaže Đurić, za "Novosti".

PROČITAJTE JOŠ - Zašto su sve vlasti krile genocid nad Srbima?

Srpska deca u logoru Jastrebarsko nedaleko od Zagreba


Da li ti filmovi sadrže dodatne dokaze o zločinima u Jasenovcu?

- Sadržaj je različit. Pregledao sam gotovo sav materijal, i tamo nema ničega do čega se do sada na različite načine nije moglo doći - kaže, za "Novosti", hrvatski istoričar Hrvoje Klasić, koji za Hrvatsku radio-televizuju radi seriju o NDH i koji je za potrebe snimanja pogledao orginale pomenutih filmova u Beogradu.

TRAŽE "RAZGOVOR STRUČNjAKA" HRVATSKA predlaže da se pitanje povratka filmske baštine koja se nalazi u Srbiji reši kroz razgovor stručnjaka koji sarađuju. - Problem treba rešiti sporazumom između nadležnih tela - Hrvatskog državnog arhiva i Arhiva Srbije, a potom će se rešavati i pitanja u vezi sa autorskim pravima - navedeno je u dopisu koji je našoj redakciji poslalo Ministarstvo kulture Hrvatske. Navodi se i da prava i vrsta raspodele prihoda od korišćenja nisu jasno utvrđeni jer nedostaju merila i meritorno tumačenje pravnog položaja ovih dela.

Na pitanje da li ima filmova o zločinima u Jasenovcu, Klasić kaže:

- Ima jedan film u kome se vidi kako Maks Luburić dolazi u Jasenovac u pratnji predstavnika Crvenog krsta, ali se iz tog filma ne može zaključiti šta se tamo dešava.

S druge stane, Veljko Đurić Mišina ističe da među filmskim prilozima postoji i onaj koji je snimljen u konclogoru Jasenovac, ali je on, po svemu sudeći, ostao u Zagrebu.


PROČITAJTE JOŠ - Milanović: Zločine u NDH proglasiti genocidom


Istraživačima je dostupna i mnogobrojna druga dokumentacija, a ne samo filmovi. Mogu da izvrše uvid u nju, čak i da kopiraju određeni broj dokumenata, ali se državi Hrvatskoj ne mogu ustupiti čak ni kopije dok ne potvrdi pravni kontinuitet sa NDH, čija dokumenta traži.

Dokumentacija za kojom Zagreb toliko vapi je od neprocenjive vrednosti. Tolike da su "papiri" iz Beograda korišćeni kao argumentacija pri susretima Mešovite komisije SPC i Hrvatske biskupske konferencije za rasvetljavanje istorijske uloge kardinala Stepinca u genocidu nad Srbima i Romima, kao i Holokaustu, a sve pre konačne odluke o zahtevu za Stepinčevu kanonizaciju.

Filmski plakati iz vremena Nezavisne Države Hrvatske


Takođe, zahvaljujući dokumentaciji o zločinima i pripadnicima ustaških formacija koja je dostavljena Agenciji za restituciju, sačuvane su i hiljade hektara zemljišta oduzetih od ratnih zločinaca.

- Građa o NDH ima svoj popisani i nepopisani deo - kaže istoričar Bojan Dimitrijević. - Popisana je uglavnom vojna i diplomatska građa NDH - odnosi sa Nemcima i Italijanima, odnos prema četnicima, partizanima, međusobni odnosi u okviru NDH... To je klasifikovano u 555 arhivskih jedinica, odnosno 340 kutija.

Osim ovoga, postoji i nepopisani deo o radu ministarstava i institucija za koje naši državni i bezbednosni organi posle rata nisu bili zainteresovani. Popis ove građe je u toku i ona je zatvorena za javnost.


PROČITAJTE JOŠ - ČUVENI AMERIČKI ISTORIČAR: NDH i Nedićeva Srbija nisu isto

- Pre pet-šest godina deo ove građe je digitalizovan, a osamdesetih je jedan mali, možda deseti deo kopirao Hrvatski državni arhiv. Dokumenta o logorima i zločinima detaljno je, odmah posle rata, izučila Državna komisija za otkrivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, i tu danas ima najmanje tajni - tvrdi Dimitrijević.

Filmski materijali iz perioda NDH nalaze se u Jugoslovenskoj kinoteci / Foto Tanjug


ANTISRPSKA I ANTISEMITSKA PROPAGANDA ISTORIČAR iz Zagreba Hrvoje Klasić kaže da je sadržaj filmova snimljenih u NDH propaganda nacizma i ustaštva i da su posvećeni Anti Paveliću i Hitleru. U njima je sadržana antisrpska i antisemitska propaganda, usmereni su protiv Tita i partizana, ali ima i onih koji nisu političke prirode, pa se na njima može videti, recimo, omladina kako se zabavlja. Inače, prvi film prikazan u NDH poznat je pod imenom "Rat na Balkanu" ili "Slom Jugoslavije". Tu je i film "Ljudi u oluji", koji je, prvi put posle 70 godina, prikazan 2011. u Zagrebu. Tu su još i "Straža na Drini", "Slavlje slobode", "Mladost Hrvatske", a film "Židovi - izložba o razvoju židovstva i njihovog rušilačkog rada" predstavlja izrazitu antisemitsku propagandu.

Za neke hrvatske istraživače čudan je način na koji je građa dospela u srpske arhive. U Beogradu pak naglašavaju da tu nema nikakave misterije.

Veljko Đurić ističe da je poznato kako su partizanski i komunistički rukovodioci razvrstavali ratni plen posle sloma NDH maja 1945. godine:

- Lični predmeti i lična arhiva Ante Pavelića preneti su u Titov kabinet, a arhiva Ministarstva inostranih poslova NDH predata je Ministarstvu inostranih poslova DFRJ. Izuzeci su bili kada bi komunistički prvaci iz Hrvatske izabrali nešto od zaplenjenog materijala i to zadržali u Zagrebu, a toga je bilo napretek i decenijama je čuvano u Državnoj bezbednosti Hrvatske, a nedavno predato Hrvatskom državnom arhivu. Takav je slučaj sa ličnom arhivom zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca.

PROČITAJTE JOŠ - Zagreb da obešteti žrtve NDH


Kompletnu ovu arhivsku građu u Hrvatskoj smatraju svojim vlasništvom. Tako Ante Nazor, šef Memorijalnog centra domovinskog rata, ističe za naš list da bi sve ono što je nastalo u državama bivše Jugoslavije trebalo da pripadne tim državama, a ono što je zajedničko trebalo bi da u kopijama dobiju sve države.

S druge strane, Đurić je izričit:

- Kako komunističke Jugoslavije nema, a postoje neka pravila u podeli imovine, jasno je da je nemoguće ispunjavati želje novoproglašenih država.