Životna prekretnica: Nisam ja za penziju!
21. 02. 2018. u 15:02
Kako da što lakše prebrodite krupnu prekretnicu - prestanak radnog veka. Pojedinci odbijaju da žive u skladu sa svojim godinama ili doživljavaju penzionerske dane kao smak sveta
Shutterstock
LjUDI koji ne žive u skladu sa svojim godinama i ne mogu da prihvate starenje, loše su volje, razdražljivi su i lako prasnu. Mnogima teško pada treće doba, ali ne samo zbog bora, već zato što ne mogu da se pomire sa promenama koje ovo doba donosi. Umesto da uživaju u dokolici, posvete se hobiju za koji čitav život nisu imali vremena, ostvare neku staru želju, postave cilj, putuju ako im finansije to dozvoljavaju, uživaju sa unucima ili čitaju, mnogi odlaskom u penziju smatraju da im je život izgubio smisao.
- Sa godinama, pored toga što se prirodno sve funkcije usporavaju, nekim ljudima je potreban sve veći motiv bukvalno i da ustanu iz kreveta - kaže Ivana Malenko, homeopata. - To je donekle normalno, jer su dosta toga videli i većinu stvari upoznali. Zbog toga ljudima savetujem da svakog dana imaju po jednu smernicu, odnosno neku novu sitnicu u danu.
PROČITAJTE JOŠ: Kupujemo "ubice" tenkova od Belorusije
Naša sagovornica ističe da ljudi koji prihvataju svoje godine, nikada nisu prznice. Oni uvek uspevaju da pronađu radost koju im u tom trenutku pruža život.
- Problem imaju oni koji ne žive u skladu sa godinama. Imala sam slučaj starije gospođe koja je odjednom počela da oseća teskobu kada vozi kola, a kada vidi mlade kako sa lakoćom upravljaju vozilom, nju je još više hvatala panika. Jednostavno, ono što čovek može da radi u mladosti ne može čitavog života. Starije telo se ne pokreće kao mlado, to treba prihvatiti i koristiti smirenost koja se stiče godinama i na kojoj vam mladi zavide - objašnjava Ivana Malenko.
Takođe, čest je slučaj da ljudi, kada pređu 60 godina, ne mogu da zamisle sebe u penziji i ubeđeni su da im "niko ne bi dao te godine", jer ne izgledaju kao njihovi vršnjaci. Nažalost, godine ne mogu da sakriju vitka linija, skupa garderoba ili zatezanje lica.
- I ne treba kriti godine - kaže Ivana Malenko. - Svaka decenija nosi nešto lepo, treba ih prihvatiti i živeti kako doliči trenutnom dobu. Uživanje sa unucima ne može da se meri ni sa jednim poslovnim uspehom, niti ljubavnom vezom. I u "zlatnim godinama" postoje poslovi kojima ljudi mogu da se bave, ali to ne sme da bude takmičenje sa mladima "koji ništa ne znaju", već kroz prenošenje znanja novim generacijama.
Odlazak u penziju predstavlja krupnu prekretnicu i svojevrsno raskršće u životu. Dolazi do menjanja navika, menjanja socijalne sredine i najčešće pogoršanja materijalnih uslova. Posle nekoliko decenija rada, kada je osoba provodila trećinu svog vremena u radu, dolazi do naglog prekida rada. Za većinu je to i period kada "podvlače crtu" i skeniraju svoje životne (ne)uspehe.
Dok je radio, pojedinac je dobrim delom zadovoljavao potrebe za druženjem i kontaktima - na poslu. Zato se u penziji mnogi osećaju usamljeno, pa je potrebno prilagoditi se na novu situaciju i što više družiti kako sa generacijom, tako i sa mlađima. Dodatni problem su finansije, koje veoma utiču na samopoštovanje.
Odlaskom u penziju, menja se i "identitet" pojedinca. On više nije "Milan Jovanović, inženjer", već "Milan Jovanović, penzioner". Treba se izboriti sa padom društvenog ugleda, koje donosi penzija, ali i prilagoditi se promenama u braku, odnosu sa decom i porodicom.
PROČITAJTE JOŠ: Predsednik SANU: Mi smo deo sveta, uprkos uvredama
FIZIČKE PROMENE
NAŠOJ sagovornici se često za pomoć obraćaju starije gospođe koje su izgubile nadu u dermatologe i zvaničnu medicinu, jer nisu izlečile alergiju ili kožnu bolest na rukama.
- Neke žene ne mogu da prihvate da im se polako pojavljuju "staračke pege" - kaže Ivana Malenko. - Sat ne može da se vrati unazad, niti može da se pobedi biologija. Telo od 60, pa čak ni ono od 40 godina, ne može da se meri sa devojkom od 20 leta. Najvažnije je da je telo zdravo, pokretno i funkcionalno, a ne da li je zategnuto i "mladalačko".
PRIPREME
U MNOGIM razvijenim zemljama postoje organizovane pripreme ljudi za odlazak u penziju. Savetuje se da, dok ste još radno aktivni, vodite računa o fizičkom i mentalnom zdravlju. Preporučuje se da, ako ste u mogućnosti, i posle penzije honorarno radite neki posao, budete mentor, savetnik, volonter, ali bez stresa i presije...
Ne postoji jedan jedinstveni model za penzionisanje, jer je to individualna stvar. Važno je prihvatiti i gubitke i tugu kao sastavni deo života. Odlazak u penziju nije kraj, već novo poglavlje...
Gen52
21.02.2018. 17:32
Onaj ko u sebi prelomi da "odlazak u penziju neje kraj već novo poglavlje" u daljem životu, biće mirniji i bezbrižniji. No, nažalost mnogi kada dodje vreme za odlazak u penziju, zbog svoje sebičnosti i sujete ne žele da odu u penziju. Radio sam gpdinama na poslovima koji su ispraćali zaposlene u penziju i doživeo i video mnoge srećene ljude kada sam im uručivao rešenje o penzionisanju, ali je bilo jako puno njih koji su smatrali da sam ih oterao u penziju. Na mladima ostaje dalji rad. Svatomo to
У каквом путовању, проводу и хобију може да ужива неко чија месечна пензија износи мање од 50.000 динара? 90% пензионера у Србији прима толику или (већина њих) још мању пензију. Не пада овим људима тешко старост него сиромаштво.
Komentari (2)