Nedeljko Terzić: Porodična progresija

Nedeljko Terzić, književnik

31. 01. 2017. u 16:39

Ali događa se da nepredvidiva matematika, koja nastaje tokom života, utiče na to da se taj broj i povećava

Недељко Терзић: Породична прогресија

DECA redovnim, vansudskim putem, obično imaju po pravilu dve bake i dve deke po maminoj i tatinoj liniji. Ali događa se da nepredvidiva matematika, koja nastaje tokom života, utiče na to da se taj broj i povećava.

Pa ako se desi, kojim slučajem, da se mamini roditelji razvedu i ponovo, svako za sebe, sklope brakove, onda deca imaju po tri bake i tri deke. Ali ako se još i tatini roditelji razvedu, onda deca imaju četiri bake i četiri deke, što deluje podosta nenormalno, ali matematika je neumoljiva. Ko je tu kome rod rođeni nije teško razlučiti, ali je najskladnija kombinacija ako ima u svima dovoljno poštovanja, jednih prema drugima. Rizično bi bilo za zdravu pamet tu ubrajati prabake i pradedove, jer bi tada porodična matematika bila skroz urnisana.

Katarina i Marko su brat i sestra. Imaju dve bake i dve deke. Jedni su na selu, drugi u gradu, žive malo dalje u drugom stambenom naselju. On je đak prvak, a ona ide u vrtić. Posle škole i vrtića, dok im mama i tata ne dođu kući, najčešće ih pripaze starije komšije. Tako njih dvoje imaju još jednu baku i još jednog deku. Matematika se ovde nije umešala, ali emocije nisu od vazduha ispletene. Kad je kome od dece rođendan, skupe se tri bake i tri deke, a deca da svima udovolje, kod svakog se pomalo utrpaju u krilo, onako na trenutke maženja. E, tu je narodna izreka da je komšija najpreči i najbliži rođak našla svoje mesto.

Život bi bio idealna slika kada bi mogao postojati ogroman ram, od zemlje do neba, i da se u njega smesti sve ono što je lepo i plemenito, što je dobro i na radost svima. Međutim, gorčina pušta svoje pipke kao nevidljiva hobotnica, i stvara tugu. Imamo dečja SOS sela, decu bez roditeljskog staranja, decu u porodičnom smeštaju, usvojenu decu, redove u centrima za socijalni rad... Svi živimo u takvoj okolini. A nema nam lepšeg detinjstva od onog provedenog uz bake i deke.

Odškrinite vrata tamo gde su usamljene dečje duše, da nekom na trenutak budete baka ili deka. I deca ponekad mogu da se prošetaju do gerontološkog centra i tamo sednu u krilo nekoj baki ili uhvate za ruku nekog deku. Jer, topline takvog zajedništva imaju nemerljivu vrednost.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

veca

01.02.2017. 15:36

Odmor za dušu uz ovaj članak, posle psihički napornog i još nezavršenog radnog dana.