Naš švedski sto
14. 10. 2016. u 14:26
Možda bismo mogli da brendiramo "srpsku trpezu" pa da je tako i nazovemo, i na njoj na primer, da se na ovalima i pladnjevima nađu: peglana kobasica, duvan-čvarci, zlatiborski pršut, sremski kulen, horgoška paprika...
Nedeljko Terzić, književnik
KLASIČAN belosvetski "švedski sto" bi bila bogato postavljena trpeza od raznog jestivog i pikantnog sitniša: bosanski ćevap, crnogorski pršut, italijanske mini-pice, mađarske guščije džigerice na žaru, islandski morski plodovi, japanski suši, grčka salata, kao pod konac iskriškan francuski baget, egipatske i turske baklave, makedonsko grozje. Aperitivi: francuski konjak, italijanska grapa, mađarska paljinka, rumunska cujka, grčki uzo, meksička tekila, španska vina, firmirana mineralna voda...
Za one koji se nađu tu oko "švedskog stola" ima se svega za bockanje i nabadanje, za srkanje i kuckanje, za šetnju od i do, sklapanje poznanstava i razglabanje o svemu, svačemu i svakom. Magija tog poroka koji se zove basnoslovno uzimanje i uništavanje hrane, posebno ako je džaba i strogo nekontrolisano od pogleda sa strane koji broje svaki zalogaj, nema svojih okvira i sve je u uzvišenoj funkciji časti i druženja dokle god na ovalima postoji i onaj poslednji ukusan komad.
Možda bismo mogli da brendiramo "srpsku trpezu" pa da je tako i nazovemo, i na njoj na primer, da se na ovalima i pladnjevima nađu: peglana kobasica, duvan-čvarci, zlatiborski pršut, sremski kulen, horgoška paprika, sjenički sir, užički krompir, banatska švargla, stiški polubeli hleb, bačka štrudla i rezanci s orasima i makom, naravno, pre svega toga valjevska šljivovica, a posle sićevačko vino, posebno ako je prirodno rashlađeno u starom buđavom podrumu.
Onomad beše nekakva seoska proslava, a sin uglednog domaćina, ispred svoje partije izabran na čelo mesne zajednice, ne htede da se obruka pred gostima iz grada - opštinskog centra, a da sve bude u trendu kako i dolikuje visokim gostima, načini sa vrednim ženama iz sela izložbu ručnih radova i postavi "švedski sto". Dođe po pozivu i njegov otac. Vremešni čiča odsluša govore, zdravice i pohvale.
"Kude je taj švedski sto? Tuj? Eeee." (Štapom podiže stolnjak, gvirnu ispod). "Nee toj, švedski sto. Ovoj astal iz našu mesnu zajednicu! A toj, što je tuj odgor narezato, toj iz moju pušnicu. I zagoren leb naš, od niški pekari, znaem ga u dlaku! Kakoj ovoj sad tuj pa švedski sto?"