Nedeljko Terzić: Kuda bez komšija
31. 08. 2016. u 16:06
Lagan i prijatan razgovor na jutarnjoj svežini uz kaficu, planiranje i porodično dogovaranje, tiho da se ne probudi dete koje spava slatkim snom
LAGAN i prijatan razgovor na jutarnjoj svežini uz kaficu, planiranje i porodično dogovaranje, tiho da se ne probudi dete koje spava slatkim snom. O tome kako će prodati vikendicu i imanje, pa otići nekud dalje, možda na neko lepše i atraktivnije mesto. Tiho ćućore mladi roditelji koji su vikendicu nasledili, i ona je tu na porodičnom kontu punih dvadeset i sedam godina.
A komšije? Začuše oni pitanje i ugledaše bunovno dete u kuhinjskim vratima prema terasi na kojoj su se raskomotili kako trlja dremljive oči i ljubopitljivo ih gleda. Šta komšije? Ponovi otac. Aha! Kratko i naglašeno reče majka. Tačno, gde ćemo i da li ćemo tamo naći ovakve komšije kao što ih imamo ovde. Detetu je prvi komšija čika, a njegova supruga mu dođe tetka, takvog roda nema nigde, onda silne bake i deke i mnoga deca, ne stižu odmah sve da ih nabroje, tek kad pogledaju sa svoje terase na okolne kuće, onda im svi poimence dođu u razgovor.
Nova politička scena, aktuelnija je od pozorišne i filmske, jer se u njoj svakodnevno sa bilo koje strane pišu novi ili dopisuju stari (politički) dijalozi. Posebno je i uvek aktuelna kada se pominju komšijski odnosi, dotiču ne geografske granice, nego granice ljudskog života i suživota. Epilozi na političkoj sceni umeju da budu tužni, ružni i sa pogubnim obeležjima. Možda bi moglo i pomoglo maleno pitanje, malenog bića, a možda i da potraži svoje stalno mesto u političkim didaskalijama. Mada bi i političari onostrani, ovostrani i inostrani mogli da potraže, bez pretenzija, frustracije i malignih emocija niže vrednosti, tu negde oko sebe, neke pouke. Možda ih nađu u svom, a možda u susednom, komšijskom narodu. A komšijski narodi su pogranični i prekogranični i žive u neraskidivom spoju svakodnevnih razmena onoga što je najneophodnije u životu, namirnica kojih jedni imaju, a drugi nemaju i nasušne potrebe za razmenom različitosti kultura.
Jedan narod je već rekao, a narodna se nikad ne poriče: komšija pa košulja. Komšija se na komšiju naslanja. Komšija je najbliži rod. Komšija je najbliži i kad ste u svađi.
Komentari (1)