Lopata nije za muzej
04. 08. 2016. u 16:50
U vreme kada mladu generaciju "jede" apatija i neznanje, kada su u potrazi za sopstvenim identitetom, možda nije glupo razmišljati o nekoj modernijoj vrsti omladinskog dobrovoljnog angažovanja
KADA kažeš leto, danas dobar deo populacije - i slabostojeći i bogati - misli na izležavanje po raznoraznim morima. Na rate najčešće.
U onoj velikoj Jugoslaviji, od prvog aprila do kraja leta, mladi svih uzrasta kretali su u veliku obnovu zemlje. Neki danas vele da je omladinski dobrovoljni rad bio još jedna Titova ujdurma, komunistička farsa, iskorišćavanje mladih, skretanje sa suštinskih problema, iluzija da se nešto gradi.
Uporni istraživač, dr Slobodan Ristanović utvrdio je da je dva miliona omladinki i omladinaca, za pola veka, zemlji poklonilo 135 miliona radnih dana; da je put od Beograda do Zagreba izgrađen za rekordne tri godine; da su mladi učestvovali na preko trideset saveznih i šezdeset republičkih akcija; da je izgrađeno šesnaest pruga, na desetine fabrika, i tako redom.
Uz rad, i ono motivacijsko "Ho-ruk!", oni koji su to želeli mogli su da završe i atraktivne kurseve, ali se ispred svega uspostavljao generacijski kontakt koji se održavao mnogo duže od trajanja radne akcije. Ovaj specifični društveni fenomen bio je jedinstven u svetu. Mnogo kasnije, u Evropi i preko okeana, organizovani su specijalizovani radni kampovi. Oni su i danas veoma atraktivni za mlade iz celog sveta.
U vreme kada mladu generaciju "jede" apatija i neznanje, kada su u potrazi za sopstvenim identitetom, možda nije glupo razmišljati o nekoj modernijoj vrsti omladinskog dobrovoljnog angažovanja.
Evo, treću godinu zaredom, mladi iz Srbije i Makedonije pomažu da se saniraju posledice strašnih poplava u Kraljevu. Uz gromku brigadirsku pesmu, mladi čiste korita reka koja su plavila tamošnja domaćinstva. Kažu: kad su mogli naši roditelji, možemo i mi!
Lopata nije za muzej! Mladi ne mogu sami sebe da organizuju. Na scenu bi trebalo da stupi Ministarstvo za sport i omladinu, a hvala bogu, imamo poluvekovno akcijaško iskustvo.
Em bi se povratio nekadašnji elan i entuzijazam, em bi se kod mladih stvorio utisak da konkretno doprinose razvoju svoje zemlje. Nije mali broj brigadira-veterana koji bi se zdušno pridružili. Probajmo! Ništa ne košta - možda vredi!
Desimir
04.08.2016. 22:35
Prava ideja.Mladi gluvare, a preko radnih akcija bi se druzili i postajali bolji ljudi.Ja sam siguran da je dobrovoljni rad sjajna sansa da se brze urade neke stvari.Nema boljeg źivota bez lopate.
Odlican tekst.Nisu u pravu oni koji misle da su omladinske akcije deo proslosti.I Novi Beograd su gradili brigadiri.
Komentari (2)