Miroslav Parović: Dinkov desant na RTV

RADIO-televizija Vojvodine je 11. 2. 2009. pustila prilog o poseti Dinka Gruhonjića ovoj medijskoj kući. Tom prilikom dočekan je od strane tadašnjeg direktora RTV, Blaže Popovića, koji je rekao kako se taj dan učlanio u Nezavisno društvo novinara Vojvodine na čijem je čelu Gruhonjić u tom trenutku bio.

Posle izvršene "inicijacije", Gruhonjić je konstatovao kako je RTV od tog momenta postao "pravi javni medijski servis Vojvodine". Nakon Gruhonjićevog desanta na RTV, u ovu medijsku kuću počinju da dolaze Soroševi stipendisti sa svih drugih medija i od onda gledanost programa RTV se svodi na nivo statističke greške, a troškovi poslovanja drastično rastu. Broj zaposlenih je uvećan za preko 300, na koprodukcijske ugovore i plate urednika i pojedinih voditelja potrošeni su milioni, čak je nenamenski potrošeno i dva miliona evra sredstava namenjenih za početak izgradnje nove zgrade televizije.

Posle gotovo osam godina isisavanja državnog novca, Dinko Gruhonjić je shvativši da njegova vojska na RTV gubi pozicije, započeo formiranje klasičnog političkog pokreta krijući se iza štita "navodne borbe za medijske slobode". Dobro plaćeni i od mnogih potpomognuti protesti "podrži RTV" služe za regrutovanje aktivista za Građanski front koji je u osnivanju i koji će vrlo brzo biti sabirni centar za sve pripadnike "šeste kolone" koja je dobila zadatak da destabilizuje Srbiju.

Zbog svega ovoga, moji saradnici i ja smo odlučili da raskrinkamo delovanje Dinka Gruhonjića i zato smo od Rodoljuba Šabića tražili da nam njegova služba dostavi sve finansijske transakcije RTV od 2009. do danas. Po dobijanju tih dokumenata angažovaćemo nezavisnu revizorsku kuću kako bismo crno na belo dobili presek stanja da bismo mogli javnost o tome da obavestimo.

Mi smo duboko svesni da se od petog oktobra dvehiljadite godine u Srbiji naširoko zloupotrebljavaju teme zaštite ljudskih prava, a sve sa ciljem rušenja institucija zemlje i bogaćenja pojedinaca. Znajući sve to, smatramo da se jedino jasnim dokazivanjem i predočavanjem javnosti načina funkcionisanja tih i takvih pojedinaca može sprečiti dalja zloupotreba narodnog novca i rušenje ugleda i kredibiliteta države u kojoj živimo.