Grobovi Obrenovića nevidljivi

Prof. dr Radoš Ljušić, istoričar

17. 06. 2016. u 14:15

Posetiocima manastira Rakovica nije lako da nađu spomenike Obrenovića

Гробови Обреновића невидљиви

Obrenovići nisu uspeli da sagrade sebi mauzolej kao Karađorđevići, te su njihove kosti rasute svuda po Srbiji, uglavnom u crkvama i manastirima, dok neki počivaju i u inostranstvu (kneginja Julija, kraljica Natalija). Najviše ih je u Beogradu, u Sabornoj crkvi (knez Miloš i knez Mihailo), crkvi Svetog Marka (knez Milan, kralj Aleksandar, kraljica Draga, knežević Sergej) i manastiru Rakovici. U manastiru Krušedolu počivaju dva Obrenovića - kneginja Ljubica i kralj Milan.

Nekada, pre renoviranja manastira Rakovica, sa desne strane od ulaza, u porti manastirskoj, video se divan spomenik Milivoju Petroviću Blaznavcu i Tomaniji Obrenović. U grobu Tomanijinom pohranjeni su njen muž, gospodar Jevrem, sin Miloš i ostala njihova deca. Spomenik im je podigao unuk i sin kralj Milan. Tako je manastir Rakovica postao grobno mesto Jevremove grane dinastije Obrenović, koja je dala Srbiji dva kralja Milana i Aleksandra Obrenovića.

Tu, u porti manastirskoj, ranije je pohranjeno osmo dete, Teodor, kneza Miloša i kneginje Ljubice, rođeno i umrlo 1830. godine. Njegovu nadgrobnu ploču otkrio je Branko Vujović, a ja sam pronašao dokumenta o njegovom rođenju i smrti. Nikada, pa ni danas, nije bilo belega o nadgrobnoj ploči i dečjoj seni koju pokriva, a mogao se ovaj propust ispraviti tokom preuređenja manastirske porte.

Ova priča o manastiru smislena je zato što su Jevrem Obrenović i njegovi potomci pohranjeni pored Milivoja Petrovića Blaznavca (1824-1873), ministra vojnog, namesnika knjažeskog i predsednika vlade. Ovo zbliženje u zagrobnom životu Blaznavca i Obrenovića objašnjava se činjenicom da je Milivoje bio vanbračni sin kneza Miloša, jedan od jedanaestoro kneževe vanbračne dece. Budući da je knez Miloš sa kneginjom Ljubicom izrodio osmoro dece, skupno, imao bi, koliko je danas poznato, devetnaestoro dece i, nesumnjivo bio prvak u porodu među svim srpskim vladarima.

Prva, nadaleko poznata ličnost sahranjena u porti manastirskoj, tik uz samu crkvu, jeste Vasa Čarapić, vojvoda vožda Karađorđa, poginuo oslobađajući Beograd 1806. godine. Njegov grob je lako prepoznatljiv jer mu je kralj Petar Karađorđević podigao nadgrobnu ploču na crkvenom zidu. Nedaleko od crkve, prema ulazu u manastir, nalaze se još grobna mesta dvojice patrijaraha, Dimitrija i Pavla.

Ovaj tekst pišem da bih iskazao hvalu što je manastir Rakovica obnovljen i uređen, kakav je trebalo oduvek da bude, ali to činim i zbog nepravde koja je učinjena mrtvim Obrenovićima, koji su svom narodu mnogo dali, a on im je, najčešće, uzvraćao nezahvalnošću.

Posetih ovih dana manastir Rakovicu, ali ne videh grobnicu Obrenovića i Blaznavca. Tražih sveštenika koji u manastiru saslužava i zaprepastih se njegovim neznanjem ko sve u manastirskoj porti počiva. Ipak, upitah ga gde je grob Blaznavca i Tomanije.

- Tamo je, uza zid - reče i pokaza mi nehajno rukom. Pođoh u tom pravcu i videh da ima nekih grobnih spomenika, ali ne i ovog.

Priteče mi u pomoć jedno civilno lice, koje je slušalo moju i sveštenikovu prepirku i ponudi se da mi pomogne, rekavši mi da su grobovi i spomeni unutra i pokaza mi jednu zatvorenu prostoriju. Otišao je po ključeve i uspeo je da ih pronađe tek posle desetak minuta.

- Zašto su spomenici zatvoreni i nevidljivi za posetioce? - upitah. Ako ja, koji znam za njih, ne mogu da ih nađem, kako će za njih znati i naći ih oni koji nikada nisu čuli za ove ljude?

- Morali smo da ih ogradimo i zaključavamo da bismo ih sačuvali.

- Od koga?

- Od posetilaca, koji sve odnose.

- Kako ih nisu odneli pre nego ste ih ozidali, a vek i po su bili otvoreni i dostupni ljudskom oku!

Zaćutao je.

Čitaoci će videti, iz priložene slike, samo vrata bez ikakvog obeležja, te dobronamerni posetilac manastira neće znati šta ona skrivaju. Možda je ovo učinjeno u najboljoj nameri, ali posledice takve namere su pogubne, jer spomenici kao da više ne postoje. Ograđivanje je urađeno, verujem, nedobronamerno, karađorđevićevski grubo za jednu hrišćansku bogomolju.

Da li je ovo jedan od poslednjih neblagorodnih poteza Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda prema državotvornoj dinastiji Obrenović?

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (4)

Утеривач

17.06.2016. 14:31

"Карађорђа воле јер су са њим изгубили а мене мрзе јер самном добијају!" Књаз Милош!

straja

18.06.2016. 14:51

Nazalost "srpska loza" se zboravlja a "crnogorska " forsira.A istorija kaze da su Obrenovici bili USPESNIJI....a ako nista drugo oni su NASI....I znaju srpski jezik...ZA RAZLIKU.Uzgred,"borba" dve dinastije bila bi manje opasna od BORBI(bez navodnica) zvezdasa I grobara lli komunista I cetnika......

ZASLUGA

18.06.2016. 16:48

@straja - Ma koliko se Karađorđevićanci upinjali da oblate Obrenoviće zaboravom a sebe uzdignu kao bundžije ostaje neosporna istorijska istina koju naši kvaziintelektualci ne mogu da skrivaju - otvoreni su drugi strani arhivi i može da se nakon dubinskog istraživanja dođe do razmagljivanja paučine iz naše Ere Obrenovića 1817-1903. Glavna stvar: Obrenovići su pravili temelje da se Srbija pravno osamostali kroz sultanove hatišerife a Karađorđevići su UNIŠTILI srpsku državu po nalogu Tuđinaca.Ko je grešniji?

Zgembo

28.05.2020. 02:25

@straja - I Obrenovići su iz CG. Tačnije rečeno gotovo da nema nijedne dinastije da nije sa područja CG i Hercegovine od onih najstarijih Vlastimirovića, preko Vojislavljevića čiji su bočni izdanak Vukanovići pa Nemanjići pa do ovih mlađih.