Nedeljko Terzić: Neke naše nove ere

23. 05. 2016. u 15:30

Nije samo era kompjutera obeležila kraj prošlog i početak novog veka i milenijuma. Značajna era beše kad su nicale advokatske kancelarije ko pečurke posle kiše

Недељко Терзић: Неке наше нове ере

Nedeljko Terzić

NIJE samo era kompjutera obeležila kraj prošlog i početak novog veka i milenijuma. Značajna era beše kad su nicale advokatske kancelarije ko pečurke posle kiše, ko čičak na čojanim pantalonama, pa je narod zanemarivao prave nazive nekih ulica i nazivao ih - advokatske ulice. Tranzicija i promene usmeravali su na novu masovnu ljubav, pa je narod posebno voleo da se sreće na sudu.

Onda se pojavila era silnih menjačnica. Bilo ih je ko sitnih para na drumu. Tada su se pominjale devize skrivene u narodnim posteljinama. Zatim, era juvelirnica i zlatara - da se u narodu poskida i proda ono što nije uraslo u prste i podlaktice. Posle su na sve strane nicale pekarice, sitne, mirisne i ukusno sređene i ustakljene u ogledala, čoveku milina da po njima mrvi kroasane. Za njima kreće era mesnica punih dimljenih prerađevina, svaki dan svežih - što je nemoguće. Bivalo ih je po gradovima više nego čvaraka u sto grama. Stigla i era stotina kafića zgodnih za bliski kontakt sa miljenicima poređanim na policama u šanku. Onda dolazi era malih apoteka, i na svakom ćošku, bivalo ih je ko andola u dve šake. Sve to dovodilo je do smisla i neraskidive veze; posle iscrpljenih novčanih i zlatnih rezervi, obilne hrane ili pak gladovanja, nije bilo pomoći kod advokata, nego su za rešavanje problema tražena na slobodno mala pakovanja u apotekama. Tek da prestane više da bole glava, želudac i ostala bolna mesta.

Ortodoksni skeptici, sitno proračunate duše nađoše način da narod još malo usmere u mašinu za ceđenje, i počela je široka afirmacija sportskih i inih kladionica, u koje i dan-

-dani masovno ulaze mladi pre, posle i za vreme školske nastave, stavljajući na kocku džeparac za užinu. Kada je uvideo gde unučad neštedimice troši vreme i novac, narod izmeni jedno slovce i od kladionice, napravi kradionicu. Mora se priznati da u nju niko nikog ne nateruje, sve posete su na dobrovoljnoj osnovi. Dočulo se i za čoveka koji je preko noći stekao (snašao se) ogromnu radionicu. Iz bivše firme izvukao sve što se moglo, posebno noću uz pomoć "prijatelja". Narod i na ovu radionicu nalepi slovce i ona dobi ime kradionica.

Da načas zanemarimo eru kradionica. Notorna je činjenica da jedno slovo u našem narodu čini čuda. A sve što je made in narod - veoma je dugotrajno.

Nedeljko Terzić, književnik

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije