Hoćeš li da budeš Srbin
07. 03. 2016. u 18:03
A iz kutije uvek mogu da izlete oni nekadašnji loši Srbi koji su predstavljali strašnu opasnost po nacionalnu bezbednost, blizu nam, Amerike.
KADA je "Novostima" uporni i usamljeni istraživač Zoran Petrović Piroćanac - koji se prerano preselio u carstvo nebesko - predao rukopis autentične antologije antisrpstva, nisam mogao ni da naslutim količinu planetarnog diskreditovanja Srbije i srpskog naroda. Piroćanac je od početka raspada SFRJ, do kraja 2013, prilježno beležio sve izjave koje Srbe prikazuju kao "nosioce opasnog virusa koji se mora izbrisati".
Skoro da nema istaknutijeg inostranog državnika, političara, partijskog lidera, književnika, novinara, publiciste, glumca, analitičara, filosofa, profesora, generala koji se nije uključio u tu monstruoznu decenijsku, i dužu, kampanju pljuvanja sa osnovnom tezom da je reč o "bolesnom narodu odavno zatrovanom".
Pitam se: da li smo sada postali bolji, manje loši ili samo momci koji su se primirili do prve prilike, kada ćemo - po tim belosvetskim projektantima - pokazati svoje opasno zmijsko lice. Pa je toliko reflektora upaljeno, baš zbog te moguće lukave kamuflaže. A iz kutije uvek mogu da izlete oni nekadašnji loši Srbi koji su predstavljali strašnu opasnost po nacionalnu bezbednost, blizu nam, Amerike.
Sjajni reditelj i teoretičar Stanko Crnobrnja otkriva da je na čuvenom sajtu "Dictionary" reč "identitet" proglašena za reč 2015. Nimalo slučajno.
U poplavi raznoraznih "izama", u stravičnoj eskalaciji svega najgoreg, u vreme kada milioni očajnika različitih vera beži iz svojih kuća, u doba straha od narednog dana, u najezdi primitivizama svih oblika i gaženju najsvetijih simbola - ovdašnji narod će se održati samo ako sačuva ime, prezime, jezik, veru, ćirilicu, zastavu, himnu i državu. Svoje korene, bez "žrtvovanja svojih vrlina", uprkos agresivnim kameleonima koji - kako mudro kazuje pesnik Matija Bećković - laju za dnevnicu.
Možda je pravi trenutak da se podsetimo slavnog režisera Stivena Spilberga koji je usred Holivuda, kada je 1999. primao "Oskara", svom ocu priznao: "Najviše ti zahvaljujem zbog toga što si me naučio da nikad ne zaboravim prošlost!"
Hoću da ostanem Srbin, bez obzira na dobro plaćene bacačice i bacače antisrpske mantre, duboko ubeđen da je Stiven rekao istinu.
Dumar
07.03.2016. 18:55
Hocu, i nema te sile koja ce me od toga odgovoriti. Zao mi je sto smo, zbog poglavlja, zaboravili koliko mi zaista vredimo i koliko smo, ovako malobrojni, dali svetu.
Ja sam Srbin bio i ostao i evo moj sin takode i supruga,to sto neko prica za mene ne znaci nista nikad se necu odreci onog sto jesam. Istoriju dobro poznajem i kad pocnu da pricaju ti andeli ja ih podsetim na njihovu malo i odma zacute i gledaju prazno sve se zna ko je ko i sta samo treba znati kako da im se kaze .
HOCU.Ne verujem da smo mi najgori! iznedrili smo mnogo vise dobrih ljudi nego losih,a dobrih i losih ima u svim narodima!
U ovom izvanrednom tekstu pokrenuta su mnoga pitanja vezana za opstanak Srba.Ako ovo drustvo ne shvati kolika je ugrozenost, i dalje cemo pokusavati da se branimo frazama.U stilu - gledajmo napred,manimo se proslosti.Bez razumevanja proslosti, nema ni buducnosti.
Уморио сам се од бусања у груди да сам Србин јер сам то и без тога. Уморан сам да се сећам предака који се у груди нису бусали него то и делима и телима и духом докаивали. Уморан сам да памтим ко ми је највише боли нанео, странац или наш. Уморан сам да слушам само боле нанете од странаца, а ни речи од оних који највише боле, од наших. Постао сам уморан Србин и од прошлости и од садашњости, а на будућност не смем ни да мислим. Отиснуо сам се у свет да тамо као уморан Србин завршим.
Komentari (12)