Kome srce da ostavim?
14. 02. 2016. u 21:10
Država, uz podršku eksperata iz Evropske Unije, ovih dana počinje rad na novom zakonu o transplantaciji organa,čiji bi nacrt trebalo da bude gotov do početka juna
Ilustracija Goran Divac
VEĆ do kraja ove godine svi bismo mogli da budemo potencijalni donori organa. To će biti definisano novim zakonom o transplantaciji, čija izrada počinje ovih dana.
Izmenom zakona sa takozvane informisane saglasnosti, koja se sada primenjuje, "prelazi" se na pretpostavljenu saglasnost. Po tom modelu potencijalni donori su svi koji se izričito ne izjasne protiv toga da im se, ako se nađu u stanju moždane smrti, uzmu organi.
Takav model, u susednoj Hrvatskoj, koja je izbila u sam evropski vrh po broju urađenih transplantacija, primenjuje se od 1998. godine.
Ako takav zakon kod nas dobije podršku, u praksi će, opet, kao i u svim drugim zemljama, konačnu odluku donositi porodica. To znači da ničiji organi, čak i ako se za života nije izričito izjasnio protiv zaveštanja, ne mogu biti eksplantirani i presađeni ako porodica za to ne da saglasnost.
- Izrada novog zakona o transplantaciji organa počinje 22. februara uz podršku eksperata EU - kaže dr Nenad Milojičić, direktor Uprave za biomedicinu. - Radne grupe će naredna četiri meseca raditi sa ekspertima EU. Ministarstvo zdravlja ima želju da do 1. juna uradi dva nova nacrta zakona o transplantaciji organa i transplantaciji ćelija i tkiva.
Iako smo prošle godine imali manje kadaveričnih donora (u stanju moždane smrti) nego prethodnih nekoliko - svega 18, pa je urađeno i najmanje transplantacija, ukupno 44, i pre početka izrade novog zakona, u javnosti su počela osporavanja prelaska na pretpostavljenu saglasnost. Prema prvim reakcijama, najveća negodovanja su zbog same procedure.

Naime, kako je objasnio dr Milenko Stojković, direktor Klinike za očne bolesti Kliničkog centra Srbije i član Komisije za transplantaciju tkiva i ćelija, koju je, zajedno s Komisijom za transplantaciju organa, formirala Vlada Srbije, onaj ko ne želi da donira organe nakon smrti moraće da ode u opštinu ili u sud i da potpiše formular da je protiv doniranja organa. Vodiće se, navodno, i baza podataka u MUP u kojoj će uz svačije ime stajati podatak da li je odbio da bude donor. To je, iz stručnjacima nepoznatih razloga, mnoge uplašilo.
Ankete među stanovništvom, ipak, pokazuju da sve više prihvatamo transplantaciju kao metod lečenja. To je stav čak 70 odsto ispitanika, ali bi svoje organe zaveštao tek svaki drugi među njima.
Donorske kartice dosad je potpisalo oko 120.000 stanovnika, ali smo lane imali samo 2,6 kadaveričnih donora na milion stanovnika, dok ih je u Hrvatskoj bilo 33,5.
Akciju promocije doniranja organa početkom ovog meseca podržali su i ombudsman Saša Janković i poverenik za informacije Rodoljub Šabić.
- Teško je zamisliti i prihvatiti da u 21. veku bilo ko može da izgubi život ako taj život može biti spasen, a da pritom niko neće trpeti nikakvu štetu, ako mogu da učinim nešto i lično da povećam šansu da bilo ko sačuva život, to ću sa zadovoljtsvom učiniti - kaže Janković.
PRESUDNA SAGLASNOST PORODICE
- DONORSKA kartica nije zakonski obavezujući dokument, i uvek se traži i saglasnost porodice da bi se pristupilo transplantaciji - kažu u Ministarstvu zdravlja. - Takva procedura primenjuje se u većini zemalja. Iako uskoro počinje rad na novom zakonu, saglasnost porodice tražiće se i ubuduće.
ICA
15.02.2016. 10:26
Odmah bi potpisao, samo da ne živim u ovoj zemlji kraduckanja...
Moj predlog za promenu Zakona o transplantaciji zasnovan na pretpostavljenoj saglasnosti sam zajedno sa Bioetičkim društvom Srbije predlagao još od 2007. Ministru zdravlja smo ovaj predlog sa detaljnim obrazloženjem predložili zvanično još 29.jula 2014, a Skupštini Srbije 13. februara 2015.Ministarstvo mi nikada nije odgovorlio. Prvi put sam javno predložio pretpostavljenu saglasnost na tribini u Domu omladine decembra 2013. i u mojoj master tezi.Uvažene kolege su samo prepisale tudje ideje.
@Prof. Dr Dušan Šćepanović - Sramota je da se uopšte razmišlja o takvom zakonu. A najveća sramota je da se od javnosti krije činjenica da se organi uzimaju isključivo od živih donora koji imaju sve vitalne funkcije ali su u nesvesnom stanju. Da bi se pravno regulisao čin ubistva nad donorima izmišljen je kriterijum "moždane smrti" kako bi se smrt proglasila pre smrti a organi legalno otuđili od živih i bespomoćnih donora. Savesni lekari i drugi stručnjaci nikada nisu prihvatili tu prevaru kriterijuma moždane smrti.
Komentari (3)