Krcun je voleo, pa joj presudio
23. 08. 2015. u 21:20
Uskoro rehabilitacija Slobodanke Stefanović, skojevke koju su streljali partizani (1): Bila velika Krcunova ljubav, ali je više voleo partiju. U filmu “Jutro” Slobodanku igrala Milena Dravić
Danica, Borivoje i Slobodanka, svako na svoj način, žrtve Drugog svetskog rata
PRED Višim sudom u Beogradu u septembru treba da usledi rehabilitacija skojevke Slobodanke Stefanović, koju su streljali “njeni” 4. decembra 1944. Telo ove devojke (25) nikada nije nađeno. Zahtev za rehabilitaciju podnela je Irena Matijević, sestričina Stefanovićeve, maja prošle godine i sve vesti koje stižu iz suda govore da će posthumno, porodica Vasilija Stefanovića, sudskog službenika iz Požarevca, konačno naći smiraj.
Za Slobodankom je prvo tri decenije bezuspešno tragao otac Vasilije. Po njegovoj smrti 1974. o sudbini Slobodanke, po kancelarijama Brozove policije raspitivala se njena rođena sestra Danica, koja je preminula 2014. Konačno, do istine je došla Daničina ćerka Irena, koja je u arhivama Udbe i grada Beograda pronašla gotovo sve o okolnostima pod kojim je ova devojka nastradala.
Slobodanka Stefanović, bila je jedna od “crvenih devojaka” Požarevca, partijski organizovana sa Davorjankom Paunović Zdenkom (Titovom ratnom sekretaricom i ljubavnicom do 1946) i Verom Miletić (majkom Mire Marković). Po partijskom zadatku, pre rata studirala je agronomiju, sa Slobodanom Penezićem Krcunom. Tu je buknula ljubav, i Penezić je “iz šume” dolazio tokom 1941. u dom Stefanovića kako bi posetio devojku. Slobodanka Stefanović uhapšena je od strane Specijalne policije 31. maja 1942. u Velikom Gradištu i posle istrage upućena je Nedićev Zavod za prinudno prevaspitavanje omladine u Smederevskoj Palanci. Iz Zavoda je “na reč” izvukao otac 1944, pred dolazak Crvene armije. Kada je stiglo oslobođenje i partizani, usledilo je njeno novo hapšenje. Razlog je bila sumnja da je puštena da bude provokator.
Rasplet tragedije Slobodanke Stefanović usledio je početkom decembra 1944. Upravnik zatvora u Požarevcu, na insistiranje požarevačkih komunista, pušta devojku na slobodu, ali ubrzo stiže Krcun lično. Vraćaju je u zatvor. Penezić sa Slobodankom provodi nekoliko dana u razgovoru. Po dolasku u Beograd, moćni šef Titove policije šalje naređenje “drugovima u Požarevcu” da streljaju Slobodanku zbog izdaje. Ipak, u ovom gradu ne mogu da nađu dželata koji bi pucao u skojevku. Ubrzo, sa Sremskog fronta stižu dvojica “drugova” kojima nije bio problem da ubiju....
Legenda o tome kako je Krcun streljao svoju devojku pričala se decenijam poluglasno Požarevcem, ali niko nikad zvanično nije hteo smeo da potvrdi “istinu” porodici. Vasilije Stefanović, koji je primao u goste Krcuna i tokom rata, do njega od 1945. nikako nije mogao da dođe. Tihi sudski službenik Vasilije uzalud je lutao od vrata do vrata, po kancelarijama Titove policije.
- Civilizacijska je ironija da je porodica kao dokaz smrti Slobodanke Stefanović posle rata dobila samo dva dokumenta - nastavlja Irena Matijević. Prvi je iz Sreskog narodnog suda u Požarevcu januara 1949. da se Slobodanki plene 103 dinara i 30 para koje je imala na računu Poštanske štedionice u Beogradu i prenose u vlasništvo Federativne Narodne Republike Jugoslavije jer je osuđena kao narodni neprijatelj. Drugi dokument je stigao 1959. iz sedišta Udbe u Beogradu i u njemu se od odseka Državne bezbednosti Požarevačkog sreza traži da utvrdi šta je i da li je živa Slobodanka Stefanović koja je, u vreme rata bila student agronomije. Na ovaj upit, iz Udbe Požarevca je odgovoreno da je Slobodanka streljana odmah posle rata jer je “kako su oni obavešteni, radila za Gestapo”!
Posle ove korespodencije između organa Udbe do koje su i oni došli, porodici je postalo jasno da postoji neka presuda Slobodanki iz 1944. koja je volšebno nestala iz arhiva.Takođe shvatili su da je samo Krcun mogao da te državne papire na neki način skloni.
- Krcun je poginuo 6. novembra 1964. godine, a deda Vasilije je umro 6. novembra 1974. Tačno deset godina posle njegove smrti deda se još nadao da će mu biti omogućeno da dozna gde mu je zakopano dete. Međutim, niko iz Udbe i policije u Braničevskom okrugu nije smeo zvanično da pisne.

Slobodan Panezić Krcun je nastradao novembra 1964. Dve godine kasnije, Puriša Đorđević snima film “Jutro” koji osvaja prvu nagradu na festivalu u Pulskoj areni. Godine 2013. veliki režiser priznaje da je film u kome drugovi posle rata ubijaju “svoje” drugarice nastao po sudbini Slobodanke Stefanović. Naime, Puriša Đorđević je kao uhapšeni mladi partizan u isto vreme kad i Slobodanka bio na izdržavanju kazne u Nedićevom popravnom domu i čuo je za streljanje. U filmskom ostvarenju “Jutro”, Slobodanku Stefanović glumi Milena Dravić, a kraj mlade skojevke na filmskom platnu donekle se razlikuje od stvarnog. Da li je Ljubiša Samardžić tu inkarnacija Krcuna, Puriša Đorđević je ostavio da sami zaključimo .
- Nažalost, tragedija moje tetke Slobodanke nije bilo jedino zlo koje se sručilo posle drugog rata na pleća porodice Stefanović - priča za “Novosti” Irena Matijević. Moj ujak, Borislav, potporučnik-pilot Kraljevske vojske, uspeo je da sa svojim bombarderom preleti u Kairo 1941. i 1942. obreo se u Americi u Jugoslovenskom detašmanu teških bombardera, koji je od 1943. leteo u sastavu 15. američke vazduhoplovne armije generala Dulitla. Kako je deda saznao tek polovinom šeste decenije prošlog veka, on je oboren iznad Dolomita u Italiji 1943. po povratku sa bombardovanja nemačke fabrike aviona “Meseršmit”. Bogobojažljivi deda Vasilije je umro, a nije uspeo da pronađe ni kost od svoje dece kako bi ih ljudski pokopao.
Nesvakadašnja je bila i sudbina Danice Slobodankine rođene sestre (umrla prošle godine). Ona je takođe bila skojevka i kandidat za člana CK 1941. Išla je u isti razred gimnazije sa Verom Miletić, majkom Mire Marković. Imala je devetnaest godina 1941. kada je upućena na ilegalni rad u kučevski kraj. Po partijskoj provali 1942, u kojoj joj je uhapšena sestra, ona je evakuisala Veru Miletić i Momu Marković koje su bežale pred nedićevcima na slobodnu teritoriju. Ova žena je svedočila(zapisano na magnetofonskoj traci) da je Vera tada bila trudna sa Momom(nosila je Miru), a da je Moma najzaslužniji što se njoj smučio “partijski rad” i što je odstupila iz pokreta.

Naime, u trenucima bekstva pred poterom Marković, (ilegalnio ime Slepi), iako smrtno uplašen, u više navrata je “sugerisao” Danici da bi i ona kao kandidat za CK, morala da se “saživi”sa nekim od važnih drugova jer je to u interesu komunizma. Danicu su po spasavanju Vere i Mome uhapsili četnici i držali je u kućnom pritvoru sve do 1944, a ona nije htela da beži i da se vrati komunistima. Danica je poslednja videla Slobodanku u Zabeli i pričala je da je za njen kraj pored Krcuna kriva i Krcunova sestra Milena (takođe bila u Zavodu u Smederevskoj Planaci) sa kojom je Slobodanka bila u zavadi.
Prema svedočanstvu porodice Stefanović, Slobodanka je Krcuna upoznala po “partijskom zadatku”.
- Kako je pričao deda Vasilije, njegova Slobodanka je odluku da upiše agronomiju donela na predlog Skoja - priča Irena Matijević. - Drugovi iz partije su, naime, procenili “kako nemaju jaku ćeliju na agronomiji” i da bi devojka iz Požarevca mogla tamo da popravi partijski rad. Slobodanku je na ovom fakultetu sačekao Slobodan Penezić Krcun, koji je takođe po partijskom zadatku studirao fakultet. Njih dvoje su radili i studirali zajedno, a pričalo se da je i njihova ljubav ostvarena po partijskom zadatku. Ipak sasvim je jasno da je Slobodanka volela Slobodana i ovaj nju i da je njihova veza prerasla u mnogo više od “zadatka”.
bager
23.08.2015. 21:37
Jedino sto mi pada na pamet je naslov " Covek zver " i dobrota komunizma,,gde je svako po svom shvatanju bio sudija i dzelat
Inace, ovaj ''covek'' je osnivac takozvanog stuba srBstva - ''stuba'' po takozvanom akademiku Beckovicu. Jadna je Srbija sa takvim ''stubovima'' i takvim ''akademicima''.
@antinarodni element - za Beckovica se slazem
Srpski izrod je pobio vise od 30 000 neduznih Srba.Zemlja mu kosti isturila.
To je taj krcun sto je po zagorcevoj naredbi ubio srpskog djenerala cicu Drazu. Isti covek koji je ubijao sve svoje saradnike 1946 godine osniva danasnju FKCZ . Pa musavi je li vam sada jasno ko je vas osnivac i stvaraoc , (ne) covek koji je ubijao svoje saborce i sve one koje je pokazao zagorac . Sramota!
Komentari (60)