Traže oteto bogatstvo
04. 05. 2014. u 21:20
Šta je posedovala Srpska banka i ima li nade da uzeto bude vraćeno. Imovinu širom bivše Jugoslavije prvo oteo Pavelić, a zatim komunisti
PRELEPA zgrada u strogom centru Zagreba u kojoj je, danas, sedište Hrvatske poštanske banke, pa brodogradilište u Kraljevici, dubrovački hoteli „Lapad“ i „Imperijal“, deo akcija rudnika „Trepča“, zgrada u Ulici kralja Milana 11 u Beogradu u kojoj je sada sedište Alfa banke, prava arhitektonska lepotica u Grčkoškolskoj ulici u Novom Sadu u kojoj je bila Privredna banka, a danas je kompanija „Cepter“...
Ovo je samo deo onog što je, do početka Drugog svetskog rata, posedovala Srpska banka, sa sedištem u Zagrebu, a spisku njene impresivne imovine valja dodati i niz drugih reprezentativnih zdanja u Zrenjaninu, Somboru, Subotici, Vršcu, Dubrovniku, Splitu... Tu banku je 1895. godine osnovao Vladimir Matijević, bogati trgovac i veliki srpski rodoljub, rodom sa Banije. Misija joj je bila dvojaka - finansijska i nacionalna. Obe je, pre nego što su je, brutalno, otele najpre Pavelićeve ustaše, a potom i Brozovi boljševici, ostvarila: tokom četiri i po predratne decenije bila je jedna od najuspešnijih banaka najpre u Austrougarskoj, a potom u Kraljevini Jugoslaviji, pre svega podstičući i pomažući srpske preduzetnike, a time i prosperitet celog našeg naroda.
- Neposredno pred Drugi svetski rat banka je imala ukupno 6.500 akcionara čiji spisak smo pronašli u hrvatskim arhivima u Zagrebu - kaže, za „Novosti“, Novosađanin Đorđe Pivnički. - Danas je živo njih desetak, a nas još oko 200 čiji preci su bili akcionari uspelo je da se organizuje i Agenciji za restituciju podnese zahtev za vraćanje te imovine.
Taj zahtev, nastavlja naš sagovornik, nije tipičan iz dva razloga: Zakonom o restituciji nije predviđeno kolektivno vraćanje otete imovine i Agencija će morati posebno da ga razmatra, a ni naslednici, kaže, kao motiv nemaju samo puko vraćanje onoga što je oduzeto.
- Znamo da je u to, u ovom vremenu dominacije isključivo materijalnih interesa, teško poverovati, ali mi zapravo želimo da oživimo i samu Srpsku banku i njenu izvornu misiju. Ukoliko ona ponovo oživi, ulagaćemo prevashodno u projekte vezane za rast nataliteta našeg naroda, proizvodnju zdrave hrane i obnovljive izvore energije - veli Pivnički.
Da li će za to biti prilike trebalo bi da se zna već narednih meseci (rok za podnošenje zahteva za restituciju istekao je početkom marta i sada je u toku njihovo rešavanje), a otimačina svojevrsne zadužbine ne samo Vladimira Matijevića nego i hiljada uglednih Srba koji su ga sledili, imala je dve faze.
- Zakonom o nepoćudnim nazivima, naziv banke je u NDH najpre promenjen u Trgovinsko-industrijalnu banku, a onda je emitovanjem državnih deonica bez pokrića promenjena i vlasnička struktura, a time i sastav Upravnog odbora - objašnjava Pivnički. - Bio je to svojevrstan ekonomski genocid nad srpskim narodom u Pavelićevoj državi. U okviru onog pravog genocida brutalno je ubijeno i mnogo istaknutih Srba, najvećih akcionara banke, poput Miloša Teslića, vlasnika fabrike alkohola i likera „Segestica“ iz Siska.
Neposredno posle oslobođenja predratno rukovodstvo vratilo je banku, sve odluke donete posle 6. aprila 1941. proglasilo ništavnim i vratilo je prvobitni naziv, ali ne lezi vraže...
- Na sudskom procesu koji je vodio Žarko Vimpulšek, sudija od najvećeg Brozovog poverenja, svi članovi Upravnog odbora su optuženi i osuđeni za saradnju sa okupatorom - kaže Pivnički. - Istovremeno, izrečena je i mera konfiskacije celokupne imovine Srpske banke. Tako je jedva četiri-pet godina posle Pavelićeve, i nova država otela ono što su akcionari Srpske banke stvarali decenijama i što mi, danas, duboko verujemo s punim moralnim i zakonskim pravom, tražimo nazad.
UGLEDNICI
ŠTA je Srpska banka značila vaskolikom Srpstvu najbolje govore imena samo nekih njenih akcionara. Među njima su, naime, bili i naučnici svetskog glasa Mihajlo Pupin i Mahailo Petrović Alas i književnici Jovan Jovanović Zmaj i Simo Matavulj. Tu su i najuglednije srpske porodice s kraja 19. i u prvoj polovini 20. veka, poput ličke porodice Lađevića, koja je bila u bliskom srodstvu sa Nikolom Teslom, Dunđerskih i Tanurdžića iz Novog Sada, Karamata iz Zemuna, Vukičevića i Bugarskih iz Sombora...
dragica
04.05.2014. 23:39
mi Srbi ni svesni nismo sta smo sve izgubili gradeci Jugoslaviju.... tudju kucu koja je kao "tudja" i prosla
A kakva je razlika izmedju Pavelica i komunista? Pavelica su kao jurili i prozivali zbog otimanja i zlocina, a komuniste koji su prihvatili njegove ustase u svoje redove i naselili na Novi Beograd i opljackali hiljadu puta vise nego Pavelic, niko ni ne osudjuje. O tim mracnim zlocinima, samo su malo Novosti pisale, ali je i dalje tabu tema.
@Miodrag - ako vam je los komunizam onda vratite sve stanove sto ste dobili za dzaba,a bogatstvo koje su mogli da ukradu su samo daire i instrumenti jer do dolaska komunista srbija je bila cergarska zemlja samo pevaj sviraj i veseli se, eto sad vam je tako a nikako da vratite stanove i zemlju koju ste dobili za dzaba
@Miodrag - Nemamo ni ja ni moja porodica nista da vratimo, zato sto nista nismo ni dobili. Nikako mi se ne svidja sto moram da placam to vase crveno blagostanje iz sedamdesetih, samo ove godine preko 450 miliona evra na ime kamata i dela duga od pre 40 godina. Vise od dve trecine porodice nam je stradalo od strane fasista i komunista (isti, isti) u oba svetska rata, a i danas gledamo zlocince kako se baskare sa velikim penzijama u velikim stanovima dok su im deca na trulom zapadu. Zlocini ne zastarevaju.
Komentari (4)