Vatikan tražio da se sa Lovćena protera Njegoš!

MraČne projekte Vatikana vezane za obezglavljivanje Lovćena i urušavanje duhovnog bića Crne Gore i pravoslavne vere otkrivaju dva dokumenta stara četiri i po decenije. Na svetlo dana izneo ih je protojerej-stavrofor Momčilo Krivokapić, arhijerejski namesnik bokokotorski. Kopije ovih dokumenata prota je ustupio „Novostima“.

Radi se o pismima Franciska Palovinetija, papinog izaslanika, koja je 28. decembra 1969. godine uputio blaženopočivšem mitropolitu crnogorsko-primorskom Danilu Dajkoviću i predsedniku SO Titograd.

U pismu mitropolitu se navodi da je papa predložio da bi bilo najbolje da se sa Lovćena skine kapela, smesti u muzej ili Njeguše, „gde doliči i prema istoriji i prema narodu koji je izumro“, kako bi „počeo život“ sa novim običajima i novim zamasima uz punu podršku Vatikana.

„Svima je jasno da sadašnji narod nema više ništa zajedničko sa nekadašnjim narodom orijentisanim velikosrpskom ideologijom koja je zloupotrebila ovaj narod, koji eto može se reći potpuno izumire. Novi narod sa novim navikama i novim životom je narod budućnosti i novih pregnuća, pa je voljan Sv. Otac Papa da ovaj narod svesrdno pomogne i da ga povrati u pravu Hristovu vjeru zašto je voljan i da uloži velika sredstva.

Sv. Otac Papa je voljan da dade 500 miliona lira kao pomoć za izradu mauzoleja koji ti hrabri ljudi tako uporno traže i žele, pa će i Papina pomoć mnogo doprineti, pa ćemo samo tražiti da u mauzolej budu smještene kosti Lucije-Crnogorke (Ozane Kotorske), koja je još ranije prešla u pravu Hristovu vjeru i do smrti bila izložena svim proganjanjima, ali nikad nije htela da tu vjeru osramoti i ostavi. Zato će ona biti oglašena Sveticom i želja bi bila da se njeni ostaci pohrane u mauzolej zašto će biti izgrađen veliki i divan sarkofag koji će krasiti unutrašnjost mauzoleja.“

Uzalud se izaslanik nadao da će u mitropolita Danila Dajkovića naći saradnika za taj suludi projekat. On u pismu ističe da je papa voljan da mitropolitu ponudi čak i položaj među njegovim najbližim saradnicima, kao i da mu omogući da rukovodi tim poslovima uz zagarantovanu diskreciju.

„Vjerujem da Vam je poznat udio Sv. Oca Pape kod odvajanja makedonske crkve, no iz specijalnih razloga u današnjoj vjeri, što je bilo uslovljeno od tih dobrih ljudi u Skoplju, koji su voljni da u dogledno vrijeme i taj narod prevede u pravu Hristovu vjeru.“

Prota Momčilo Krivokapić iz Cuca rastao je i stasavao uz Lovćen, krepio uz priče o Njegošu, kosovskom zavetu i srpskoj Sparti, koje je slušao od oca sveštenika, prognanog iz Crne Gore 1947, a duhovno sazrevao spoznavajući važnost i simboliku Njegoševe kapele i svete planine. Rušenje kapele na Lovćenu teško je podneo. U crkvi koju je vladika i gospodar Crne Gore izabrao za večnu kuću služio je „pustinjaku cetinjskom“ i tajnovidcu parastos uoči Lučindana 1969. i 1970.godine.

- Već naredne je bilo zabranjeno da se izlazi na Lovćen. Od kapele sam se oprostio suznih očiju, bespomoćno gledajući njeno rušenje sa Orlovog krša - priseća se otac Momčilo.

Posle tog događaja on je naložio bratu da napravi u Prčnju ne kopiju nego reminiscenciju Njegoševe kapele.

- Želeo sam time da poručimo „slepcima“ koji su mislili kako mogu da sruše svetinju, da je ona neuništiva. Postojala je namera da na mesto mitropolita Danila dođe što bezličnija osoba. Sve je to Udba pripremala, a među kandidatima, nije tajna, bio je i Miraš Dedejić!