Dvanaest zatvora za Nišlije

Zoran Aracki

20. 06. 2009. u 20:55

Otkopavanje istine (13) - U zatvorima i jednom niškom logoru 6.000 do 7.000 privedenih. Procenjuje se da je oko 1.000 likvidirano. Kako je streljano 60 oficira

KRAJ rata doneo je Nišlijama radost zbog slobode i prestanka višegodišnje torture okupatora i njegovih saradnika, ali ne i prestanak terora i zabrinutost za budućnost. Još dok su se ulicama vila narodna kola i širila pesma proletera, počeli su da se pune postojeći logor na Crvenom krstu, Kazneni zavod (danas KP dom) i više zatvora koji su bili smešteni u podrumima većih niških zgrada.
Istoričari procenjuju da je u 12, do danas evidentiranih i lociranih zatvora i jedan logor, u tom prvom talasu, odmah po oslobođenju Niša (14. oktobra 1944. godine) smešteno od 6.000 do 7.000 ljudi, a da je oko 1.000 njih ubrzo likvidirano. Među zatočenima, a kasnije uglavnom likvidiranima, nalazilo se oko 850 uglednih niških trgovaca i industrijalaca. Niš je u to vreme imao između 35.000 i 40.000 stanovnika. Razlog njihovog hapšenja bila je - saradnja sa okupatorom.
Pouzdane podatke o broju uhapšenih i likvidiranih gotovo je nemoguće pronaći. Istorijski arhiv grada raspolaže malim brojem dokumenata, ali ni oni ne nude kompletnu sliku. Nema mnogo ni onih u čija se sećanja istraživač može pouzdati.
- Mrtva usta ne govore - kaže pokušavajući da objasni sadašnju situaciju Petronije Stojanović Zorkin (80), čovek koji je zbog pripadnosti tajnoj organizaciji „Podzemni front kraljevih vojnika u Jugoslaviji - protiv komunizma“ proveo u zatvorima Udbe šest godina i samo čudom ostao živ. - Crveni teror je bio strašan. U mom selu i kući nalazila se četnička komanda i tokom rata partizani tu nisu dolazili. Oni su bili u Sićevu, dok su sela u mom kraju Bancarevo, Jelašnica, Čukljenik, Gornja i Donja Studena i druga bila četnička. Međutim, kad je rat završen, partizani su banuli u selo i odmah počeli sa hapšenjima i likvidacijama. Odvodili su ljude i oni se nikada nisu vraćali. Tačna mesta na kojima su likvidirani nikome nisu poznata. Ipak, kasnije smo saznavali da je najviše naših ljudi likvidirano, bez suđenja, u selima Donji Krupac i Cerje. Zanimljiv je slučaj likvidacija u obližnjoj Beloj Palanci. Tamo su ljude streljali, a onda čitav prostor poravnali i na tom mestu sagradili fudbalski stadion.
Na Departmanu za istoriju Filozofskog fakulteta u Nišu rečeno nam je da o detaljima vezanim za prve dane po oslobođenju Niša nije bilo radova nastavnika ili saradnika.
U traganju za istinom stigli smo samo do dvojice relativno mlađih ljudi koji su se na sistematičan način bavili istraživanjem tog perioda. Jedan od njih Branislav Tikić, pravnik po profesiji, zaposlen u Vatrogasnoj brigadi niške policije, objavio je septembra 2006. godine, u listu za negovanje tradicija i očuvanje baštine starog Niša „Niški vesnik“, tekst pod naslovom „Suđenje narodnim neprijateljima, bez pravih dokaza o krivici“, i to su prva svedočanstva o tom periodu. Drugi naš sagovornik je znatno mlađi čovek, istoričar po obrazovanju, Aleksandar Dinčić (29).
- Na osnovu višegodišnjeg istraživanja utvrdio sam da je najviše zatvora bilo u centru grada - kaže Dinčić. - Ozna je imala tri zatvora - jedan je bio zatvor Specijalne policije u Ulici Knjeginje Ljubice br. 13, kod betonskog mosta, drugi se nalazio u podrumu tadašnje Narodne banke (danas zgrada u kojoj je smešten gradonačelnik Niša), a treći u Lešjaninovoj ulici, tamo gde je za vreme rata bio Gestapo. Međutim, zatvora je bilo još. U podrumu Nisimove palate, Obrenovićevoj ulici, nalazio se zatvor u koji su dovođeni omladinci koji su se odazvali četničkoj mobilizaciji. Kroz te podrume je prošlo od 300 do 400 omladinaca. Najveći broj kasnije je nasilno mobilisan i oteran na Sremski front. Oni koji su ostali - streljani su do kraja oktobra 1944.
Prvi zatvor koji je radio po ulasku partizana u grad, nalazio se u dvorištu Sreskog suda, u zgradi gde se danas nalazi „Zemljišno knjižno odeljenje“. Ćelije su bile u podrumu. Ovde su zatočene najuglednije Nišlije: trgovci, industrijalci, profesori, zanatlije, lekari... Za zatvor je korišćena i zgrada Narodne biblioteke, dok se zatvor Komande grada nalazio u zgradi Banovine, danas sedištu Univerziteta. Vojni zatvor bio je smešten u Karadžićevoj ulici br. 1. Od decembra 1944. godine radio je i zatvor u nekadašnjim magacinima konjičke kasarne, gde je za vreme rata bio nemački koncentracioni logor na Crvenom krstu. Jedini komunistički logor bio je u Medoševcu kod Niša, na mestu današnjeg aerodoroma. Slabo je čuvan, pa je nekolicini uhapšenih uspelo da pobegnu.
- Prve racije počele su 15. oktobra, dan po oslobođenju Niša - kaže Aleksandar Dinčić. - Veliki broj antikomunista uspeo je da se prikrije i izbegne hapšenje. Međutim, Komanda grada došla je na ideju da izda plakate - javna saopštenja, kojima je pozvala sve učesnike neprijateljskih formacija da sa jave Komandi. U suprotnom, čeka ih smrtna kazna. Na taj način prevareni su i uhapšeni mnogi oficiri, podoficiri i ideološki neprijatelji. Prva partizanska žrtva bio je žandarmerijski narednik Ranđel Stoičić, iz sela Berčinac u Jablanici. On je pogubljen 17. oktobra. Već tada počela su masovna streljanja onih koji su se odazvali pozivu Komande grada. Na prostoru iza današnjeg KP doma, na putu ka Popovcu, streljana je grupa od 60 oficira! To je prva masovna grobnica! Tu su streljani i pripadnici Đačkog bataljona Čegarskog korpusa, najviše gimnazijalci i učenici srednjih škola koji su tamnovali u Nisimovoj palati. Streljanja je bilo i na brdu Bubanj. Tu su Nemci tokom rata streljali partizane i njihove simpatizere. Kao mesto za ukop korišćen je prostor gde su savezničke bombe ostavljale duboke kratere nakon bombardovanja nemačke protivavionske artiljerije koja se nalazila malo dalje od današnjeg spomenika - Tri pesnice. Lokacije za streljanje bile su i igralište Teniskog kluba „Radnički“, u rovu iza Tvrđave i brdo iznad Niške banje.
Sam talas likvidacija bez presuda, prema rečima Aleksandra Dinčića, imao je dva dela. Do kraja oktobra 1944. godine egzekucije je vršila vojska, a od početka novembra, pa do 20. februara 1945. godine Ozna.
- Zvaničnih plakata o streljanjima nije bilo, niti ih se iko od svedoka tog vremena seća - kaže Dinčić. - Lokalni glasnik Narodnog fronta u gradu „Narodni list“, objavio je saopštenje Vojnog suda s kraja decembra 1944. godine da su po presudi streljani: Jovan Čemerikić, direktor Niške gimnazije i predsednik niške opštine - pripadnik pokreta ZBOR, Vera Virovac, tumač u Gestapou, i grupa seljaka iz Crnoljevice, optuženi da su izdali narodnog heroja Vasu Albanca. Iako su egzekucije izvršene 9. decembra, objava je stigla tek 11 dana kasnije. U međuvremenu, Ozna je streljala bez suđenja.
Istoričar Aleksandar Dinčić tvrdi da je u periodu od 1944. do 1950. godine u Nišu konfiskovano preko 400 objekata, kuća i drugih objekata, a da je likvidirano oko 800 ideoloških protivnika, kao i 50 okrivljenih koji su za vreme rata bili u redovima ili službi okupatora.
- Broj likvidiranih može biti i veći - kaže Dinčić. - Nedostaju podaci i svedočanstva o egzekucijama koje su u gradu vršili pripadnici Knoja. Ovome se mora dodati i nekoliko stotina onih koji su živote izgubili zbog nemogućih zatvorskih uslova, zbog posledica torture i oni koji su ubijeni iz čiste obesti. Neopojane grobnice postoje i po niškim selima, po utrinama, koje se nisu smele obeležavati. U Malči su streljani pripadnici gradske straže koji su posle kraljevog govora otišli kod partizana. Na mestu zvanom Zabrce u Kamenici, postoji grobnica gde su partizani za vreme rata ubijali pripadnike četničke komande sreza Niškog. U Gornjoj Toponici kod Niša četnike su streljali i Nemci tokom rata, a posle njih i partizani. U selu Kravlje, na mestu Nedeljana, bilo je masovnog streljanja. U Cerju takođe.
Naš sagovornik ističe da ni na jednom od ovih stratišta ne postoje nikakve oznake onoga šta se tu dešavalo.

VLADIKA IRINEJ
BEZ IMPROVIZACIJE VLADIKA niški, gospodin Irinej, naglašava, za „Novosti“, da bi deo istine o likvidacijama posle Drugog svetskog rata mogao da se sazna iz crkvenih knjiga u kojim su evidentirani podaci o licima koja su umrla neposredno posle oslobođenja zemlje. - Nažalost, te knjige su nam 1947. godine oduzete i nikada nam nisu vraćene, uprkos našim zahtevima - tvrdi vladika Irinej. - Nisam Nišlija, pa zbog toga nisam pogodan sagovornik na temu o posleratnim zločinima. Međutim, ono što pouzdano znam jeste činjenica da niko kod nas nije dolazio sa željom da izvršimo bilo kakav obred na mestima na kojima su obavljene masovne likvidacije. Mislim da je saznavanje prave istine o tim događajima potrebno, ali da se to mora uraditi temeljno, bez improvizacije.

MATIJA BEĆKOVIĆ, PESNIK
LIŠENI ŽIVOTA I SMRTI


BEZDAN građanskog rata može se videti i po tome što unapred znamo ne samo ko će govoriti, a ko ćutati, nego i šta će ko odgovoriti na pitanje: da li treba konačno da se otkriju grobnice pobijenih u Drugom svetskom ratu. Ni 60 godina nije bilo dovoljno da izađemo iz tog bezdana na onu visinu na kojoj se takvo pitanje i ne postavlja.
Dva pokreta otpora su zakonom izjednačena. Vođa jednog, ima grob koji zauzima oko 16 hektara zemlje u centru Beograda. Vođa drugog pokreta otpora, koga je ubio ovaj vođa, groba nema.
Memorijalni centar JBT posetilo je do sada 18 miliona hodočasnika, a Oplenac, na kome je sahranjena cela dinastija Karađorđevića, 18 puta manje. Ostavljam čitaocima da sami komentarišu ovaj podatak...
Nije samo vođa poražene strane ostao bez groba, nego groba nema niko od njegovih komandanata i vojnika. Uz spiskove pobijenih koje objavljujete, možete slobodno objaviti da niko od njih nema grob. I ta prekogrobna pravda traje do današnjeg dana.
Istraga mrtvaca u miru, možda je i veći greh od zločina počinjenih u ratu.
Moralo-politička podobnost nije tražena samo za posao nego i za grob. Za grob nije dovoljno biti pokojnik nego treba imati i naročite zasluge.
To znači da protivnici nisu samo lišavani života nego i smrti. I ne verujem da taj grandiozan projekat nije imao svog autora.
Razlog bi mogao biti u tome da onaj ko nema groba, nije ni živeo, a ko nije živeo, ne može biti ni mrtav, a nije mrtav jer ga nije niko ni ubio.
Imamo rimsko, tursko, austrougarsko, nemačko, italijansko... vojno groblje, ali nigde nema groblja Jugoslovenske vojske u otadžbini.
Kažu da je iz mnogih stratišta iznikla trava, da su ljudi sve već zaboravili, a da samo stoka na tim mestima ponekad neće da pase... Izgleda da ni zemlja ne može da se smiri dok se taj dug ne oduži.
Ako EU postavi uslov da u evropsku zajednicu neće primiti članicu čiji gradovi leže na masovnim grobnicama, možda ima nade i za Srbiju i za vašu plemenitu akciju.

RADOJE KOSTIĆ, ISTORIČAR
KAO DA U SRBIJI NIJE BILO KOLABORACIJE


POZNATI istoričar mr Radoje Kostić, dugogodišnji direktor Istorijskog arhiva u Nišu, sada penzioner smatra da se preteruje sa rehabilitacijama onih koji su evidentno počinili zlodela tokom Drugog svetskog rata.
- Nastavi li se ovim tempom, Srbija će biti jedina zemlja na svetu u kojoj nije bilo kolaboracije sa neprijateljem - kaže Kostić. - To je pravi srpski paradoks. Francuzi su zbog saradnje sa Nemcima osudili svog generala Patena, čoveka čije su zasluge izuzetne u Prvom svetskom ratu i na kraj pameti im nije da ga oslobađaju odgovornosti, a Srbi pokušavaju da sve izbrišu. Neće me začuditi ako uskoro stignu i zahtevi za rehabilitaciju Nedića i Ljotića. Dobro je znano da istoriju pišu pobednici. Tako je oduvek bilo. Danas bismo da to promenimo, pa da gubitnici pišu novu istoriju. Nesumnjivo je da je po okončanju Drugog svetskog rata bilo zločina koji su počinili partizani. Nemam ništa protiv da se ta mesta obeleže. Ali, preteruje se sa brojem žrtava. Ja danas živim u Prokuplju. Ovde se govori o nekoliko hiljada streljanih posle rata, a pri tom se zaboravlja da je u to vreme Prokuplje imalo nešto manje od 6.000 stanovnika. Da su priče o tim streljanjima tačne, grad bi bio izbrisan sa mape. Zbog toga što u svemu što se danas govori i piše ima mnogo improvizacije, mislim da bi posao oko utvrđivanja broja žrtava trebalo prepustiti istoričarima, mladim, neopterećenim ljudima, koji uz pomoć naučnih metoda mogu da dođu do prave istine. Takođe, podsećam da je posle Prvog svetskog rata nova niška vlast hapsila najuglednije Nišlije zbog saradnje sa bugarskim okupatorima. Ta činjenica je dovoljna da se razume da je i posle Drugog svetskog rata moralo biti hapšenja saradnika okupatora.

REAGOVANJA I POLEMIKE

ZORAN ŽIVKOVIĆ, BIVŠI PREMIJER SRBIJE
ZA ZDRAVU BUDUĆNOST


TAJNE grobnice i imena žrtava komunističkog terora nikako ne smeju da budu državna ili vojna tajna. Nema opravdanja za egzekucije ljudi bez suđenja niti za streljanje posle zbrzanih postupaka pred prekim sudovima ili ideološkim komisijama.
Nije sporno da partizani imaju najviše zasluga u oslobođenju naše zemlje ali im to nije moglo dati za pravo da vrše zločine posle rata.
Prošlost mora da bude čista da bi budućnost bila zdrava. Sve treba da se osvetli valjano i temeljno, na činjeničnim osnovama.

SONJA BISERKO, PREDSEDNICA HELSINŠKOG ODBORA
LOV U MUTNOM


- SVAKI čovek treba da ima svoje grobno mesto, ali ovu temu mnogi zloupotrebljavaju kako bi izjednačili žrtve fašizma i antifašizma. Nije dobro što se licitira, spekuliše i preteruje za brojem žrtava. Ne valja da se sada, na ovoj priči, lovi u mutnom i da se štite ideolozi fašizma.

ZORAN IVOŠEVIĆ, BIVŠI SUDIJA VRHOVNOG SUDA
ISTORIJSKA MISIJA


INICIJATIVA „Večernjih novosti“ je veoma značajna i dolazi u pravi čas. Svaki čovek i božji stvor zaslužuje da bude sahranjen. To je svačije prirodno pravo, i pravednika i grešnika.
Istorijski, nužno je da se sazna istina. Da se odgovori na pitanje, da li su žrtve stradale kao zločinci ili kao nevini ljudi?
Mora se znati, da li je tim ljudima suđeno ili ne. Ako nije, oni su nevini. Svako pogubljenje je zločin ako je bez presude. To se nekad nazivalo „umro je u prisustvu vlasti...“
Ako je streljanima suđeno i postoji pravosudna presuda, uzima se da su krivi, ali i to se može promeniti u postupku za rehabilitaciju.
Ali, i osuđenici na smrt imaju pravo na svoje grobno mesto. I najvećim svetskim zločincima koji su ubijeni na osnovu pravosnažne presude, znaju se grobovi.
Potrebno je utvrditi, zatim, koliko žrtava ima i gde su tačno sahranjene.
Apsolutno podržavam vašu veliku misiju jer odgovori na pitanja koja postavljate nedostaju i istoriji i nama samima. Pošto imate akciju „Najplemenitiji podvig“, imate pravo i na istraživanje onog što je antiteza podvigu.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (39)

jovan

20.06.2009. 21:40

Vise je tih bradatih majmuna poginulo neg sto smo imali stanovnika,ako nastavite bice ih mrtvih oko 30 miliona,a dabogda ih bilo i 100 mislim miliona.

Zoran

20.06.2009. 21:41

Radoje Kostić - Žića je bio poznati funkcioner Miloševićevog režima, tako da nije nikakav pouzdani izvor, a još manje poznati istoričar. Poznat je po izbornoj krađi iz 1996.god. i svojoj osionosti za vreme svoje vladavine... Činjenica je da je mnogo ljudi streljano posle rata u celoj Srbiji, a većina svedoka danas nisu među živima. Bojim se da istina nikada neće izaći na videlo, jer je kako u institucijama sistema, tako i u NVO sektoru mnogo potomaka bivših koljača iz UDBE, OZNE i sličnih organizacija, tako da je i njihov interes da se zločini njihovih predaka nikada ne otkriju. Među članovima porodica ubijenih i mučenih i dan danas postoji strah da se činjenice iznesu u javnost, jer su pojedincima i na kraju 20. veka deca i unučad umirala na operaciji krajnika,slepog creva i sl. Postoje familije u Nišu u kojima niko živ nije izašao iz kliničkog centra posle bezazlenih oboljenja. Otkrivanje ovakvih osveta tajnih službi definitivno bi otvorilo Pandorinu kutiju, ali ukupan broj takvih ubistava se nikada neće otkriti.

Srbi Bez Granica

20.06.2009. 21:45

Ko god je ucestvovao u zlocinima posle Drugog Svetskog Rada mora da odgovara, pa cak i posthumno. Sve opljackano mora da se vrati ztvama prethodnog rezima jer zlocini nikada ne zastarevaju.

Srbin

20.06.2009. 21:46

Mislim da treba sagledati mnoge cinjenice haoticnost stanja ,suradnja sa okupatorom,izdaja dece koja su bila u partizanima,i mnoge druge cunjenice pa tek onda donositi zakljucke.Ma koliko vi i mi zeleli da su cetnici bili antifasisti mnoge cinjenice i autenticne fotografije pokazuju suprotno,oni su bili na strani nemacke,a nas slobodarski duh zeli uvek samo slobodu.Zato mnogi treba da pogledaju stranice na internetu www.cetnici u 2.svetskom ratu i istina je tu.A sve ostalo je revansizam i normalna reakcija boraca koji su doneli slobodu i blagodarnost svim narodima jugoslavije.

Posmatrac

20.06.2009. 21:49

U americi je bio mnogo krvaviji gradjanski rat i niko ga ne spominje,u svajcarskoj pojmu bogatsva i demokratije gradjanski rat je tutnjao 101 godinu doslovce toliko i mnogo zrtava,niko ne spominje i pise.Samo mi bitange zelimo da zlocince cetnike rehabilitujemo a izbegavamo svako pisanje o srebrenici -genocidu koji mi napravismo uz pomoc onih cetnickih unuka iz one srpske tvorevine.

jovan

20.06.2009. 21:51

Ja opet kazem,meni su cetnici zaklali oca,propatili smo i ja i cela familija,ako drazu proglasite herojem ja cu i ujedati i biti ko i on prema svakom za kojeg znam da je cetnicki unuk.Razmislite bagro cetnicka da ne zavrsite pod zemljom ko i vas draza.

nesa

20.06.2009. 21:51

Nema grada u Srbiji gde Brozovi zlikovci nisu pobili nekoga. SRAMOTA!!! Nije ni cudo gde se posle 60 godine mracne komunisticke diktature. Smesno je citati komentare Sonje Biserko koja nevine civile po Srbiji naziva ''fasistima'', , to su vam deca komunizma.

bosanac

20.06.2009. 21:57

Ja samo kazem,hvala bogu da ima normalnih ljudi u srbiji ,jer ih ima citajuci komentare.Zaista ne razumijem takva nastojanja iskrivljivanja istorije,pa to bi bilo isto da njemacka proglasi hitlera antifasistom ili italija musolinija ili hrvatska(koja je na putu ko i srbija.)antu pavelica.Koliko ste vi pojedini zavedeni vidi se po tome sto vas uopste nije briga sto su djeca po sarajevu ginula svakodnevno,ili po srebrenici,ili u bihacu,banjaluci,gorazdu ili bilo gde u bosni.Zamislite se vi koji imate dijecu,da ste bili u tim situacijama,da vam siluju dijete a vi gledate.Ovo je gradjani srbije 2009 g,razmislite,cetnici su unazadili srbiju i vratili je za 200 g unazad.

exyu

20.06.2009. 22:08

Zasto se ti ne oglasis gospodine tadicu(ako si uopste gospodin)kao predsjednik drzave,zelite u auropu a hocete da koljace cetnike koji su klali i silovali u 2.svjetskom ratu a njihovi unuci u ratovima 90-tih,proglasite herojima.Je li to srbijanska orijentacija i politika,oni koji su klali po srebrenici da ih nagradite.Vi ste se pokazali kao veoma prevrljiv politicar,otjeras crnogorskog veleposlanika iz srbije a onda 2 mjeseca poslije grlis se sa predsjednikom crne gore.Ugledaj se na mesica jedinog che gevaru-tita na ovim prostorima.Ti si predsjdnik iz licnog interesa,to je razlika imedju vas svih i tita koji je bio narodni predsjednik.Cast i izuztno postovanje prema gsp.mesicu.

Johnas Wagner

20.06.2009. 23:13

Radoje Kostic: kao istoricaru Vam je sigurno poznato da je Peten u Francuskoj za vreme nemacke okupacije igrao slicnu ulogu koju je u Srbiji tumacio Milan Nedic. Ni jedan ni drugi nisu bili evidentno naklonjeni nacistima, vec preuzeli tesku ulogu spasavanja i zastite sopstvenog naroda u granicama moguceg (Nediceva poruka: "mir, red i rad" ili u prevodu: "budimo strpljivi, cuvajmo zivote, sacekajmo nas trenutak"). Ko se ovog posla prihvati unapred zna kakva ga sudbina ceka. I najdemokratskiji rezim bi ih posle rata primerno osudio "za saradnju sa okupatorom". Tako je Petenu posle rata sudjeno i izrecena mu je, na zalaganju De Gola, relativno blaga kazna kucnog zatvora (vila sa svim civilizovanim prednostima i komforom uz bastenski prostor u kome je mogao da lovi, jase, igra golf). Nedicu niko nije ni pomislio da sudi, pa je navodno grizom savesti skokom kroz prozor sebi oduzeo zivot. Drazu Mihajlovica u istom kontekstu ne mogu a da ne spomenem: sudjenje njemu je bila farsa za ljude supljih lobanja, ubijen je mucki i najverovatnije bacen u septicnu jamu. Po istom principu su nacisti sudili i osudili oficire koji su ucestvovali u atentatu na Hitlera: po kratkom postupku streljanje ili omca. Ali treba i ovo spomenuti: najintimniji saradnici Hitlera nisu posle nirnberskog procesa svi zavrsili sa kursumom u celo ili omcom oko vrata. Mnogi su osudjeni na robije ali kasnije pusteni svojim kucama. Jedini je Rudolf Hes (svojevremeno fungirao i kao Hitlerov naslednik !) morao do smrti da ostane zatocen. Nije ni mucki ubijen niti bacen medj balegu, vec sahranjen po ritualu religije kojoj je pripadao. Medju dolazecim komunistima 1944. godine, priznao to neko ili ne, bilo je mnostvo psihicki poremecenih - duhom obolelih od vidjenih i prezivljenih strahota ustaskog terora nad njihovim clanovima porodica. Medju "oslobodiocima" i egzekutorima je bilo najvise upravo ovih, sve dosljaka iz Like, Banije, sa Korduna, Romanije ... do juce ljudi prosecnih zanimanja i profesija ali naglo postalih opravdanih osvetnika! Ako im je od komunista tokom rata na partijskim casovima sugerirano da u od Nemaca porobljenoj Srbiji ima samo cetnika, da su ovi saradjivali sa okupatorom i da su identicni sa ustasama, onda bi se od ruku ovih pomor Srba iz centralne Srbije mogao razumeti. Shvativsi okolnosti u kojima su se kao "oslobodioci" naglo nasli i prednosti koje iz ovih mogu izvuci, a rezimski podrzani, otisli su i korake dalje, pa su se i izjednacili sa onima koji su Hitleru omogucili da preuzme vlast, a koji su unistavanjem jevrejske populacije sirom Evrope prisvajali imovinu ovih, naseljavali se u njihovre kuce i stanove, pljackali sve vrednosti koje su im dosle do ruke. Zar nasi "oslobodioci" nisu uradili to isto? Jesu, samo s tom razlikom sto naslednici nasih komunista pod plastom lazne demokratije jos uvek koriste i uzivaju u tudjem, ukoliko je nisu u medjuvremenu nekom (bespravno) prodali. Razlika u principu izmedju komunistickog i naci-fasistickog sistema, postovani Gospodine, postoji ocevidno i samo u nihovoj "diferenciji".

Palan(k)canin

20.06.2009. 23:50

Alal vera i Novostima i Institutu za savremenu istoriju na volji, ali i hrabrosti za pokretanje ovakve akcije. Po reakcijama i komentarima moze se reci da i KPJ i DB imaju duboke korene u Srbiji i jaku bazu sledbenika i postovalaca. I zbog potomaka, a i zbog njih, treba biti oprezan sa ciframa. I, ljudi, Srbi, gradjani Srbije, tacan broj zrtava Drugog svetskog rata, a u to podrazumevam i broj zrtava stradalih od oktobra 1944, nije pitanje politike ili ideologije, vec nacionalno, drzavno, jako bitno pitanje. I, tu nema tri tacke. I nema ^ali^!

Marko

21.06.2009. 05:46

Pazite na broj stradalih u posleratnim cistkama, jer bi se moglo dogoditi da u Srbiji, npr. 1948. godine, nije bilo punoletnog stanovnika. Matematika je egzaktna nauka, sto se na tim prostorima cesto zaboravlja. Dvostruki arsini su u opticaju, svoje zrtve se maximiziraju a "protivnicke" minimiziraju. Najocitiji primer je hrvatska manipulacija brojem stradalih u Jasenovcu odnosno u poslaratnom ciscenju. Tacno je da su i jedni i drugi zrtve rata, ali prvi su neduzne zrtve onih drugih, koji su postali zrtve nekih trecih, radi onih prvih. Ima tu i izuzetaka, ali u ratu i to je moguce. Slazem se da je istina potrebna, ali zapitajmo se, nije li malo prerano, jer nikada savremenici nekih dogadjanja nisu mogli objektivno ocenjivati ta dogadjanja.

Tuzni

21.06.2009. 07:15

Sve izjave i komentare mogu da procitam, ali ove sonje bi serko nemogu. Ko je ta zena da ona komentarise,fuj..........

Sale

21.06.2009. 08:26

Citam zadnjih par dana ove feljtone u vezi likvidacija posle II svetskog rata, steta ti ljudi su bili danasnji Miskovic, ljudi sposobni za biznis. Ja se nestidim socijalizma i uvek sam bio za socijalizam, ali da su kojom srecom ovi ljudi ostali zivi i da im je bilo dozvoljeno da se bave biznisom gde bih danas Srbija bila. Srbija bih danas imala barem 10 Miskovica.

Ж.Маринковић

21.06.2009. 08:28

У почетку није ми била јасна намера овог фељтона али пристрасно изношење чињеница ме уверава да се ради о рехабилитацији немачке окупације и злодела која су са колабораторима починили на овим просторима. Догађаји, који се приписују послератном режиму, је само последица немачке окупације. Дали би до међусобног убијања било да није било те окупације? Сигуран сам у супротно. Прилажем једно мишљење са Форума крстарице аутора под радним именом Александар 3: У неколико прошлих дана у Новостима излази фељтон о послератним стрељањима људи оптужених за издају и сарадњу са окупатором. Не улазећи у злодела убијања невиних људи имао бих да поставим пар питања. Дакле, не сумњајући д је велики број невиних убијен након рата, а за време рата да и не говорим, желим да питам шта то сада значи откопавање старих рана нашег народа и прелиставање стрраница књиге коју смо одавно затворили. Наиме, у Источној Европи годинама влада мода рехабилитације нацизма и Немачке кроз оптуживања Комунизма и СССР за злочине, на тај начин што се приказују сви могући и немогући злочини комунизма и СССР, уз брисање историје која је видела Црвену Армију као ослободиоце Европе. Данас је у моди да се ослободиоци, ма које партије и доктрине били, бацају у запећак, а посредно се величају или непосредно издајници и сарадници окупатора. У нас је заборављено на четнике и партизане као антифашисте а форсирају се Недић и Љотић. Прича се о комунистичким злочинима, али се у опште не спомињу злочини Немаца, Хрвата, Албанаца- наших пријатеља из Европе! Дакле по трећи пут не правдам злочине али евидентно је да Новости које су пре пар месеци купили НЕМЦИ, гурају хистерично тезу о комунистичким злочинима. Али евидентно је да ни једна релевантна политичка партија (сем издајничког СПО) се не бави тим питањем и није се "упецала" на удицу новог раздора међу Србима. Јели то Немци и ЕУ и НАТО поново покушавају да заваде Србе?

Bojan, London

21.06.2009. 10:15

Gospodine Radoje Kosticu, sa duznim postovanjem, prvo bih Vas upitao da li ste Vasu magistarksu studiju dobili pre ili posle uclanjenja u KPJ ? U pravu ste da pobednici pisu istoriju, ali zaboravljate jednu istinu - danas se postavlja pitanje pobednika i pobedjenih. Vreme je pokazalo svu iskrivljenost te crvene revolucije. Kuca bez temelja koju ste gradila srusila nam se pravo na glavu. Od srpkog seljaka stvorili ste neradnicku klasu a od Srbije Beogradski pasaluk.

Nostradamus

21.06.2009. 10:29

Price u ovom feljtonu polako nadmasuju i bajke brace Grim. Na primer: „..Petronije Stojanović Zorkin (80), čovek koji je zbog pripadnosti tajnoj organizaciji „Podzemni front kraljevih vojnika u Jugoslaviji - protiv komunizma“ proveo u zatvorima Udbe šest godina i samo čudom ostao živ..“?. Pitanje za autore teksta i obozavaoce cetnickog pokreta glasi: „Kako je to moguce“?. Pa uverarvate nas u svakom nastavku, da su partizani bez ikakvih sudjenja onako po redu, ubijali sve zivo sto se kretalo, a sada odjednom jedan “preziveo cudom” i to jos clan nekakve “podzemne organizacije protiv komunizma”?. Verovatno su otkrili da je ta organizacija radila gradjevinske radove pod zemljom, kopali tunele, ili zemunice za njihovog Drazu?. Smesno kojim “naucnim metodama” se ovi tekstovi rukovode i pokusavaju da nam saopste da su partizani “neosnovano pobili neke naivne i nevine ljude”. Spisak tih pobijenih je veoma lako napraviti, jer ne mora postojati nikakav dokument o tome. Ljudi ciji su clanovi porodica streljani, znaju ko je streljan i dovoljno je da se anketom dodje to prilicno tacnog broja i imena tih ljudi. Ali mislim da to nije cilj, jer tada bi smo dosli do konkretne cifre, koja verovano ne bi bila dovoljno VELIKA da ukaze na “partizanski zlocin”?. Pronasle bi se verovatno i presude za odredjen broj ljudi i time bi ova bajka postala uobicajena prica o ratnim glupostima. Takodje bi propala mogucnost za onaj skriveni cilj, da partizani i cetnici zamene uloge u II svetskom ratu, tako da je bolje da sve ostane bez konkretnih dokaza i bilo kakve ankete. Bajku kao sto znamo, mogu uvek prepricati i pomalo dodati ili oduzeti sve dok ona ne postane perfektna. Takodje mogu to sve lepo napisati u formi knjige, sto ce postati konacan “DOKAZ”!. A kada imamo dokaz u knjigama, onda cemo zahtevati promene – zar ne?. Deduktivna metoda kojoj se nadaju ovi “cetnoljupci”, na njihovu zalost nece doneti zeljeni rezultat. Cak kada bi to sve uspeli da urade u Srbiji, kako ce to napraviti sa stranim izvorima i vec utvrdjenim istorijskim cinjenicama?. Nema veze glavom kroz zid – pa sta bude, da bude. Po ko zna koji puta, pokazimo svetu da je tvrdoglavost, ako ne najbitnija, a ono svakako pri samom vrhu osobina nekih pripadnika srpskog naroda. Lep pozdrav svima.

Ђорђе Ужице

21.06.2009. 11:10

Каквом добру и напретку да се надамо када у Србији има стотине хиљада не окађених и не откривених гробова жртава комунистичког терора?!!Стотине хиљда невоно невино проливене крви,само зато што нису сарађивали са антихтишћанско-комунистичком влашћу.Морамо почети да проналазимо гробове наших већином невино побијених предака,а прво наћи јединог истинског борца против фашизма,комунизма и усташа,ђенерала Драгољуба Драже Михаиловића!!!!!

REPUBLIKA SRPSKA

21.06.2009. 12:43

Samo slusam ,srpski grobovi,kako sam se rodio.Nije cudo kad je Srbe zahvatilo u 20.vijeku 6.ratova.Odrasli smo sa tim ranama,koje bole,najvise ako se prikriva istina,kao sto se to cinilo u proslosti.Zahvalan sam danas kad neko napise makar jedno slovo istine o svim stradanjima.Mi kao narod ne smemo se deliti vise nikad.Mnogo smo suza prolili.Malo smo naucili.Malo smo ostvarili.Pred nama su svi putevi

Nesa

21.06.2009. 12:49

Procitajte i obrazujte se sta kazu svetski istoricari, da je u periodu od 1944-1990 u Jugoslaviji likvidirao Brozov rezim oko 1,1 milion ljudi od toga najmanje 80 % su bili Srbi. Yugoslavia (Communists)1,100,000-1944-1990.. Zapadni istoricari te cifre bolje znaju : http://econ161.berkeley.edu/TCEH/Slouch_power4.html jer ovi domaci se boje istine. Zasto je Srbija jedina zemlja od svih ex-komunistickih drzava koja ne sme da otvori OZN-a /UDB-a i DB fajlove. Ono sto mene brine gde su iskazi takozvanih crvenih ''cetnika'' z SRS, SNS, DSS..oni i dalje cute jer vecina njihovog glasackog tela i jesu bivsi udbasi. A Sonji Biserki, Cedi, Canku ( potomak VI Licke ) tek nije potrebno komentarisati. Cela Srbije i catav politicki sistem je i dalje u nekom komunistickom mraku sa jedne strane Rankovicevi UDBASI i kvazi ''patriote'', a sa druge anacionalni potomci ''Seste licke'', ne zna se sta je gore od goreg. Koliko vidim jedino SLS i SPO pokusavaju da nesto urade po tom pitanju. Sad mi tek postaje jasno zasto su te partije najvise satanizovane od DB-a medija.

Nikola popovic

21.06.2009. 13:06

Poshtovani gospodine uredniche, Od samog pochetka,od momenta kada su Novosti pochele sa objavljivanjem ove serije chlanaka,pocheo sam da pratim komentare raznih licnosti iz politickog, kulturnog i javnog zivota Srbije. Ono sto pada u oci svakom citaocu je cinjenica da komunisti,bivsi komunisti i njihovi naslednici(ideoloski i bioloski) ne odobravaju ovu inicijativu ili to cine teska srca. Niko iz moje porodice nije ubijen posle rata, ali ,moja porodica je osetila teror proleterijata na svojim ledjima.Tesko su dolazuli do posla imovina im je otimana itd.Pouzdano znam da u mojoj porodici nije bilo kolaboracionista.Lichno smatram da ni pokret Draze Mihajlovica nije bio kolaboracionistichhki.Njega nije osudila Francuska,Francuska mu je podigla spomenik na svojoj teritoriji.Nisu ga osudile ni SAD, dobio je od njih jedno od najvecih vojnih odlikovanja.On je kolaboracionista samo za srpske komuniste koji po svaku cenu hteli da u Srbiji naprave pandan ustashkom pokretu Ante Pavelica.Uspeli su u tome.Umesto da Srbija danas ima dva antifasisticka pokreta, mi se izmedju sebe satiremo i dan danas ko je bio a ko ne kolaboracionista. Interesantno je da su komunisti(Komunisti Srbije) i u ovim novim jugoslovenskim sukobima instrumentalizovali chetnichki pokret kao zlochinachki.Poznato je da je SPO bashtinio i danas verovatno bastini cetnicki pokret.Poznato je da se SPO gotovo najvishe protivio mobilizaciji i najvise kritikovao zlocine koje su novokomunisti preobucheni u chetnichke odore i simbole ali i zarasli u brade po Bulajicevskom modelu cinili.Dakle chiji je sin bio Arkan?Cini mi se nekog generala ili oficira JNA.Iver ne pada daleko od klade. Neka nikoga ne cudi shto u Srbiji zive vece Pape no u Vatikanu.Srbi su ubijali Srbe a ubice ne priznaju svoja zlodela.Isto tako njihova deca ce uciniti sve da te zlocine sakriju.A ta deca su danas na vlasti.

GRADJANIN SRBIJE

21.06.2009. 13:42

Strasno sta se desavalo sa srpskom mladoscu,sa korenima nasim,sa obrazovanim kadrom,sa domacinima,sa,pismenima,sa svestenicima.Odmazda OZNE bila jeravana staljinistickim cistkama i hitlerovskim streljanjima.

Velimir

21.06.2009. 13:54

G-ne Kosticu,kolaboracije sa neprijateljem je bilo u Srbiji i tu postoje nepobitni dokazi. Bilo ih je na vise strana i iz vise razloga,s'obzirom da smo slicnih godina i da poznajemo isti region zapito bih vas kako objasnjavate saradnju bivse bugarske vojne sile koja se stavila na raspolaganje partiznima i nastavila da tamani srpska sela?Oni su samo prisili petokrake na sapke, a senke lava koje je ostavilo sunce su jos bile vidljive.Kako njih posmatrate,kao saradnike Nemaca ili saveznike?Rekoste da su "Nedicevci" koji su prihvatili golo izbeglo stanovnistvo iz "bratskih republika" bili kolaboracionisti.Da bi opstao narod je morao da prihvati okupacione vlasti,jer sem onih koji nisu imali zenu i decu malo bi bilo onih u sumi,i sta bi jeli da su svi tamo bili? Svi mi koji smo pod komunistima cutali,takodje smo u neku ruku kolaboracionisti tog rezima,ali sve je to nacin prezivljavanja coveka.Pamtim poziv svima da se prijave "novoj vlasti" kako bi se ukljucili u oslobadjanje zamlje.Znate dobro da je to bio trik da se domognu ljudi i pogube ih.Izvesni B.Svetlicic,Slovenac cinovnik kontrole mera naseo je ovom triku i bio strpan u podrum za streljanje,spasla ga je bivsa Djilasova zena Mitra kojoj se onako stasit dopai i izdvojila ga je iz grupe.Tu srecu nisu imali mnogi drugi a medju njima je bio i pol.kap Popovic cijoj su zeni hladno saopstli da mu topao ves vise nije potreban.Da ne nabrajam zrtve jer ih je na pretek,pitam ja vas,kome je komunizam bio ideologija zivota,dali i ostali ljudi mogu sebi da izaberu neku slicnu ideologiju i da je sprovode nasiljem?Da je bilo postenih sudjenja uz adekvatnu odbranu i osudu sve ove price nebi bile moguce,ali,vi dobro znate iz kojih razloga se nekome toliko zurilo.

Neno

21.06.2009. 14:30

Srbija ima nezaposlenih oko milon, od toga mnogo je statisticara i demografa, Srbija se sprema za redovni popis stanovnistva 2011 godine. Pa "braco" cetnici ako mislite da je doslo vreme( Drazina cuvena"nije jos vreme") a vi zasiljite plajvaze pa prebrojte zrtve, sto se mene tice koliki god broj da dobijete ja cu vam verovati. Ali jedno je istoriski tacno da su ih premalo pobili koliko su zasluzili. Kamo lepe srece da danas imamo tuzioce kakav je bio Milos Minic, neka mu je vecna slava i hvala.

Ratko

21.06.2009. 15:38

Istina na videlo! Prvo odredjenje za komuniste i pokret koji su u drugom svetskom ratu predvodili jeste da je to bio antidemokratski i totalitarni pokret koji se borio za ukidanje ljudskih prava i sloboda (izrazavanja misljenja, govora, stampe...). Komunisti su se borili za vlast i bili su spremni da ciste sve prepreke na tom putu. Tako su marta i aprila 1943 godine njihovi parlamentari dogovorili sa Nemcima zajednicku borbu protiv Zapadnih saveznika u slucaju njihovog iskrcavanja. Neprijatelj broj jedan za Hitlera na Balkanu bio je Mihailovic! O tome svedoce hiljade dokumenata i to je nepobitna cinjenica, kao sto je cinjenica i to da su cetnici do jeseni 1944 naneli Nemcima neuporedivo vece gubitaka nego komunisticke paravojne formacije. Najveci broj zatocenih i streljanih logorasa bile su Mihailoviceve pristalice...

kolubara

21.06.2009. 17:06

ideologija jugoslovenskog titoistickog komunizma je bila borba protiv srpskog nacionalizma i hegemonizma kao i bratstvo i jedinstvo na stetu srbije. u tom svetlu treba i gledati dogadjaje koji su se zavrsavali po imucnije i uglednije srbe iz srbije katastrofalno,gubitkom zivota,imovine, casti. na primeru dedinja moze se videti namera kreatora ovih dogadjaja, dedinje je oteto srbima iz srbije a podeljeno ljudima iz sada svih bivsih jugo drzava . rado su ti ljudi prihvatali nesto sto je tudje, istina u ime komunizma i socijalne pravde,da bi mnogo kasnije te tudje vile otkupili i postali samo na osnovu toga pravi kapitalisti protiv kojih su se navodno borili . istina i po neki srbin iz srbije je tu, valjda da se vlasi ne sete ili da ne vide prave namere. i danas srbija gazi jugoslovenskim blatom ne uspevajuci da se uspravi.

istrayivac

21.06.2009. 19:02

Pravi mali rat izmedju pristalica ravnogoraca i pobornika socijaliyma kao da se nastavlja, istina pisanom recju.Bez sagledavanja pune istine objektivnosti nema.Vecna slava svim zrtvama cetnika, ali, valja znati da je nedela bilo i sa partizanske strane.Tema o kojoj pisu Novosti tice se posleratne represije.Medjutim valja znati da su ,,preventivne likvidacije,, karakteristicne jos za period zime 1941-1942 u krajevima Crne Gore i Hercegovine, gde su u tom periodu komunisti imali svoja uporista.Takva politika sile prema neistomisljenicima samo se nastavila nekoliko godina kasnije u Srbiji.

TheSRBin30

21.06.2009. 19:22

Ako ćemo da tragamo za istinom onda treba biti neutralan, a ne da sad blatimo po jednima i stajemo na stranu drugih. Tako ništa nećemo uraditi. Žrtava je bilo za vreme i posle rata i to svi znamo. Ali je činjenica da ni jednima a ni drugima ruke nisu ostale čiste. Pa bio je rat, drugačije nije moglo. Jedni su morali pobediti a drugi izgubiti. Danas kada nema ni partizana ni četnika treba otkriti istinu ali ostati neutralan. Lepo je što su Novosti pokrenule ovu akciju ali ne treba preterivati. Nisu samo komunisti ubijali neke ljude posle rata. I četnici su ubijali tokom rata, šta je sa njihovim žrtvama? Ja nisam pristalica ni četnika ni partizana. U mojoj familiji bilo je i jednih i drugih. Oni su bili spremni da daju svoje živote za ideale. A mi treba da otkrijemo sve tajne vezane za rat i posle njega na našim prostorima.

BOXON

21.06.2009. 20:04

cilj ovih članaka je 1- pokušaj rehabilitacije fašističkih četničkih zločina i oplakivanje zlikovaca izmišljanjem kojekakvih gluposti i licitiranjem brojkama koje niko ne može da dokaže niti će...Ispade da je cela Srbija pogubljena posle drugog sveckog rata 2-pokušaj opravdavanja neočetničkih zločina u Bosni 3-razotkrivanje prave suštine i lica nametnute demokratije tj neoliberalnofašističke diktature 4-podela među građanima Srbije u uslovima završnog čina raspada Jugoslavije NAJAVLJENOM PODELOM SRBIJE NA 7 CELINA.... 5-izazivanje sukoba niskog intenziteta među građanima Srbije sve do sukoba niskog intenziteta pa čak i rata....koji će dovesti do protektorata u Srbiji poput onog u Bosni i Na Kosovu.... SMRT FAŠIZMU SLOBODA NARODU

Repubika Srpska

21.06.2009. 20:23

Pogledajte braco Srbi dokumentarni film "Oteto Kosovo" koji su snimili ceski novinari,a koji je zabranjen da se prikaze i u Ceskoj,a o danasnjoj Srbiji i da se ne govori.Evo saljem i link: http://video.google.com/videoplay?docid=1940613853849595014 Narocito obratite paznju kako su se tito i njegov rezim odnosili prema Srbima na Kosovu i Metohiji.Volio bih da mi komentatori koji smatraju da je bivsa SFRJ bila dobra za Srbski narod(namjerno pisem Srbski) objasne gdje je tu pravda za Srbe sa Kosova i Metohije?Moj djeda je bio partizan i ima 5 titovih ordena,ali sam siguran da se za takvu Jugoslaviju nije borio.A poslije rata je robijao zato sto je ustasi koji se preobukao u parizansku uniformu i postao nekakav funkcioner rekao da je ustasa. Mozete mi takodje vjerovati da se ustase i mudzahedini iz ovog posljednjeg rata nisu mnogo raspitivali koji je Srbin iz partizanske,a koji iz cetnicke familije.Republiku Srpsku je stvorila sloga srbskog naroda i nista drugo,kao sto Srbiju moze da sacuva samo sloga srbskog naroda i nista drugo.Svakako da podrzavam da se svi nevino stradali Srbi dostojno sahrane.

AyCarmela

21.06.2009. 20:43

U pravu je ovaj istoricar. Desavalo se da se streljaju nevini ljudi nakon rata, ali kakva se halabuka povela, ispada da niko nije ni porazgovarao sa Nemcima tokom rata, a kamoli saradjivao sa njima i Bugarima. Streljano je mnogo krivih ljudi, mnogo fasista, ljudi koji su se bogatili dok je narod crkavao od gladi i ginuo u borbi sa okupatorom, ne treba sad sve rehabilitovati.

Slobodan Djuric

21.06.2009. 20:56

Komentar istoricara Radoja Kostica dugogodisnjeg direktora Istorijskog arhiva u Nisu koji minimizira posleratne patizanske zlocine je razumljiv jer se u tom Arhivu o periodu vansudskog "divljeg ciscenja" politickih i klasnih protivnika u prva tri meseca po "oslobodjenju" Nisa ne nalaze nikakvi podaci. Naime, arhivu su na vreme unistili ili su je sakrili pocinioci crvenog terora. Sto se tice Nedica i Petena, poredjenja su neodrziva jer u Francuskoj nije trebalo prihvatiti 500,000 izbeglica i nije trebalo ublazavati nemacki teror 100 Srba za jednog nemackog vojnika, sto se primenjivalo samo u Srbiji. Zahtev za rehabilitaciju Nedica je podnela Srpska liberalna stranka i pravda bi bila da se pozitivno resi, a takodje i pronadje tajno mesto pokopa posle "samoubistva" koje je izvrsio skocivsi kroz prozor istraznog zatvora iako je sve vreme bio u okovima.

miki

21.06.2009. 23:03

Sa istorijom se ne treba igrati. Ako je svedemo na subjektivne komentare većine učesnika u čudnoj akciji ovako ozbiljnog lista, pa po završetku saberemo takozvane žrtve "komunističkog režima", biće ih više nego što su pobili svi ostali, uključujući tu i žrtve Nemaca, četnika, ustaša, "savezničkih bombardovanja i ostalih. Krenite jednostavnom metodom i iskoristite svoje seosko poreklo, makar ono imalo korene od drugog svetskog rata. Pitajte ljude koji pamte: koliko ljudi iz vašeg sela su komunisti ubili bez suđenja nakon oslobođenja. Nemojte ih pitati koliko su ubili četnika do završetka rata jer bi u slučaju njihove pobede trebalo postaviti suprotno pitanje. Pa se pitam i ja: šta bi bilo sa partizanima, komunistima i njihovim simpatizerima u slučaju pobededruge strane?

Boban

22.06.2009. 08:36

Istinu na videlo, dovoljno je proslo vremena i sada treba objektivno sagledati proslost. Neumesno je traziti misljenje o tim dogadjajima od ljudi koji umanjuju broj zrtvara sopstvenog naroda a sami su krivi za zlocine posle rata.

Aleksandar

22.06.2009. 17:25

Posle tame komunizma od skoro 65god. Srbiji pocinje da svice.U jugoslaviji su jedino Srbi morali biti jugosloveni dok su "drugi"sanjali i ostvarali svoje snove,koji su Srbiju sveli na Beogradski pasaluk.

Nislija

23.06.2009. 14:54

Sve velike zemlje sveta su imale gradjanske ratove. Sve su posle zavrsenih ratova pomirile strane, izjednacile ih ne proglasavajuci pobednika strastveno. Jednostavno su produzile zivot sa novim-starim pravilima. Ali su podigli spomenike svim licnostima koje su imale vekikog uticaja na dogadjaje na obe strane. Postoje spomenici svim zrtvama. Sve te zemlje su sada i najbogatije, i politicki najstabilnije. (USA i Britanija...) Sve druge zemlje koje jos to nisu uradile stoje na marginama i politicke i ekonomske nestabilnosti. Zar je stvarno istina o nama Srbima da smo tvrdoglavi i da ne umemo da ucimo od drugih (sto je po meni najjeftinije), vec da moramo da prvo udarimo glavom u zid.