Manastir u Slancima: Trpeza za sve gladne

M. LOPUŠINA

04. 10. 2011. u 20:52

U Manastiru Sveti Stefan u Slancima, među brojnim vernicima i stotinak njih koji dolaze zbog ručka. Iguman Andrej: Nemamo dovoljno mesta da primimo sve ljude

OD ranog jutra prošle nedelje reka ljudi se preko Mirijeva i Velikog Sela kod Beograda slivala u zaseok Slanci. Neki su išli pešice, neki kolima, ali su svi nosili darove za manastir u koji su se uputili. Hram posvećen svetom Stefanu smešten je između dva brda, na zaravani koja je okružena plastenicima, šatrom i velikom letnjom kuhinjom.

U njoj monasi lože veliku peć na kojoj sestre Dafne i Angelina spremaju ručak za 300 duša.

- Oko stotinu ljudi dolazi stalno da se prehrani, jer misle da je naša manastirska trpeza narodna kuhinja - govori gospođa Marija, jedna od gošći koje pomažu oko trpeze.

Ovaj manastir, koji je osnovao Sveti Sava početkom 13. veka, danas je jedan od najposećenijih hramova u prestonici. Zaslugu za to ima njegov starešina iguman Andrej Jovičić, koji je u manastiru od 1992. godine.

- Kada sam došao ovde, zatekao sam monahinju Glikeriju - priča iguman Andrej. - Otac Avakum je je brinuo o mladim porodicama i nerotkinjama. Koga je Avakum u brak spojio, niko ih nije rastavio. Osam žena je dobilo porod koristeći našu lozu svetog Simeona. Ja brinem o bogosluženjima i predavanjima, zbog kojih narod masovno dolazi u manastir.

Kako su predavanja o životu bez poroka i pravoslavlju počinjala posle liturgije, pre pet godina iguman Andrej je odlučio da posetioce časti krofnama i čajem, da bi ostali da slušaju uvažene predavače. S vremenom se taj običaj pretvorio u besplatni nedeljni ručak za narod.

- Ovo je trpeza ljubavi, koja hrani siroti narod, ali ga i duhovno obogađuje. Ko ne zna, sveta liturgija je kompletna tek sa tradicionalnom srpskom trpezom. Zato je manastir Sveti Stefan mesto ostvarene srpske sabornosti - kaže glavna kuvarica gospođa Angelina.

Ove nedelje za ručak se služila supa od karfiola, paprikaš i grožđe. U kuhinji su se spremali ajvar, paradajz sok i džem od šljiva za zimnicu. Sve je od voća i povrća sa manastirskog imanja, koje obrađuje svih 14 monaha. Dosta hrane daruju dobri ljudi.

- Mi iz sela Slanci dolazimo da pomognemo igumanu da zbrine ovaj narod. Neko od nas radi, neko daruje hranu, a biznismeni iz Beograda, Zrenjanina, Niša i Subotice donose meso i ribu. Za nas seljane nedeljni sabor nam je draži od odlaska u centar Beograda - priča Miloš Rakić, stari Slančanin.

Među posetiocima najviše je mladih ljudi sa decom, žena koje nemaju, a žele decu, penzionera, ali i poslovnih ljudi. Košarkaš Dejan Tomašević, koji je pomogao izgradnju igumanovog doma, velike sale za svadbe i konaka, došao je sa porodicom.

- Nemamo mesta da primimo sve ljude na nedeljni ručak i na konak. Kad zahladni, mnogi hoće da zimuju kod nas, makar spavali napolju na tremu - zabrinut je iguman Andrej. - Imamo obećanje SO Zvezdara da ćemo da dobijem jednu baraku da smestimo narod, pa sve mislim da nam pomognete u tome - ispraća nas ophrvan mislima o predstojećoj zimi iguman Andrej.

DAR
„NOVOSTI“ REDAKCIJA „Novosti“ je manastirskoj biblioteci poklonila 50 naših izdanja. Iguman Andrej se zahvalio i zamolio čitaoce da manastiru daruju knjige. Kaže potrebna im je najraznovrsnija literatura - klasična, verska, naučna i istorijska dela.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (6)

Dragan Cvijan

05.10.2011. 00:39

Kako malo znamo okovani politickim sveznalicama uz ministarstvo "dijaspore", a na pragu nam prestonice Srbije.

Miro Markovic

05.10.2011. 04:18

Polako dobrota srpske duse se vraca u t. Duga i stravicna ucenja komunizma i titoizma su skoro unistile dobrotu naseg naroda. Ali na ovom primeru se vidi kako se narod okrecesebi si svojima, pruza pomoc i brinu jedni za druge. Iz ovog dobra sto manastir pruza ce se preporoditi narod, koji je uvek cuvao svoju crkvu, svoju veru i obrnuto. Jedni bez drugih ne mogu niti smeju da postoje. Igumanu manastira neka Bog pomogne u njegovoj volji da jadnom narodu pomogne. A i narod ce da ga nagradi.

Darko Kazic

06.10.2011. 05:59

e to su pravi duhovnici koji dijele sa narodom sve sto imaju.svaka cast i poci cu da posjetim kada budem dosao. vi ste dostojni.axios

slobodanka

10.10.2011. 21:08

Kada mi je bilo naj teze otisla sam u manastir u Slancima.Tamo me je docekao otac Andrej,posle razgovora osecala sam da mogu da se nosim lakse sa svim mojim problemima i velikom tugom u srcu.Rekao mi je dete moje vrati se kuci sunce tudeg neba nikada te nece ogrejati.Sa bolom i ogromnom tugom morala sam da se vratim u stranu zemlju.Ali uvek kada god dodem u srbiju svratim u slancima na groblje da zapalim svecu mojoj napacenoj majci i obavezno svratim u manastir.Veliki pozdrav Slobodanka

Jelena

12.12.2011. 09:12

U ovom manastiru smo se zbližili suprug i ja, venčao nas je otac Avakum, a iguman Andrej nam krstio sinove. Moja deca jedva čekaju da nedeljom dođemo ovde na Liturgiju. Dolazi mnogo porodica sa decom, Postoji i čudotvorna ikona Trojeručica i još jedna veoma važna srpska svetinja. U ovom manastiru nedeljom na Liturgiji, suprug i ja napunimo baterije za radnu nedelju. Iguman i monasi se mnogo trude da svaka nedelja bude pravi praznik hrišćanske ljubavi.