Od restitucije strahuje pola Vojvodine
20. 08. 2011. u 20:58
Potomci kolonista zabrinuti da li će restitucijom biti vraćena imovina folksdojčerima. Verske zajednice traže da zakon o vraćanju crkvene imovine bude model propisa o restituciji
DOBAR dan, zovem iz Apatina. Ovaj kraj naseljen je posle Drugog svetskog rata kolonistima i, vidite, mi smo sad u strahu od Zakona o restituciji. Naše roditelje i nas uselili su u folksdojčerske kuće, i nema nikog ko ume da nam kaže da li ćemo morati da se selimo i da li će te kuće biti vraćene Nemcima.
Ovim rečima obratila nam se krajem prošle nedelje jedna Vojvođanka, koja nije želela da se predstavi. Rekla je samo: „Napišite - predstavnica grupe građana iz Apatina“.
- Pre dve godine, prvi put, a onda dva leta zaredom, dolazili su Nemci ovde rođeni da vide svoje kuće. Mi smo ih primali, slikali su sobe, kuće spolja, dvorišta... Sada smo sigurni da su oni već tada znali da će biti vraćanja imovine - kaže ova žena.
Ona je samo jedna od najmanje 200.000 doseljenih u Vojvodinu posle Drugog svetskog rata, za vreme čuvene „Osme ofanzive“. Prema podacima Instituta društvenih nauka, do 1961. svaki četvrti ili peti Vojvođanin bio je doseljenik. Grube procene su da je najmanje 40.000, i to višečlanih porodica, preseljeno iz siromašnih krajeva Bosanske Krajine, Crne Gore, Like, Hercegovine, Dalmacije, sa Korduna i Banije, ali i iz jugozapadne Srbije, Makedonije, KiM, pa čak i iz Slovenije.
Pre toga, između 400.000 i 500.000 Nemaca napustilo je svoje domove. Odlukama nove vlasti proglašeni su narodnim neprijateljima, oduzeta im je imovina, državljanstvo i građanska prava. Deo se odselio u Nemačku i Austriju, a deo stradao u logorima širom Evrope. Mali broj, koji je ostao u Srbiji, ili njihovi naslednici, očekuju da im se vrati ili nadoknadi imovina, ali, ističu, ne žele da se ispravljanjem njima nanete nepravde načini novi greh prema porodicama kolonizovanih.
Po rečima Rudolfa Vajsa, predsedniika Nemačkog narodnog saveza u Srbiji, sa sedištem u Subotici, od 3.900 Nemaca koliko ih je prema poslednjem popisu evidentirano u našoj zemlji, njih 400 već je pripremilo zahtev za imovinsko obeštećenje. Svaki deseti građanin Srbije nemačke nacionalnosti zatražiće kuću ili zemlju oduzetu posle rata.
- Oni će tražiti svoje kuće ili vinograde ne zbog materijalne nadoknade, nego zato što ta imanja za njih imaju neprocenjivu emocionalnu vrednost - kaže Vajs za „Novosti“. - Ali, nama ne pada na pamet da bilo koga izbacujemo iz kuća i tako, vraćajući ono što je nama oteto, načinimo novu nepravdu.
Vajs navodi da njegovi sunarodnici, odnosno njihovi roditelji, nisu bili ljuti na kolonizovane srpske porodice koje su ostale bez igde ičega u drugim delovima Jugoslavije. I tim ljudima je, veli, najčešće bilo neprijatno što su u tuđim kućama.
- Poznato mi je da se Zakon o restituciji odnosi na sve građane Srbije, bez obzira na nacionalnost - kaže Vajs.
- Bićemo zadovoljni ako u ispravljanju te nepravde budemo tretirani kao svaki Srbin, Mađar, Slovak i bilo koji drugi građanin kojem je oduzeta imovina.
Vajs i njegovi sunarodnici u Srbiji svesni su da će vraćanje imovine biti dug proces sa ishodom ništa izvesnijim nego u Hrvatskoj, Mađarskoj, Slovačkoj ili bilo kojoj drugoj državi koja prolazi kroz tranziciju.
A iz radne grupe za izradu Zakona o restituciji poručuju da i stranci imaju pravo na povraćaj imovine. Goran Radosavljević, državni sekretar u Ministarstvu finansija i šef radne grupe, objašnjava:
- Uslov je da nisu već obeštećeni nekim međunarodnim ugovorom, koji je potpisala bivša Jugoslavija ili na neki drugi način, da postoji reciprocitet (da i naši građani u toj zemlji mogu da steknu ili naslede imovinu) i da nisu bili pripadnici stranih okupacionih snaga.
Sa Nemačkom je bivša Jugoslavija svojevremeno potpisala ugovor poznat kao „ugovor Tito-Brant“, i veliki broj proteranih folksdojčera je njime već obeštećen. Naša država, ipak, još ne zna koji je to broj, a koliko njih još čeka kompenzaciju.
Oni koji se budu našli na spisku za restituciju imaće pravo na povraćaj kuća, ali ne i poljoprivrednog zemljišta, jer strani državljani ne mogu u Srbiji da poseduju oranice. Ovo će se vremenom verovatno menjati, kada Srbija počne pregovore sa EU.
- U Predlogu zakona o restituciji nije posebno tretirano pitanje nekadašnjih nemačkih kuća u Vojvodini, ali ako se pokaže da je reč o velikom broju, i ova specifičnost će biti uvažena, kao što smo uvažili problem zaštićenih stanara u zadužbinama. U ponedeljak je javna rasprava o predlogu zakona u Novom Sadu, posle čega će se sve iskristalisati - kaže Radosavljević.
U jedno je državni sekretar siguran: svi stranci, koji steknu uslove, dobiće svoje nekretnine nazad, a videće se da li će oni koji su tu godinama stanovali i dalje ostati i plaćati kiriju ili će dobiti zauzvrat drugu nekretninu.
*****

Verske zajednice u našoj zemlji traže da zakon o vraćanju crkvene imovine bude model propisa o restituciji. Za pet godina važenja zakona vraćena petina oduzetih dobara
Podrška starim vlasnicima u jeku javne rasprave o nacrtu zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju stigla je i od svih verskih zajednica u Srbiji. Crkve traže i da zakon o vraćanju crkvene imovine bude model za izradu i propisa o opštoj restituciji. „Crkveni“ zakon o vraćanju oduzete imovine, koji je u praksi već dugo na ledu, predviđa da država verskim zajednicama vrati tačno onu imovinu koja je oduzeta, a gde je to nemoguće sledi novčano obeštećenje. Između ova dva modela, međutim, zakon je predvideo i mogućnost zamene oduzete imovine drugim dobrima (zamenska restitucija), što su pisci nacrta zakona o opštoj restituciji - izostavili.
Pisanje novog zakona, koji bi za dve nedelje trebalo da bude upućen na usvajanje Vladi Srbije, između redova je nagovestilo i mogućnost da novi „krovni“ propis potisne „crkveni“ zakon o vraćanju oduzetih dobara. To je kod verskih zajednica probudilo strah da bi umesto zgrada, kuća i stanova dobili samo obveznice, čija bi vrednost bila daleko manja od oduzete imovine.
- Postoje najave da će zakon o vraćanju imovine crkvama i verskim zajednicama biti promenjen - kažu u SPC. - To bi bilo protivustavno, jer se stečeno pravo zakonom koji važi godinama ne može menjati ničijim hirom. Očigledna je namera vlasti da ovim manevrom izbegne obavezu vraćanja najvećeg dela oduzetih crkvenih dobara.
U Srpskoj crkvi navode i da je vraćanje imovine oduzete propisima donošenim od 1945. godine moralni dug, ali i međunarodna obaveza Srbije. Od njenog ispunjenja zavisi i dobijanje statusa kandidata za EU. Sve verske zajednice smatraju da bi, u slučajevima gde nije moguće da bude vraćena imovina koja je oduzeta, stari vlasnici trebalo da budu obeštećeni zemljištem ili objektima u državnom vlasništvu.
- Građevinskog zemljišta ima u izobilju, i potrebno je samo pravično ga dodeliti - jedinstven je stav svih crkava i verskih zajednica.
Prema podacima Direkcije za restituciju, država može da vrati oko 65 odsto zemljišta koje potražuju crkve i verske zajednice. Približno je toliko, međutim, i objekata koji ne mogu da budu vraćeni ili zamenjeni imovinom slične vrednosti. Prema slovu zakona, njihovim vlasnicima država će morati da isplati novčanu naknadu.
Iako je propis o vraćanju oduzetih dobara crkvama donet još 2006. godine, država je vratila svega petinu spornih dobara. Srpska pravoslavna crkva, zajedno sa katolicima, Jevrejima i muslimanima državu optužuje da ne primenjuje sopstvene propise, ali i preti da će zaštitu svojih prava zatražiti na adresi suda u Strazburu.
PROBLEMI I U EU
PROBLEMI sa restitucijom crkvene imovine nisu obeležje samo Srbije, a sa vraćanjem oduzetih dobara verskim zajednicama kubure i države EU. Takav problem ima Češka, koja je građanima davno već vratila svu nacionalizovanu imovinu. Rimokatoličkoj crkvi država duguje dobra procenjena na oko tri milijarde evra. Vlada ove zemlje nedavno je predložila zakon prema kome bi crkva bila novčano obeštećena. Vladin predlog predviđa da u sledećih 30 godina iz državne kase crkvi bude isplaćeno 2,4 milijarde evra. Vraćanje crkvene imovine u Poljskoj početkom godine prebačeno je u nadležnost sudova, pošto je otkriveno niz zloupotreba u ovom procesu.
Pera
20.08.2011. 21:19
Sa oceve strane sam potomak podunavskih Nemaca.Tacnije tzv.Alzashana ,Nemaca koji su pre 300 godina doslu u juzne krajeve tadasnje Austrijske carevine..Bio je to fin,paorski svet koji je ceo rat gledao svoja posla i svoju zemlju.Moj pradeda Anton Servo takodje.Ali ,bez obzira na to,cak i na rodbinske veze sa Servo Mihelom,poznatim partizanom,sve nam je oduzeto a familija zavrsila u logoru.Polovina pobijena u Knicaninu a veci deo otisao van zemlje.Naravno da zelimo imovinu nazad.Pravedno!!!
@Pera - Postovanje gospodine.Samo zelim da vam saopstim informaciju koju ste mozda i sami negde naculi.Podunavski nemci ili kakao vi kazete Alzashani su svi Slovenskog porekla,postoje takodje i izvori koji navode da su poreklom Srbi.Vase prezime Servo koje nije retko kod podunavskih nemaca takodje govori u prilog ovoj cinjenici.Zelim vam sve najbolje uz nadu da cete vratiti vasu nepravedno oduzetu imovinu.pozdrav
@Pera - ispaltit odstetu ovim istim kolonistma koje su te postene svabe iz princ eugen divizje ubijli po bosni hercegovini i hrvatskoj a sto se tice imovine bice tu svega i svacega
@Pera - Takovo sto prvi put cujem.Nemci koji su naseljavani u danasnju Vojvodinu i Slavoniju mohom su iz Alzasa i Svpske.U Alzasu su mahom cak i mesani sa Francuzima.Taj deo je pograncni i Francuzi i Nemci su se uvek borili oko njega.Posle rata su Strazburg u vecina Alzasa pripali Francuskoj.Mnoga prezimena Nemaca kod nas su Francuska.Difo,Decorsi,Servou,AnouIskreno,mislim da n isami ne verujete u to sto ste napisali.Nti jedan ozbilja demograf ne bi imao sta da kaze na vasu tvrdnju.Samo bi se nasmejao.
@Pera - Tako je! Nek im (Nemačka tj. vlasnik Princ Eugen divizije) štetu isplate, a nek' se onda svi kolonisti tamo vrate,a nama ostave naše kuće, sela, njive;grobove na mestima na kojima su dođoši streljali i pobili naše, sami ćemo srediti. Sviđa mi se ideja.
Komentari (30)