Sindikalna članarina: Lideri pojedu polovinu
29. 07. 2011. u 20:35
Sindikati okupljaju milione ljudi koji uplaćuju članarine, ali od njih je slaba korist. Mesečno po članu i do 66.000 dinara. Samo 50 odsto novca ostaje u firmi, ostalo uzimaju lideri
Članarine se u svim organizacijama skupljaju po istom šablonu, pa tako svaki radnik svojoj sindikalnoj organizaciji daje jedan odsto plate. Uplate su mesečne i kreću se i do 66.000!
- Novca ima, ali nije raspoređen kako bi trebalo - ocenjuje Dragan Zarubica, potpredsednik SSSS, koji okuplja čak pola miliona članova. - Čak 50 odsto prikupljenih sredstava ostaje sindikatu u samoj firmi. Opštinskom ogranku ide 28 odsto novca, a ako je u pitanju grad kao što su Beograd ili Novi Sad onda je to čak 33 odsto. Svega 18 odsto ide granskim sindikatima, a od tog procenta samo tri, četiri odsto ide republičkoj organizaciji.
U Asocijaciji slobodnih i nezavisnih sindikata, koja broji oko 180.000 članova, kažu da 50 odsto sakupljenih prihoda ide na račun centrale, a druga polovina se vraća sindikatu firme čiji su radnici platili apanažu. I u Ujedinjenom granskom sindikatu „Nezavisnost“ su izbrojali 200.000 aktivnih članova i potvrdili da su i njihov glavni izvor finansiranja članarine, ali se pojedine aktivnosti finansiraju uz podršku sindikata drugih zemalja, međunarodnih organizacija i prihoda od komercijalne delatnosti. Ukupno prikupljena članarina raspoređuje se tako što 35 odsto ide povereništvima sindikata u preduzeću, 44 odsto granskim sindikatima, a 21 odsto UGS „Nezavisnost“.
Na sindikalnoj sceni Srbije aktivna je Unija poslodavaca Srbije, a u njihovom sedištu kažu da člansku kartu ima 86 velikih preduzeća, 172 srednja, 1.306 malih i 103 različita udruženja. Njihova članarine raste sa brojem zaposenih, pa tako u preduzećima koja imaju do deset radnika pojedinačna članarina iznosi 6.000 dinara, dok u onima koje broje više od 3.000 zaposlenih ona iznosi 22 dinara. Članarine velikih preduzeća umeju da premaše i 66.000 dinara mesečno.
FLERT SA VLASTIMA I VLASTITI ĆAR
ZORAN Stojiljković i Srećko Mihailović, autori istraživanja o „Stanju socijalnog dijaloga u Srbiji“, zaključuju da poverenje u sindikate sve više opada, pa samim tim i broj članova. Kako navode, u sindikate veruje tek 15 odsto građana dok je tri puta više onih koji u njih uglavnom ili uopšte nemaju poverenje. Među anketiranim građanima najčešće se čuju prigovori na račun sindikalnih vođa. Zamera im se flert sa vlastima i tajkunima, kao i lično bogaćenje.
SVAKO ZA SEBE
Sindikalna scena Srbije je veoma razuđena pa u ovom trenutku u našoj zemlji deluje oko 20.000 različitih sindikata. U nekim preduzećima kao što su „Jat“ i „Železnice“ registrovano je i više od 20 malih sindikata, a neki od njih broje i manje od deset članova! Ne postoji ni jasna usaglašenost koji su sve sindikati reprezentativni, pa će se ovom temom uskoro pozabaviti i Socio-ekonomski Savet Vlade RS.
Davor
29.07.2011. 22:15
Nema 20.000 sindikata nego sindikalnih organizacija koja je svaka pravno lice ali su udružene u neku granu sindikata. Članarina iznosi 1% od zarade, pola procenta ostaje osnovnoj sindikalnoj organizaciji, a druga polovina se deli višim organima sindikata gradskom i republičkom odboru, na primer, u Beogradu, a u unutrašnjosti se ta druga polovina rasporedjuje tako da se deo uplaćuje vrhu sindikata a deo opštinskom veću. Najmanje se uplaćuje granskom sindikatui lideru.
@Davor - ja juce bio na nekoj sahrani i slusam predstavnika sindikata kako prica da oni o trosku sindikata idu na zimovanje i na more te kako peku ovde ili onde te se goste samo tako
Odakle vam cifra da mesečno članarina iznosi 66.000 dinara? Granskim sindikatima koji najviše rade za zaposlene, mislim na zaštiti kolektivnih prava, najmanje se uplaćuje. Jedan posto moje članarine iznosi 250 dinara, i od toga se za granski sindikat izdvaja samo 29 dinara ili 0,12% po članu sindikata jer sam iz Vojvodine ali se opštinskom veću sindikata koji malo radi za članove uplaćuje skoro 75 dinara. Trebalo bi da bude obrnuto!
To što se ne zna koji su reprezentativni najviše odgovara poslodavcima. Samo reprezentativni mogu da potpišu kolektivni ugovor ali poslodavci koriste priliku pa kad im odgovara na razgovore zovu one druge, daju im određene privilegije, čak i novac, samo da opstruišu. Nisu krivi poslodavci nego mi zato što smo duduci i pristajemo na to, umesto da se udružimo.
Nisu vodje sindikat nego svi članovi, a lidere bira članstvo. Kad pljunute na svoj sindikat, u stvari, pljunuli ste na samog sebe jer ste njegov deo. Druga je stvar što većina članstva nema pojma ni o čemu i ne želi da ima pojma. Misle plaćaju članarinu i tu se sve njihove obaveze završavaju. I u biblioteci plaćate članarinu, bez obzira na to da li čitate knjige ili ne, zar ne?
Komentari (7)