Ceci visi nagodba sa sudom
15. 04. 2011. u 15:23
Za 9. maj zakazano ročište na kojem će se razmatrati sporazum o priznanju krivice Svetlane Ražnatović. Zajednički jezik tužilaštva i odbrane ne obavezuje sud
ROČIŠTE na kojem će se razmatrati sporazum o priznanju krivice, koji su pre nedelju dana sa tužilaštvom sklopile Svetlana Ražnatović i njena sestra Lidija Ocokoljić, zakazano je u Višem sudu za 9. maj.
Prema tom sporazumu, Ražnatovićeva priznaje da je na nezakonit način prisvojila novac od prodaje deset fudbalera Obilića, a u zamenu da joj se izrekne kazna od godinu dana kućnog zatvora i da plati 1,5 miliona evra. Lidija se nagodila da prizna da je pomagala sestri u zamenu za šest meseci kućnog zatvora.
Ukoliko sud usvoji ovaj sporazum, Ražnatovićevoj i Ocokoljićevoj se neće suditi, već će im biti izrečene kazne o kojima su se dogovorile sa tužilaštvom. U tom slučaju tokom izdržavanja kazne, u koje bi im bilo uračunato vreme provedeno u pritvoru (Svetlani četiri meseca, a Lidiji dva meseca) moraće da nose elektronske narukvice za praćenje.
ADVOKAT Tihomir Konstantinović smatra da neograničena mogućnost u pogledu krivičnih dela za koja je moguće zaključiti sporazum o priznanju krivice, nije u skladu sa pravnom naukom, etikom i Ustavom.
- Imamo ljude koji su u pritvoru zbog banalnih stvari i pritvor im se produžava zato da ne počine ponovo delo - kaže Konstantinović. - A, ovi kao to ne bi mogli da urade? Ne može neko da bude osuđen a neko ne ako ima para. Kazna ima svoj deo i u rehabilitaciji, pa kako će ovakve nagodbe sprečiti počinioce da se vrate na staro? Imajte u vidu da u Americi električna stolica i danas "radi". Kaznena politika prema malim ljudima i običnim građanima će se nastaviti. Imam klijenta koga godinu i šest meseci drže u protvoru za gram heroina. Nema ravnopravnosti građana.
Šansa
Nagodba folk pevačice i tužilaštva o njenoj krivici i kazni, označila je samo kraj prvog poluvremena posle osam godina duge istrage.
To što su tužilaštvo i odbrana našli zajednički jezik, ni na koji način ne znači da će im se "pridružiti" i sud, upozoravaju stručnjaci. Sporazum, naime, ima jednake šanse i da prođe sudsku ocenu, ali i da završi kao mrtvo slovo na papiru.
Razloga ima nekoliko:
- Ako sudija smatra da sankcija koja je utvrđena sporazumom, ne odgovara težini krivičnog dela, ide se na suđenje - kaže jedan od pisaca Zakonika o krivičnom postupku, inače profesor krivičnog procesnog prava na Pravnom fakultetu u Beogradu dr Goran Ilić. - Zakonom su propisani kriterijumi na osnovu kojih ocenjuje da li će prihvatiti sporazum ili ne. Pošto se sporazum bazira na priznanju okrivljenog, sud utvrđuje da li je ono dato svesno i dobrovoljno i da li je postojala zabluda. Takođe, sporazum mora da bude potkrepljen dokazima da je neko priznao krivično delo.
Pored toga, sudija mora da proveri i da li okrivljeni shvata koje su posledice njegovog priznanja, da li se odriče prava da mu se sudi i da ne izjavljuje žalbu. Ispituje se i da li su povređena prava oštećenog, da li je postavio imovinsko-pravni zahtev i da li je on namiren.
- Za sve važi pretpostavka nevinosti, a pogotovo ne smemo uzimati zdravo za gotovo ono što saopštavaju policija i tužilaštvo - naglašava dr Ilić. - Tek kada neko bude osuđen i presuda postane pravnosnažna, možemo da kažemo da je neko kriv. Ne sme se zaključivati pre vremena. Jer, sud je nosilac vlasti, a ne tužilaštvo.
S druge strane, kaže ovaj stručnjak, ne smeju se zaboraviti ni pogodnosti koje pruža sporazum o priznanju krivice: brz dolazak do presude uz saglasnost obe strane u postupku, neuporedivo manji troškovi... Pogotovo u Srbiji koja je izgubila više od polovine slučajeva u Strazburu upravo zbog dugog trajanja suđenja, velikog broja ustavnih žalbi koje iz istog razloga stižu u Ustavni sud svakoga dana, tužbe za naknadu štete zbog dugog boravka u pritvoru...
Zbog čega bi sporazum morao da se zaključi, kako neki misle, samo za ona krivična dela za koja je nadležan osnovni sud? Pogotovo ako se ima u vidu da u višim sudovima rade i sude sudije sa više iskustva, kvalifikovanije od sudija osnovnog suda i koje presuđuju najteža krivična dela? - pita dr Ilić.
Ako su okrivljeni i tužilac nešto predložili, a sud se saglasio da je to zakonito i prihvatljivo, nema razloga da budemo "veći katolici od pape" i da idemo u pravcu koji od nas niko ne traži - slikovito objašnjava dr Ilić. - "Pravda" može da dovede i do zastarelosti, a onda se teško može nazvati pravdom. Ali, ako tužilac ima dovoljno dokaza, sporazum mu i ne treba.
Kada je reč o ovom institutu, Srbija ne zaostaje za svetom. Poznato je da se u Americi najveći broj slučajeva rešava "prebijanjem" između tužilaštva i odbrane, uz, naravno, pozitivnu odluku suda.
Pogodba
- Sporazum o priznanju krivice teško se primao u kontinentalnom pravu gde postoje klasični postupci koji dugo traju, gde se sud bavi dokazima i radi posao tužilaštva koje samo podiže optužnicu. To je nešto što će morati da se menja - kaže dr Ilić. - U nemačkom pravu, na primer, klasičnom pravu u kome se zakonska norma apsolutno poštuje, i gde je nezamislivo da se i pomene nešto što nije u zakonu, krivični sudovi su bili ti koji su "nagovarali" tužilaštvo i odbranu da idu ka sporazumu. U toj pogodbi, okrivljeni bi mogao da računa na povoljniju sankciju. I Francuzi idu u tom pravcu. Kod njih, doduše, postoje varijacije gde da podvuku granicu u pogledu krivičnih dela za koja je moguće zaključiti sporazum.
Ovaj stručnjak napominje da prema važećem ZKP sporazum može da se zaključi za sva krivična dela za koja je propisana kazna zatvora do 12 godina, a to su, između ostalih, teška telesna povreda sa smrtnom posledicom, silovanje, otmica, trgovina narkoticima...
Darko LO
15.04.2011. 16:21
Ove dve ,,dame'' su mi kao stvorene za filmove nas odrslih.....:)))
@Darko LO - One mogu da glume samo za elitu a ne za svakoga da se razumemo!Podrska CECI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Prelepa slika. Hvala "novostima" na ekskluzivi. Pozdrav
Izgleda jadno i deformisano na ovoj slici.Nadam se da ce vidjeti samu sebe.
ona je zastitnik svih nas homoseksualaca i treba da stanemo uz nasu cecu
Komentari (48)