Srce Bejruta zvoni pravoslavno

M. BOŠNJAK

13. 02. 2011. u 21:13

Naši radnici u Libanu, donedavno državi smrti, krvavih građanskih sukoba i verskih ratova. Crkva Svetog Jovana u srcu metropole

NIŠTA pravoslavnu dušu ne miluje i ne razgara milosrdno kao zvon pravoslavne crkve Svetog Jovana u srcu Bejruta! Nigde na svetu, a radeći prošao sam mnoge zemlje, nisam doživeo iskrenije poštovanje pravoslavlja kao u Bejrutu, metropoli Libana, donedavno zakrvljenom i rastrzanom građanskim i verskim ratovima. Niotkud se nisam kući vratio sa upečatljivijim utiscima o iskrenom čojstvu nekog naroda. I to od pripadnika svih donedavno zaraćenih nacija. Bejrut, verujte, sada iz duše sjaji kao Pariz Bliskog istoka.

Ovo za „Novosti“ svedoči Dragoslav Kovačević (42), iz Gornjeg Milanovca, poznat u mnogim zemljama zbog mukotrpnih i opasnih montaža mašina teških i do 50 tona. U izazov za zaradom u, po predrasudi Srba, rizični Liban, uz moto „šta bude biće“, otišli su on i tri majstora ove struke - Novosađani Nedeljko Utješanović (34) i Zoran Marinković (42) i Poljak Evgenije Jus (47). Montirali su linije za pravljenje flekso-ambalaže u bejrutskoj fabrici „Ojamko“, koju drže izvorni Libanci, koji se ponose što su im preci višestoletni pravoslavci!

SVE VERE - VERSKA „karta“ Bejruta: 40 odsto pravoslavci, po 20 odsto muslimani šiiti i suniti, uz nešto maronita, i deset odsto katolika. Ali, gle čuda: niko ti ne brani da se u džamiji krstiš i javno pokažeš krst. Muslimanske bogomolje pripadaju i Hezbolahu i Hamasu, donedavno krvavo zaraćenim muslimanskim frakcijama - kaže Kovačević.

Širom Libana više ne puca svako na svakoga. Svakodnevica u Bejrutu sada je bitno drugačija nego pre nekoliko godina. A živeti je jeftino.

- Hleb je u Libanu tanak, nalik na biblijski, a ukusan. Jela u boljim restoranima su jeftina. Za obrok, recimo, naručiš porciju lepo spremljene piletine, kelneri redom donose još dve, a naplate samo jednu, uz piva, vina ili sokova koliko god želiš, u bescenje. Libanska kuhinja je jedna od najukusnijih, a ima sve što poželiš i iz drugih svetskih kuhinja: svinjetina, jagnjetina, junetina, živinsko meso svih vrsta, ribe... Skupa je flaširana voda, dva i po dolara litar.

Začudo, skupo im je gorivo: litar benzina u toj zemlji Bliskog istoka, koji „pliva“ u nafti, košta čak dolar i po do dva. Skupi su i hoteli: prenoćište za jednu osobu sa doručkom košta 120 do 140 dolara. Činovnik osrednjeg ranga u Libanu prima platu od oko 1.600 dolara.

Naši ljudi se ne žale, može da se zaradi.

- Vukli su nas zarada, zanat i znatiželja, i nismo pogrešili - kažu naši sagovornici.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije